'Osim podrške, mlade treba uvjeriti da je znanost dobra prilika za njihovu budućnost'

Prestižna europska nagradu za medicinu “Ernst Jung” dodijeljena je hrvatskom znanstveniku prof. Nenadu Banu, objavio je švicarski Savezni tehnološki institut (ETH). Upravo na ETH-ovu Institutu za molekularnu biologiju i biofiziku u Zürichu, ovaj je hrvatski strukturalni molekularni biolog profesor od 2000. godine. Nagrađen je jer je prvi opisao atomsku strukturu sustava koji u stanicama proizvodi proteine. Naime, sa svojim je timom dekodirao strukturu ribosoma u mitohondrijima stanica sisavaca.

Ribosomi igraju važnu ulogu u osnovnim staničnim procesima i poremeti li se njihovo funkcioniranje, to dovodi do bolesti poput raka ili metaboličkih poremećaja. Najnoviji uspjeh nije mu prvi. Nakon diplome na zagrebačkom PMF-u, doktorirao je 1994. na Sveučilištu California. S prof. Tomasom Steitzom potom je na Yaleu od 1995. proučavao građu velike ribosomske podjedinice, koju otkriva 2000. godine. Za rad na tom istraživanju dobio je nagradu Newcomb-Cleveland Američkog društva za unapređenje znanosti, a njegovi se rezultati smatraju prekretnicom u istraživanju sinteze bjelančevina. Ban je dopisni član HAZU-a. Sa suprugom Eilikom Weber, Njemicom, upoznao se na doktoratu u SAD-u, imaju dva sina, Arvida i Ivu. Ovogodišnju nagradu dijeli s neuroznanstvenikom Tobiasom Moserom iz Göttingena.

Koliko je važna nagrada Ernst Jung u medicini?

Nagrade su način da se određeno istraživanje i rezultati približe javnosti. Posebno mi je drago da je to baš ta nagrada jer se ona dodjeljuje rezultatima koji imaju potencijalnu primjenu u medicini. Naime, istraživanja kojima se mi bavimo su bazična, ali rezultati su korisni da bi se objasnile neke bolesti i da bi se lakše razvili novi lijekovi u budućnosti.

Nagrađeni ste jer ste prvi dekodirali atomsku strukturu ribosoma u mitohondrijima stanica sisavaca. Možete li donekle pojednostavljeno objasniti važnost tog otkrića?

Moj laboratorij opisao je atomske strukture ribosoma, staničnih organela odgovornih za sintezu proteina, iz viših organizama i iz mitohondrija sisavaca. Ti rezultati omogućavaju daljnja istraživanja na tom području koja prije nisu bila moguća. Koristeći se našim rezultatima, određene genetske bolesti sada se mogu objasniti na temelju strukture, a također je, na primjer, moguće koristiti naše rezultate da bi se objasnilo zašto su neki ljudi osjetljiviji na određeni tip antibiotika koji imaju jake nuspojave. Primjerice, antibiotik streptomicin u nekih ljudi s određenom genetskom predispozicijom može uzrokovati kratkotrajni ili permanentni gubitak sluha.

Otkriće strukture ribosoma u mitohondrijima sisavaca otvara nove mogućnosti za razumijevanje promjena regulacije sinteze proteina u tumorskim stanicama, ali bilo kakva primjena je daleko

Hoće li vaša otkrića utjecati na liječenje karcinoma ili nekih drugih bolesti?

Poznavanje strukture ribosoma u višim organizmima važno je da bi se razumjeli načini kako se sinteza proteina regulira u zdravim stanicama i kako se ta regulacija promjeni u tumorskim stanicama. Naša otkrića otvaraju nove mogućnosti da bi se u budućnosti taj proces bolje razumio, ali bilo kakva primjena je još daleko.

Osim stručnog priznanja, nagrada je i novčana, 300.000 eura. Kako ćete upotrijebiti taj novac?

Važno je napomenuti da je novac uglavnom namijenjen daljnjem istraživanju i samo mali dio je za osobno korištenje. Jako važan aspekt nagrade je da nema puno restrikcija što se tiče korištenja novca, tako da ga mogu koristiti za projekte ili na putovanja koja smatram važnima za daljnja istraživanja, a da ne moram pravdati konkretnu temu projekta, kako je to slučaj kada znanstvenik aplicira za novac u svrhu određenog istraživanja. Novac od nagrade se, znači, može koristiti da bi se slijedio znanstveni instinkt čak i kada nema dovoljno preliminarnih rezultata da bi se opravdala aplikacija za grant.

