Robert De Niro u "Ubojicama cvjetnog mjeseca" glumi stvarnu osobu, pohlepnog ubojicu Williama Kinga Halea (1874. – 1962.) iz okruga Osage u Oklahomi. Stvarne događaje, ubojstva pripadnika naroda Osage iz koristoljublja, opisao je David Grann u knjizi prema kojoj je Martin Scorsese snimio film koji se ovih dana prikazuje u svjetskim kinima.
Razdoblje od 1921. do 1926. novine su zbog sve većeg broja neriješenih ubojstava Indijanaca opisivale kao "vladavinu terora". Najmanje šezdeset, a neki tvrde i stotine, bogatih pripadnika naroda Osage ubijeno je iz koristoljublja jer su bili vlasnici vrijednog zemljišta na kojem je otkrivena nafta. Istraga je razotkrila korupcijsku hobotnicu među lokalnim dužnosnicima uključenim u program skrbništva. Većina ubojstava nikad nije procesuirana. No, neki od uključenih su osuđeni, uključujući Williama Halea koji je naredio ubojstva supruge svog nećaka i ostalih članova njezine obitelji kako bi stekao kontrolu nad pravima na tantijeme od crpljenja nafte. Hale je rođen u Teksasu 24. prosinca 1874. Majka mu je umrla kad je imao tri godine. Sa šesnaest je počeo raditi kao kauboj u zapadnom Teksasu, a s 18 je čuvao stoku u indijanskom rezervatu Kiowa – Comanche. Na prijelazu u 20. stoljeće preselio se u okrug koji će poslije dobiti ime Osage, prema narodu koji se tamo nastanio. Sa suprugom je živio u šatoru. Bavili su se uzgojem stoke, a san da imaju vlastiti ranč ostvario im se kad je Hale sklopio partnerstvo s lokalnim bankarima. Obogatio se prijevarama s osiguranjima i nepoštenom trgovinom s domorodačkim stanovništvom.
VEZANI ČLANCI
Tom White, specijalni agent koji je bio zadužen za istragu protiv Halea, u memorandumu je napisao: "Naposljetku je postao milijunaš koji je dominirao lokalnom politikom i naizgled nije mogao biti kažnjen ni za jedan od mnogih zločina. Njegova metoda izgradnje moći i prestiža bila je preko darova i usluga". Hale se proglasio "kraljem Osagea", imao je kontrolni udjel u banci Fairfax i gradskoj trgovini te pogrebnom poduzeću. Bio je i rezervni zamjenik šerifa u Fairfaxu. Ranč mu se prostirao na 20 četvornih kilometara, a još 180 četvornih kilometara uzimao je u najam od zemljoposjednika iz Osagea. On i njegovi nećaci, Ernest i Bryan Burkhart, urotili su se da ubiju nekoliko ljudi iz Osagea nakon što se Ernest oženio pripadnicom naroda Osage Mollie. U svibnju 1921. Hale je unajmio Kelsie Morrison da ubije Mollienu sestru Annu Brown. Morrison je poslije priznao ubojstvo rekavši da ga je Hale unajmio u zamjenu za oprost duga od 600 dolara. Polovicu Annine imovine naslijedila je njezina majka Lizzie Q, koja je umrla točno šezdeset dana poslije. Njezini drugi nasljednici bili su Mollie, Rita Smith i Grace Bigheart. Rođak, Charles Whitehorn, ubijen je nekoliko tjedana kasnije. U ožujku 1922. Anna Sanford umrla je pod misterioznim okolnostima nakon udaje za Toma McCoya. Nakon njezine smrti, McCoy se oženio Haleovom nećakinjom. George Bigheart završio je u bolnici nakon što je popio otrovani viski. Ležeći na bolničkom krevetu, tražio je da ga posjeti njegov odvjetnik William Vaughn. Dan nakon njihova susreta, odvjetnik je ubijen na skretanju željezničke pruge. I Bigheart je uskoro preminuo. U veljači 1923. još jedan rođak, Henry Roan, pronađen je ubijen u svom automobilu.
Bilo je tu još sumnjivih smrti, da bi se nakon istrage pokazalo da je Haleov pakleni plan uključivao i ubojstva Mollie, Ernesta i njihove djece, kako bi ih naslijedio nakon njihove smrti. Hale je bio segregacionist i utjecajan član Demokratske stranke u okrugu Osage, pa je imao velik utjecaj na lokalnog tužitelja kojem je i pomagao u predizbornoj kampanji. Hale je angažirao privatnog istražitelja da istraži ubojstva, no istražitelj će poslije federalnim agentima otkriti da je angažiran da izmisli dokaze i svjedoke te tako osigura alibi Haleu i njegovim suučesnicima, a ne da razriješi ubojstva. I načelnik policije grada Ponca, načelnik policije Fairfaxa, tužitelj okruga Osage i agent lokalnog Ureda za indijanska pitanja bili su, pokazalo se, pod izravnim Haleovim utjecajem.
