Iako je riječ o jednom od naših najuspješnijih poduzetnika, koji je stvorio najveću farmaceutsku kompaniju koja je potpuno u domaćim rukama, za njega vjerojatno nikad niste čuli. On rijetko daje intervjue i ne nastupa često u javnosti. On nije ni zvijezda poslovnih rubrika, a još manje poslovni celebrity poput nekih njegovih kolega. Unatoč jedinstvenom poslovnom uspjehu, riječki poduzetnik Ivo Usmiani ostao je skroman i nenametljiv.
Svoje poslovno carstvo ovaj 67-godišnjak izgradio na temeljima laboratorija za izradu i kontrolu magistralnih i galenskih pripravaka Ljekarne “Jadran” u Rijeci, kada je osnovao Jadran-Galenski laboratorij (JGL) kao prvo u potpunosti privatno farmaceutsko dioničko društvo u Hrvatskoj za razvoj i proizvodnju farmaceutskih i kozmetičkih pripravaka. Prve godine postojanja, 1991., JGL ostvaruje 1,5 milijuna kuna prihoda. Danas, 30 godina kasnije, JGL je brzorastuća farmaceutska kompanija sa stalnim širenjem na novim tržištima i s novim proizvodima, koja je u prošloj godini premašila milijardu kuna ukupnih prihoda, čime je i postala najveća hrvatska farmaceutska kompanija u domaćem vlasništvu. Njegova priča o uspjehu nije počela baš u garaži, kao neke druge uspješne poslovne priče u svijetu, ali jest skromno, s jednom miješalicom za slastice koja je bila preteča današnjeg proizvodnog pogona koji zadovoljava sve međunarodne standarde dobre proizvođačke i laboratorijske prakse u proizvodnji i kontroli lijekova i sposoban je proizvesti sve tehnološke oblike u većini terapijskih skupina.
Usmiani, jedan od osnivača i najveći dioničar JGL-a, godinama je bio predsjednik uprave kompanije, ali je nakon transformacije modela upravljanja iz dualističkog u monistički sustav prepustio operativno upravljanje tvrtke mlađima, dok je on ostao na čelu Upravnog odbora JGL-a i bavi se strategijom, vizijom i nadzorom kompanije.
Odakle sklonost farmaciji?
U mojoj široj obiteljskoj sredini oduvijek se poštovala ljekarnička tradicija. Rođak mog djeda i susjed bili su farmaceuti, a velik utjecaj na odabir fakulteta i moga životnog smjera imala je ljekarnička obitelj Martinelli iz Paga. Zbog starog talijanskog ljekarnika Martinellija otišao sam na studij farmacije u Zagrebu. Na Rabu je postojala ljekarna Usmiani koju su dvadesetih godina prošloga stoljeća držali moji dalji rođaci.
Kazali su mi da ste jako vezani za rodni Pag...
Ponosan sam na svoje paške korijene i na naš otočni identitet kojem prilazim s puno pažnje. Stalno se i rado vraćam na Pag. Djetinjstvo sam proveo u jednoj vrlo bliskoj i maloj sredini s puno prijatelja, a to su ona iskonska, vječna prijateljstva. Tamo se praktički živi na ulici, što je karakteristično za naša primorska mjesta. Odrastao sam u ambicioznoj obitelji koja je držala do obiteljskih vrijednosti. Djetinjstvo i mladost vezani za roditelje i prijatelje ostali su mi u prekrasnom sjećanju. Iznimno mi je stalo da te prijateljske odnose i danas njegujem. Kada mi je najljepše, onda to podijelim s njima. Vraćam se stalno tim korijenima jer su me obitelj i prijatelji pratili u svim mojim ambicijama.
Kakav je bio život na otoku kada turizam nije bio jedina gospodarska grana?
Danas je sve oko nas materijalizirano, a sličnu transformaciju doživio je i Pag. Bio je to grad soli, težaka i čobana, koji su se primarno bavili poljoprivredom i stočarstvom, a to je i danas prisutno u Pagu, iako je turizam i na Pagu donio brz rast i razvoj, transformiravši cijeli otok.
