Optuženog za miniranje brane Peruća terete i za ubojstvo 126 civila

U to vrijeme provodila se diskriminacija prema Hrvatima, pretraživale su se samo njihove kuće, samo se kod njih tražilo oružje, a njihova ubojstva nitko nije istraživao – kazao je Milan Babić, ratni zločinac i haaški osuđenik u svom iskazu na suđenju Milanu Martiću.

Saslušano 450 svjedoka

Babićev iskaz jedan je od 450 iskaza svjedoka koji su dio optužnice što ju je Županijsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo protiv Borislava Đukića (70), umirovljenog general-majora JNA te još sedam osoba: potpukovnika Jovana Grubića (71), pukovnika Milorada Radića (62), pukovnika Dragana Harambašića (72), pukovnika Petra Andrića (71), pukovnika Vladimira Davidovića (69), Ilije Prljića (61) i Slobodana Vujka (57). Tereti ih se za ratni zločin nad civilnim stanovništvom, počinjen od kolovoza 1991. do 4. kolovoza 1995. na širem području Šibenika, Knina, Skradina, Vodica i Drniša. Prema optužnici, terete se da su provodeći velikosrpsku agresiju odgovorni za smrt 126 civila, silovanje i pokušaje silovanja 12 žena te razaranje i uništavanje brojnih civilnih i kulturnih objekata.

Od osmorice optuženika dostupan je samo Đukić jer sjedi u pritvoru na splitskim Bilicama budući da mu je u tijeku suđenje i zbog miniranja brane Peruća 1993. Kada je optužnica podignuta, Đukićeva obrana tražila je da se iz nje izdvoje iskazi svih 450 svjedoka, što je sud odbio. Spis se nakon žalbi vratio na Županijski sud u Splitu koji bi uskoro trebao odlučivati o pravomoćnosti optužnice, a Đukićevim suoptuženicima sudit će se u odsutnosti.

Optužnica je, osim na iskazima svjedoka, utemeljena i na brojnoj dokumentaciji tzv. SAO Krajine, a iz “borbenih izvještaja”, koje je Đukić podnosio nadređenima, vidi se da je zapovijedao gađanje civilnih ciljeva. U jednom od takvih dokumenata navodi se da je cilj odsjeći Šibenik od Zadra i Splita, a priložen je i popis ciljeva koji se trebaju gađati, poput šibenske bolnice ili šetališta u središtu grada jer je to vrlo frekventno mjesto. Iz dokaza prikupljenih u optužnici, a godinama su ih prikupljali istražitelji policije i DORH-a, vidljiva je veza između vrha tzv. SAO Krajine te političkog vrha Jugoslavije kojoj je tada na čelu bio Slobodan Milošević.

Usvojen Mladićev prijedlog

Zanimljiv je dopis koji Vladi i predsjedniku Jugoslavije šalje ratni zločinac Ratko Mladić. On predlaže da se “zbog zasluga na bojištu prilikom napada i okupacije navedenih civilnih naselja unaprijedi Borislav Đukić”. Đukić ne samo da je unaprijeđen već je za ubojstvo 126 civila koje su ubili ljudi pod njegovim zapovjedništvom odlikovan i “ordenom za hrabrost”.

Đukić se tijekom istrage branio šutnjom, a optužnica je puna mučnih iskaza preživjelih koji su opisivali kako su mučeni, premlaćivani i silovani, kako su im pljačkane i paljene kuće, a opisana je i smrt 12-godišnjakinje koja je ubijena kada su tijekom sprovoda jednog od ubijenih civila ljudi pod Đukićevim zapovjedništvom na taj sprovod pucali.