Plemensko vijeće naroda Osage zatražilo je od državnih vlasti da istraže sva ubojstva. BOI, preteča FBI-a, poslao je svoje agente na teren. Ispitani su svjedoci. Istražiteljima je posebno bilo sumnjivo kad je Hale podnio tužbu za naplatu police životnog osiguranja za Henryja Roana. Pri ishođenju liječničke procjene za policu, Halea je liječnik upitao: "Bill, što ćeš učiniti, ubiti ovog Indijanca?", a Hale je odgovorio: "Dovraga, da." Agenti FBI-a povezali su sve smrti, njihov redoslijed i metode ubojstava. Egzekucije su obavljane tako da se povećava Mollieno nasljedstvo. Na primjer, Anna Brown ubijena je prva nakon razvoda kako bi se osiguralo da njezino nasljedstvo pripadne obitelji, a ne bivšem partneru, a Rita i Bill Smith ubijeni su istovremeno u bombaškom napadu kako bi se pokrenula klauzula o istovremenoj smrti u njihovoj oporuci. Nalog za uhićenje Halea i Ernesta izdan je 4. siječnja 1926. zbog ubojstava Billa i Rite Smith. Ernest je odmah uhićen, ali Halea nisu mogli pronaći. Prema Davidu Grannu, Hale se poslije predao noseći "savršeno ispeglano odijelo, cipele ulaštene do sjaja, šešir od filca i kaput s iglom masonske lože optočenom dijamantima pričvršćenom za rever". Tvrdio je da je nevin, pa su se savezni agenti usredotočili na ispitivanje Ernesta. I upalilo je. Tijekom suđenja 1926. Hale je prodao svoj ranč. Ernest Burkhart, koji je osuđen na doživotni zatvor, svjedočio da je Hale dao Ramseyu novi automobil Ford i 500 dolara da ubije Roana. Hale je negirao optužbe i tvrdio da je u to vrijeme bio u Fort Worthu na izložbi stoke te da nije imao nikakvih razloga naručiti Roanovo ubojstvo. Porota je obojicu proglasila krivima za ubojstvo prvog stupnja i osudila ih na doživotni zatvor. Hale se žalio i ponovno mu je suđeno, no kazna je potvrđena. Uvjetno je pušten 1947. Njegovi rođaci rekli su da je jednom rekao: "Da je taj prokleti Ernest držao jezik za zubima, danas bismo bili bogati." Preselio se u Arizonu i umro u staračkom domu 1962.
Tijekom 17. stoljeća, Osage i druga plemena raseljena su na zapad iz Ohija. Osage su se etablirale kao moćna nacija u područjima današnjeg Missourija i Arkansasa. Njihov broj je smanjen zbog zaraznih bolesti i ratova nakon susreta s Europljanima. Godine 1825. ustupili su svoje pravo na zemlju u današnjoj Oklahomi vladi Sjedinjenih Američkih Država. Godine 1870. kupili su 1,57 milijuna hektara svog bivšeg teritorija u Oklahomi, a vlada SAD-a je pet godina poslije svoju zemlju proglasila rezervatom Osage. I onda je u listopadu 1897. kompanija Phoenix Oil izbušila prvu naftnu bušotinu u rezervatu. Kompanije Phoenix Oil i Osage Oil udružile su se u zajedničku tvrtku Indian Territory Illuminating Oil Company (ITIO). Ministarstvo unutarnjih poslova SAD-a upravljalo je zakupom za istraživanje i proizvodnju nafte na zemljištu u vlasništvu naroda Osage preko Ureda za indijanska pitanja, a poslije je upravljalo tantijemama, plaćajući pojedinačnim primateljima. Savezna vlada dodijelila je zemljište svakom Osageu čije je ime bilo na plemenskom popisu 1907. godine.
VEZANI ČLANCI
Do 1920. tržište nafte drastično je poraslo pa je samo 1923. pleme zaradilo, prema današnjim vrijednostima, više od 400 milijuna dolara! Diljem SAD-a pisalo se o Osageima, "najbogatijom nacijom, klanom ili društvenom skupinom bilo koje rase na zemlji, uključujući bijelce". Počeli su slati djecu u privatne škole, kupovali su luksuzne automobile, odjeću, nakit i putovali u Europu. Oni i njihovi zakoniti nasljednici, bili Osage ili ne, imali su prava na naknadu za naftu. Glavna prava mogla su naslijediti zakonski nasljednici, uključujući i one koji nisu Osage. I onda je 1921. Kongres Sjedinjenih Država, zbog zabrinutosti načinom na koji Osage troše novac, donio zakon prema kojem lokalni, ne savezni, sudovi moraju imenovati skrbnike za svakog Osagea miješane krvi, koji bi upravljali njihovim tantijemama i financijskim poslovima dok ne pokažu "kompetentnost". Smatrali su da nisu sposobni upravljati tolikom imovinom. Čak i maloljetnici koji su imali manje od pola indijanske krvi morali su imati skrbnike, bez obzira na to imaju li roditelje ili ne. Sudovi su za skrbnike imenovali lokalne bijele odvjetnike i poslovne ljude koji su počeli tražili načine kako Osageama ukrasti zemlju. Prema zakonu, skrbnici su svojim štićenicima davali godišnju naknadu od 4000 dolara. Program skrbništva otvorio je prostor za korupciju, mnogi su Osagei ostali bez zemlje, prava i tantijema, mnogi su ubijeni. Čak je i mrtvozornički ured bio u dosluhu s kriminalcima krivotvoreći smrtovnice i tvrdeći da je došlo do samoubojstava kad su ljudi bili otrovani. Zakon nije dozvoljavao obdukcije, tako da su mnoge smrti ostale neistražene. Zbog svog kriminala i terora, Kongres je bio prisiljen 1925. izglasati zakon o zabrani nasljeđivanja prava svima koji nisu pripadnici tog naroda kako bi se spriječila nova ubojstva. Osage koji se pridržavaju tradicionalnih običaja vjeruju da su sastavni dio šireg svemira, a sve stvoreno u sebi ima duh Wakonde, tajanstvene životne sile. Život se, vjeruju, stvara na nebu, a silazi na zemlju u materijalnom obliku. Na nebo se gleda kao na mušku prirodu, a na zemlju kao na žensku. Danas ta nacija ima oko 13.000 upisanih članova plemena, od kojih polovica živi u Oklahomi. Plemenska vlada ima sjedište u Pawhuski.