Odakle potječe vaše prezime?
Prije nego što su talijanizirani, moji su se zvali Uzmenovići. Iz Makarske su se najprije preselili na Rab, a s Raba je jedna loza koncem 19. stoljeća prešla na Pag. Moje je prezime tako danas prisutno samo na Pagu i Rabu.
Onda ste otišli na studij u Zagreb.
Studirao sam na zagrebačkom Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu i nisam požalio što sam izabrao taj fakultet jer, iako je riječ o zahtjevnom studiju, radi se o sjajnom fakultetu s malim brojem studenata na kojemu smo svi bili poput obitelji. Studij je zahtijevao apsolutnu prisutnost i angažman, s puno praktične nastave i vježbi. Po cijeli dan smo bili na faksu, zajedno smo živjeli i učili.
Nakon studija vratili ste se u Rijeku.
Nakon studija počeo sam raditi kao mladi farmaceut u ljekarni Jadran kod riječkog kazališta koja je dio lanca ljekarni u Primorsko-goranskoj županiji. Tu započinje moj profesionalni put. Specijalizirao sam farmaceutsku tehnologiju na istom fakultetu, što je također usmjerilo moju buduću karijeru. U jednom smo trenutku pokrenuli jedan mali laboratorij za izradu i kontrolu lijekova unutar lanca ljekarni. Početkom devedesetih mijenja se zakonska regulativa u pogledu mogućnosti osnivanja privatnih kompanija, što nas je motiviralo da krenemo u osnivanje tvrtke za proizvodnju lijekova i kozmetike.
JGL i Hrvatska su vršnjaci. Bilo je to u vrijeme raspada Jugoslavije i na početku rata, što nije bilo dobro vrijeme za biznis. Ali vi ste i u toj krizi prepoznali svoju priliku, zar ne?
Da, shvatili smo da su se raspadom Jugoslavije pojavile tržišne niše koje je trebalo iskoristiti. Radilo se o malim, ali vitalnim i važnim farmakološkim proizvodima, poput Kalij klorid tableta, Timalen kapi za oči, Hepana, Fluacet gela i Atyrazol tableta. Prepoznali smo tržišni potencijal tih proizvoda i vrlo brzo i fleksibilno ušli na tržište, ostvarivši ubrzani rast tvrtke. Pritom valja spomenuti da ulaženjem na tržišta proizvoda koji su nastali užom segmentacijom tržišta nismo došli u direktne konkurentske odnose s tzv. big pharma igračima poput Pfizera, Novartisa, Plive ili Krke. Već 1991. godine registrirali smo prvi lijek, Carbo Medicinalis (aktivni medicinski ugljen), koji je kao klasični adsorbens i antidot i danas nezaobilazan u terapiji trovanja i dijareja, pod komercijalnim nazivom Carbomed.
Velik broj drugih tvrtki tada je propao, pa i u Rijeci.
Raspadom bivše države mnoge hrvatske tvrtke, pa i tvrtke u Rijeci, izgubile su tržište, a nisu se snalazile u pronalaženju novih tržišta. Zbog toga je puno naših kompanija nažalost propalo. Mi smo shvatili da je nestalo puno proizvoda i lijekova koje su proizvodile tvrtke s područja bivše Jugoslavije, poput Galenike, Bosnalijeka, Alkaloida i drugih, u čemu smo vidjeli našu priliku. Krenuli smo u proizvodnju tih lijekova i doživjeli snažan organski rast.
Kada ste shvatili da vam hrvatsko tržište nije dovoljno?
Vrlo rano smo shvatili da je Hrvatska malo tržište na kojemu je teško graditi konkurentnost proizvoda. Za uspjeh u farmaceutskom poslu morate imati ekonomiju obujma, morate imati veliko tržište jer ne možete graditi konkurentnost na malom tržištu. Shvatili smo i da je naše dotadašnje tržište veliko kao otprilike jedan kvart Moskve i zato smo vrlo rano krenuli s internacionalnom strategijom. Morali smo iskoračiti na strana tržišta. Najprije smo krenuli u regiju. Već 1992. godine osnovali smo firmu u Sloveniji, pa u Bosni i Hercegovini, Makedoniji i Srbiji, a onda i u Rusiji. Bila je to ključna prekretnica jer se radi o ogromnom i bogatom tržištu, izuzetnog potencijala i rasta.