Rođeni ste u Zagrebu, kakav je bio vaš život u Hrvatskoj? Podaci govore da ste iz obitelji znanstvenika iz područja prirodnih znanosti – možete li reći više o tome, što su radili vaši roditelji i koliko je to na vas utjecalo?

Odrastao sam u obitelji gdje je znanost bila dio života. Moj otac je bio kemičar, mama biologinja, a ujak fizičar. Usprkos tomu, mislim da je moj interes imao druge korijene, odmalena me zanimala priroda i more, provodio sam cijele ljetne praznike na Murteru u mjestu Tisnom, a kasnije i mnoga ljeta na rijeci Mrežnici, pa se tako razvila i moja ljubav za znanost. Naravno, roditelji su bili u poziciji odgovoriti na mnoga moja pitanja i na taj način utjecati na moj način razmišljanja.

Gledate li na svoj život u Hrvatskoj nostalgično ili realistično, kako biste ga opisali?

Naravno da se rado sjetim svog djetinjstva, škole i studiranja u Zagrebu. Pokušavam to prenijeti na svoja dva sina pa redovito dolazim s cijelom obitelji na Jadran na nekoliko tjedana svako ljeto. Već mnogo godina ljetujemo u Brelima. Šteta je samo što je kratko pa se druženja s prijateljima i obitelji svedu na kratka fragmentarna iskustva.

Kada ste otišli u inozemstvo i kako ste se na to odlučili?

Na trećoj godini studija shvatio sam da određene teme koje su me počele zanimati u znanosti neće biti moguće istraživati u Hrvatskoj. Posebno me zanimala strukturalna biologija, a tada u Hrvatskoj nije bilo grupa koje su se koristile rendgensko-kristalografskom analizom da bi proučavali strukturu proteina i drugih makromolekula. Zato sam aplicirao na nekoliko diplomskih škola u Americi, ustvari svega na tri jer je prijava za moje uvjete tada bila skupa – oko pedeset američkih dolara po prijavi. Primili su me na dva sveučilišta ali, zanimljivo, nisu me primili na Yale, gdje sam se kasnije, nakon doktorata, bavio istraživanjem u laboratoriju prof. Steitza. Sudbina ima čudne putove!

Koliko je znanstvenicima moguće raditi u Hrvatskoj i postizati rezultate?

Nisam detaljno upoznat s trenutačnim uvjetima za istraživački rad u Hrvatskoj. Mislim da Hrvatska ima talentirane znanstvenike i odlične institucije, ali vjerojatno financijska podrška za istraživanje nije usporediva s institucijama u zapadnoj Europi ili Americi. Čitao sam o nekoliko uspješnih aplikacija iz Hrvatske za financiranje istraživanja iz europske Zaklade za znanost. To je veliki uspjeh i nadam se da će takvih primjera u Hrvatskoj biti sve više.

Pratite li situaciju u Hrvatskoj s političkog i znanstvenog aspekta i što, sa svojim odmakom, možete reći o onome što vidite?

Pratim događanja tako da čitam hrvatske novine i malo sam razočaran što se situacija često razvije u smjeru prebacivanja krivnje i beskonačnih polemika. Nedostaje nam konkretnih odluka i transparentnih i konstruktivnih planova i na političkom i na znanstvenom polju.

Mladi, obrazovani ljudi odlaze iz Hrvatske. Možemo li to promijeniti i kakve su posljedice za zemlju s takvim odljevom?

Žao mi je čuti da je odljev obrazovanih ljudi u Hrvatskoj još uvijek aktualan problem. Mislim da će to imati dugoročne negativne posljedice za razvoj zemlje i da je važno donijeti dobre političke i društvene odluke da bi se taj trend usporio. Mislim da u znanosti već postoji podrška znanstvenicima koji se žele vratiti, ali važno je i raditi na tome da mladi ljudi vide dobre prilike za budućnost u znanosti, tehnici i informacijskoj tehnologiji. Na primjer, bilo bi važno smanjiti administrativne zapreke da se osnuju nove kompanije sa zanimljivim poslovnim planom.

Biste li se vratili u Hrvatsku?

To ne bi bilo moguće, nažalost. Prvo, ne bi bilo jednostavno preseliti obitelj, a u Hrvatskoj ne bih imao instrumente koji su mi potrebni za istraživanja. Postoji svega nekoliko sveučilišta na svijetu koja bi mi pružila uvjete kakve imam na ETH-u pa u ovom trenutku ne razmišljam o nastavku karijere negdje drugdje.