I to je zanimljivo. U vrijeme kada su svi govorili o Zapadu i Europi, vi ste gledali na Istok, prema Rusiji.
To je bila ključna odluka. Znali smo da trebamo veliko tržište, ali nismo mogli na Zapad jer smo znali da ćemo tamo slomiti zube zbog velike konkurencije, kako onda tako i danas. Zato smo krenuli na Istok. Izvori našeg brzog organskog rasta od početka se temelje na strategiji kontinuiranog razvoja i lansiranja vlastitih novih proizvoda, kao i strategiji širenja na nova tržišta. Osim u Rusiju, JGL najviše izvozi na tržišta Ukrajine, Kazahstana i Bjelorusije te u Srbiju, Sloveniju, BiH, Makedoniju, Kosovo i Crnu Goru.
Zato ste se, međutim, kasnije našli u krajnje nezavidnoj situaciji kada je izbila kriza u Ukrajini i kada su Rusiji nametnute sankcije, što je sve rezultiralo snažnim padom vrijednosti rublja, a vi ste više od 50 posto svojih prihoda ostvarivali upravo na ruskom tržištu.
Bio je to veliki šok. Cijena nafte naglo je pala, a cijeli ruski proračun ovisio je o cijeni nafte. Tada smo zbog devalvacije rublja odjednom izgubili pola ruskog prometa. Međutim, brzo smo shvatili da imamo veliku vrijednost u našim brendovima, pa smo zbog restrukturiranja bilance i dugova odlučili prodati neke brendove u Rusiji, koji nisu značajni unutar naših strateških terapijskih segmenata, nakon čega smo lakše proveli restrukturiranje i vratili dugove. Tada smo shvatili i da u Rusiji moramo osnovati vlastitu tvrtku, a ta je tvrtka prošle godine ostvarila promet veći od 300 milijuna kuna i ima 200 zaposlenih.
Jeste li se tada osjećali napuštenima od države? Susjedna Slovenija, primjerice, godinama je snažno podržavala interese svog izvoznog gospodarstva i svojih kompanija u Rusiji, a slovenski dužnosnici redovito su posjećivali Moskvu, pa i u vrijeme sankcija. Bi li i Hrvatska u tom pogledu trebala biti autonomnija i malo neposlušnija?
Svakako. Hrvatska ima u Rusiji potencijalno velikog gospodarskog partnera i možemo s tom zemljom snažno povećati gospodarsku razmjenu. Nije JGL jedini koji posluje u Rusiji, jer niz drugih kompanija iznimno uspješno posluje na ruskom tržištu, koje nam je jako blisko. Na ruskom tržištu važna je slavenska dimenzija, a ruski potrošači vole i cijene naše proizvode.
Međutim, i taj primjer potvrđuje da uspješni poslovni ljudi krizu uvijek koriste kao priliku za razvoj i rast.
Mi smo nakon ruske krize, koja nas je potresla iz temelja, umanjila našu iskru uspjeha, iscrpila, ali i osvijestila nam naše snage i slabosti, preispitali poslovni model. Odabrali smo internacionalni put na otvorenom tržištu, što znači boriti se svaki dan za opstanak u međunarodnoj konkurenciji. To traži odvažnost i hrabrost uz prihvaćanje svih iskušenja globalnog tržišta.
Zanimljivo je da ste upravo u vrijeme te krize ipak uspjeli dovršiti i otvoriti ovaj futuristički proizvodni kompleks Pharma Valley u Svilnom na ulazu u Rijeku u kojem razgovaramo.
Ovim kompleksom željeli smo spojiti najbolje prakse upravljanja proizvodnim procesima, moderne tehnologije u farmaceutskoj proizvodnji i visoke standarde zaštite okoliša. Ta je investicija bila vrijedna 339 milijuna kuna, a na 80 tisuća kvadrata ukupnog prostora objedinili smo proizvodnju i udvostručili kapacitete u visokoj razini tehnološke opremljenosti. Riječ je o jednoj od energetski najučinkovitijih proizvodnih hala u Hrvatskoj kojom smo stvorili preduvjete za iskorak ključnih brendova na globalno tržište zdravlja. Novim tehnologijama, kao i instaliranim kapacitetima podržali smo našu viziju i osigurali ključne resurse za realizaciju strateške vizije održivog, profitabilnog rasta.
I aktualna pandemijska kriza također predstavlja priliku za farmaceutsku kompaniju poput JGL-a?
Za vrijeme ove krize uspjeli smo realizirati tri ključna projekta i pokrenuti novi investicijski ciklus. Aktualni projekt Integra 2020 vrijedan je 373 milijuna kuna, a njime želimo integrirati proizvodne i istraživačko-razvojne aktivnosti tvrtke, uz značajna ulaganja u razvoj hi-tech industrije i modernih, digitalnih tehnologija čime podižemo ne samo hrvatske, nego i europske farmaceutske standarde. Na Kukuljanovu gradimo veliko robotizirano i automatizirano skladište, počeli smo graditi i veliki razvojni centar s pilot-pogonom, a širimo i kapacitete za proizvodnju sterilnih farmaceutskih oblika. Krize su vrijeme kada se mora razmišljati o razvoju.
Tu se svakako nameće pitanje propušta li Hrvatska iskoristiti krizu za restrukturiranje svog gospodarstva i stvaranje pretpostavki za brži rast i razvoj? To je i cilj europskog paketa za spas gospodarstva: ne samo spasiti nego i promijeniti gospodarstvo i učiniti ga zelenijim i konkurentnijim.
Apsolutno. Aktualni paket za oporavak koji Hrvatskoj osigurava izdašna sredstva Europske unije predstavlja priliku da dobar dio tog novca ubacimo u krvotok gospodarstva i iskoristimo priliku za restrukturiranje kompanija, poboljšamo tehnologije i povećamo konkurentnost naših proizvoda. To je velika prilika za poboljšanje i promjenu strukture hrvatskog gospodarstva. JGL u tome vidi i svoju priliku, a vjerujem da će biti mudrosti u Vladi da se barem 50 posto tog novca ubaci u gospodarstvo i da taj novac ne završi u nekoj infrastrukturi i predizbornim projektima. Hrvatska ima jako malo proizvodnih kompanija koje su izvozno orijentirane i to je ključan strukturni problem hrvatskog gospodarstva. Ovisni smo o rentijerstvu i turizmu, a lekciju koliko je to ranjiva pozicija mogli smo naučiti i iz aktualnog gospodarskog pada zbog pandemije.
Iako smo na koljenima zbog pada turizma, ne vidimo da vladajući imaju bilo kakav plan restrukturiranja gospodarstva i smanjenja ovisnosti o turizmu.
Očito je da sve to ide jako sporo. Žrtvovali smo gospodarstvo zbog uvozne Hrvatske i javne Hrvatske, zbog čega smo izgubili na konkurentnosti. Ovo je prilika u kojoj moramo shvatiti da ne smijemo biti toliko ovisni o jednoj djelatnosti. To smo mi naučili u Rusiji, kada smo morali smanjiti ovisnost o ruskom tržištu. U jednom trenutku je ovisnost o ruskom tržištu iznosila 60 posto. Tada smo u procesu daljnje internacionalizacije i teritorijalne diverzifikacije fokus usmjerili na EU, kao i rastuća bliskoistočna i azijska tržišta.
U EU radimo po modelu “business to business”, surađujući s mnogo kompanija. Izgradili smo cijelu poslovnu mrežu i na tom smo tržištu prisutni putem svojih partnera. Međutim, Rusija je i dalje naše strateško tržište, na kojem imamo potencijal snažnoga rasta s obzirom na to da je riječ o golemom tržištu.
Kako je poslovati u Rusiji s obzirom na specifičan poslovni ambijent i raširenu korupciju?
Možda smo osjećali nesigurnost u Rusiji na počecima poslovanja, devedesetih godina, ali danas je to vrlo razvijeno tržište. Imamo razvijen i dobro posložen sustav promocije i distribucije naših proizvoda, a u nekim procesima, recimo u digitalnom marketingu, Rusi su napredniji od nas. Problem korupcije uopće ne osjećamo u našem poslovanju u Rusiji. Rusija je krizu i sankcije iskoristila za razvoj nekih novih industrija, a znatno su osnažili i svoju farmaceutsku industriju iako je riječ o zemlji koja je i dalje jako ovisna o izvozu nafte i plina. Očekivani prelazak na ekološke energente zbog toga će sigurno imati velike posljedice na Rusiju i rusko gospodarstvo, koje se mora restrukturirati i smanjiti ovisnost o nafti i plinu.
Rusko cjepivo protiv COVID-19 Sputnik V postalo je novi adut u ruskim rukama. Što mislite o tom cjepivu?
Apsolutno vjerujem u to vektorsko cjepivo, a Rusi imaju dugo iskustvo i ekspertizu u razvoju takvih cjepiva. Uvjeren sam da je to dobro cjepivo.
Ali kako onda objašnjavate činjenicu da Rusi izvoze cjepivo diljem svijeta, dok je procijepljenost njihova stanovništva manja nego hrvatskog? Zašto najprije ne cijepe vlastito stanovništvo? Nije li to najbolji dokaz da cjepivo koriste kao geopolitičko oružje?
To jest iznenađujuće. U Rusiji prevladava liberalan stav prema koronavirusu, tamo nema puno strogih mjera, ali ni smrtnost im nije velika. Pretpostavljam da su najprije željeli pokazati svoju snagu i sposobnost da brzo razviju i proizvedu cjepivo, vjerojatno s razlogom.
Kako tumačite europsku, a onda i hrvatsku katastrofu s cijepljenjem?
Očito je da se Europska komisija nije najbolje snašla, što je iznenađujuće kada znamo da EU ima najsnažniju farmaceutsku industriju u svijetu. Zato je Unija u ovom slučaju trebala biti puno odlučnija i uvjetovati sredstva što ih je dala farmaceutskim kompanijama za razvoj cjepiva isporukom cjepiva. Međutim, to otvara još jedno veliko pitanje za Uniju, koja se mora aktivnije pozabaviti razvojem farmaceutske industrije i javnog zdravstva.
Europa već nekoliko godina govori o svojoj strateškoj autonomiji, a ova je kriza pokazala da EU nema osiguranu ni proizvodnju esencijalne zaštitne opreme ili lijekova i cjepiva...
Europa na tom području plaća danak pogrešnoj politici razvoja lijekova. Proizvodnja svih ključnih sirovina za proizvodnju lijekova prebačena je u Indiju i u Kinu zbog ekologije i konkurentnih cijena. Sada je Europa ovisna o drugima i bojim se da ćemo, ako želimo biti neovisni i sigurni, morati vratiti proizvodnju jednog dijela tih sirovina u Europu.
Kako objasniti takvo ponašanje velikih farmaceutskih kompanija prema Uniji u pogledu isporuka cjepiva? Pa zar veliki proizvođači ne ovise o europskom tržištu, koje je najbogatije i najveće tržište na svijetu?
Farmaceutske kompanije ostvaruju ogroman izvozni suficit u EU i u ovom je slučaju Europska komisija definitivno zakazala. Morala je biti tvrđa, za što je imala dovoljno argumenata. Oni su povjerovali u obećanja i ispali su prilično naivni.
Hoće li big pharma sektor biti najveći profiter ove krize?
Kada je riječ o tvrtkama koje su razvile cjepivo, one će sigurno profitirati. Kod drugih farmaceutskih kompanija ništa se bitno nije dogodilo. Mi smo, primjerice, uočili snažni porast potražnje za lijekovima na početku krize, a onda je potražnja drastično pala i godina je završila izbalansirano. Na nekim proizvodima, s obzirom na to da nije bilo gripa i prehlada, jako smo izgubili, no kod nekih drugih proizvoda, poput Aqua Marisa, bilježimo rast, što je očekivano.
Ne bi li cjepivo protiv COVID-19, koje je ionako razvijeno javnim sredstvima, trebalo biti javno dobro? I ne bi li farmaceutske kompanije trebale bez naknade ustupiti licence za proizvodnju cjepiva svima koji cjepivo mogu proizvoditi kako bi se što prije procijepilo svjetsko stanovništvo?
Mislim da u tom slučaju farmaceutske kompanije moraju pokazati etičnost. Ovo definitivno nije trenutak za gomilanje profita od prodaje cjepiva. Nalazimo se usred krize koja prijeti svima. Zato cjepiva moraju biti dostupna svima. Međutim, živimo u drukčijem svijetu.
Na početku krize činilo se da će znanost i znanstvena perspektiva ipak prevladati, ali danas se čini da su ipak prevladali politika i populizam.
Bez znanstvenih temelja nemamo šanse u ovoj krizi. Cjepiva su rezultat iznimnog znanstvenog pothvata. Jedine prave odgovore u ovoj krizi, bez obzira na to je li riječ o cijepljenju ili javnom zdravstvu, pruža isključivo argumentirani znanstveni pristup.
Kako u tom kontekstu gledate na izjave naših političara o izgradnji tvornice za proizvodnju cjepiva u Hrvatskoj ne samo protiv COVID-19, nego i protiv raka, i to u roku od godinu dana?
Mislim da je riječ o potpunom neznanju i nepoznavanju te materije. Riječ je o procesima koji su izrazito dugotrajni. Za razvoj lijeka ili cjepiva potrebno je najmanje nekoliko godina.
Govori se i o ponovnom pokretanju Imunološkog zavoda. Svojedobno se spominjalo i da bi JGL mogao preuzeti Imunološki. Što mislite o tome?
Bili smo iskreno zainteresirani za Imunološki, a odradili smo i due diligence, znajući da u zavodu postoji znanje koje je iznimno vrijedno, a čak smo imali osiguran i prostor, kao i financiranje. Međutim, onda je krenulo političko prepucavanje, a mi smo shvatili da je zavod tehnološki jako zapušten i da cjepiva uopće nisu bila u vlasništvu Imunološkog, nego države, zbog čega smo izgubili interes. Proizvodnja cjepiva izuzetno je zahtjevan proces.
Ali hrvatska farmaceutska industrija ima potencijal za proizvodnju cjepiva, zar ne?
Apsolutno. Mi imamo sterilnu proizvodnju i brzo bismo mogli početi proizvoditi cjepivo, bilo vektorsko, bilo mRNA, ali jedino pod uvjetom da dobijemo licencu od nekog proizvođača cjepiva. Znanja i vještine u proizvodnji sterilnih farmaceutskih oblika, kao i tehnološku platformu za to imamo. U Rijeci također imamo Znanstveni centar izvrsnosti s desetak kvalitetnih virusnih imunologa i molekularnih biotehnologa okupljenih oko profesora Stipana Jonjića, koji se bave vektorskim cjepivima, a s kojima surađujemo i s kojima bismo mogli postići snažnu sinergiju.
Stalno slušamo kako Hrvatska nije dobra za biznis, dok ste vi dokazali kako se u Hrvatskoj ipak isplati graditi i stvarati...
Ako imate razvijeno znanje, sposobnost i razvijene proizvodne procese kao što ih imamo mi, onda je to jedina prava strategija. Mi proizvodimo u Hrvatskoj, a na inozemnim tržištima bavimo se samo prodajom i marketingom. Tri desetljeća organski rastemo i internacionalno razvijamo poslovanje, a naš se rast temelji na razvoju novih proizvoda i novih tržišta. Cijeli naš rast temelji se na te dvije poluge.
Vi ste demantirali i onu drugu mantru, prema kojoj se ne može opstati bez strateškog partnera. Dokazali ste da se može uspjeti i bez toga.
Vrlo smo vješti u balansiranju rasta, profitabilnosti i duga. Rast podrazumijeva stalno generiranje novih tržišta i novih proizvoda, a tu morate balansirati između kratkoročne profitabilnosti i dugoročne održivosti. Rast smo financirali putem obveznica i HBOR-a, koji nam je bio iznimno kvalitetna poluga u rastu, razvoju i osobito izvozu naših proizvoda. HBOR je financirao Pharma Valley, a sada financira i Integru.
Biste li ikad prodali JGL?
Imali smo nekoliko nemoralnih ponuda, ali tvrtku ne prodajemo. Ovu kuću nismo gradili da je prodamo, već da u njoj radimo i da se njome ponosimo. S novim investicijskim ciklusom tvrtka stvara snažne temelje za daljnji razvoj i održivi profitabilan rast.
Kažu mi da ste apolitični. Jeste li u proteklih 30 godina ikad bili u iskušenju da uđete u politiku i kandidirate se na izborima?
Tako je. Ne želim politiku u svojoj butigi. Iako su me više puta pozivali, ostao sam izvan politike, no osjećam odgovornost prema svom gradu i cijelom društvu. Međutim, politikom se ne želim baviti.
Unatoč apolitičnosti, prijateljstvo sa Slavkom Linićem preživjelo je sva iskušenja...
Slavko Linić i ja smo sugrađani koji se znaju i poštuju. Cijenim njegov rad i napore u uvođenju poreznog reda.
Nedavno ste se zauzeli i da Rijeka dobije studij farmacije, zar ne?
Zahvaljujući ambiciji rektorice riječkog Sveučilišta Snježane Prijić-Samaržija uspjeli smo dovršiti pripreme za početak rada studija farmacije, što je jako važno i za budući razvoj JGL-a. Studij bi trebao početi raditi sa studentima već najesen. Smatram da je moderni razvoj zemlje nezamisliv bez doprinosa znanosti, a moramo voditi računa i o tome koliko je znanje upotrebljivo i zato je bitno da projekte umrežimo na komercijalnoj osnovi. Tijekom svog mandata predsjednika Savjeta Sveučilišta u Rijeci svesrdno sam podržavao otvaranje Studija farmacije pri riječkom Sveučilištu. Na integraciji gospodarske i akademske zajednice već dugo aktivno radimo želeći ojačati naš kadrovski bazen. U provedbi strateških ciljeva nacionalne razvojne strategije do 2030. godine, kao i u okviru pametne specijalizacije, Sveučilište u Rijeci i JGL razvijaju integriranu infrastrukturu i stvaraju inovativni ekosustav industrije i znanosti. Rezultat tog umrežavanja je osnivanje Odjela za biotehnologiju i istraživanje lijekova Sveučilišta u Rijeci 2009. godine, u što su naši stručnjaci uključeni od samih početaka. JGL je tako dobio znanstvenu podršku za unapređenje postojećih lijekova i podršku pri razvoju novih lijekova.
JGL je nedavno otvorio i prvi privatni Muzej farmacije u Rijeci, i to u godini u kojoj je Rijeka nosila titulu Europske prijestolnice kulture.
Presretan sam što smo uspješno realizirali ovaj projekt i što smo našem gradu dali još jedan kulturni i edukativni sadržaj koji će sve posjetitelje uvjeriti koliko je zapravo hrvatsko ljekarništvo bilo i jest napredno i koliko je bilo i jest ukorak sa svjetskim trendovima u farmaciji.
Kakva je budućnost Rijeke?
Sveučilište u Rijeci može biti velika poluga razvoja, a vidim da Sveučilište ima i jasnu strategiju kako to postići. Rijeka se mora otvoriti moru. Riječ je o novom razvojnom smjeru i vjerujem da će se na tom području dogoditi promjene. U Rijeci se snažno razvila zdravstvena industrija i zdravstveni turizam. Rijeka ima jako puno potencijala, kao i cijela Hrvatska. Moramo se okrenuti proizvodnji i izvozu, a sada za to imamo novu priliku. Nadam se da će biti pameti da se to i ostvari.
Video: Uvode se besplatne COVID putovnice
Znači prava istina je ! Cjepivo naj više koristi privatnim tvrtkama a ne ljudima jednostavno proglasiti pandemiju i zaraditi novac