Ostao bez posla, postao beskućnik pa bešćutnim ubojstvom šokirao Hrvatsku: Ivanu Hodak upucao zbog bizarne osvete

Prije točno 16 godina, 6. listopada 2008., u Zagrebu je brutalno ubijena Ivana Hodak, kći jedinica bivše ministrice Ljerke Mintas Hodak i odvjetnika Zvonimira Hodaka.  Za njezino ubojstvo na 30 godina osuđen je Mladen Šlogar Žila koji je 26-godišnju Ivanu, mladu odvjetničku vježbenicu, ubio u haustoru u Hatzovoj ulici u Zagrebu hicima iz berete 7,65. 

Da je on ubio Ivanu Hodak, doznalo se tek nekoliko mjeseci kasnije, u veljači 2009. godine kada je uhićen. Nakon ubojstva otišao je u Zaprešić, gdje je živio u jednom napuštenom sjeniku. U prosincu 2008. godine uhićen je zbog skitnje, a policija je tada kod njega pronašla beretku. Pištolj su odmah poslali na vještačenje, a Šlogar je odležao mjesec dana u zatvoru. Šok je uslijedio kada su stigli rezultati vještačenja koji su pokazali da je upravo iz njegova pištolja ubijena Ivana Hodak. Za Šlogarom je pokrenuta potraga, a kada je uhićen, priznao je što je učinio. 

Na policiji i pred istražnim sucem tvrdio je da je Ivanu Hodak ubio kako bi se osvetio njezinu ocu jer ga je godinama ranije ponizio, poslavši mu pred svima na terenima Mladosti, gdje je radio kao plac-majstor, platu s pršutom i sirom. Hodaku se zbog toga odlučio osvetiti, a to je učinio 6. listopada 2008. godine kada je slučajno na cesti ugledao Ivanu Hodak. Ušao je za djevojkom u haustor, pucao u nju iz pištolja koji je kupio sredinom 90-ih te potom mirno išetao iz haustora i pješice se udaljio put Zaprešića. 

– Bol nikada nije manja, ali jest drukčija. U početku sam se borila s razmišljanjima da nikada neću vidjeti njezinu udaju, njezinu djecu, a onda sam s vremenom shvatila da je to ništa drugo nego samosažaljenje i da ne žalim za njom, nego za sobom. Ne prođe dan da je se ne sjetim, da nisam s njom i da ne razmišljam kako bi ona u danoj situaciji reagirala. Nekako se naučite nositi s time i živjeti, jednostavno, to postaje dio vašeg života. To vam je kao kad čovjek bude oduzet pa živi dalje, morate se naučiti živjeti s time. Ne možete zaboraviti da nemate nogu ili ruku ili da ne možete hodati, nego jednostavno nastojite iz toga izvući maksimum koji možete. I to nije moja zasluga, već milost Božja koju sam dobila jer bi bilo logičnije da zaglibim. I zato sam beskrajno zahvalna Bogu – rekla je u životnom intervjuu za Večernji list prošle godine Ljerka Mintas Hodak. 

VEZANI ČLANCI:

I danas malo tko vjeruje da je bizarna osveta bila pravi razlog ubojstva Ivane Hodak, a u to ne vjeruje ni njezina majka. – Danas mi je mnogo manje strašno proći tim stubištem nego onda. Ali svaki put kad sam na stubištu, pazim ide li netko za mnom i tko. Nevjerojatno kako čovjeku te neke stvari ostanu kao uvjetni refleks. Taj koji je uhićen vjerojatno ju je ubio, ali bitno je tko je njezino ubojstvo naručio. To je bilo klasično ubojstvo stila eliminacije. Nikad se to nije saznalo niti će se ikad saznati. Nisam inzistirala na traženju pravog naručitelja tog ubojstva jer mislim da to ne bi ništa promijenilo. Bio to ovaj ili onaj, Ivane nema. A taj tko je to naručio ionako će jednog dana odgovarati na vječnom sudu. Neka njezino ubojstvo nosi na vlastitoj savjesti – rekla je u intervjuu za 24 sata prije četiri godine. 

Ubrzo nakon ubojstva počele su se pojavljivati razne teorije urote. Prva verzija kojom su baratali i mediji i istražitelji povezivala je atentat sa slučajem Zagorec, nekoliko dana ranije izručenog Hrvatskoj zbog slučaja dragulji. Motivi umirovljenog generala prepoznavali su se u ljubavnoj vezi Ivane Hodak i Ljube Pavasovića. Veza Petračevog odvjetnika i kćerke Zvonimira Hodaka navodno je ugrozila poslove Vladimira Zagorca, ali i Sretena Jocića zvanog Amsterdam, koji je sa Zagorcem pregovarao o kupnji nekretnina.

Isticao se i mogući motiv ljubomore, prvenstveno zbog navodnih kontakata Ivora Vucelića, bivšeg dečka Ivane Hodak, sa Sretenom Jocićem. Vucelić je, kao i Petrač, podvrgnut detektoru laži i prošao ga. Detektor je prošao i Zagorec. Sumnja je pala i na utamničenog Hrvoja Petrača kojega je prozvao sam Zvonimir Hodak navodeći pritom: "Ako Petrač nije ubio moju kćer, javno ću mu se ispričati." Sinovi Hrvoja Petrača prošli su poligrafsko testiranje. Nakon Šlogarova uhićenja Hodak se i ispričao Petraču.

Bilo je tu još raznih priča, ali ni jedna nije dokazana, pa je ispalo kako je istinita verzija o motivu ubojstva doista ona koju je sam Šlogar odmah nakon uhićenja ispričao policajcima. Tvrdio je tada kako je Ivanu Hodak ubio kako bi se osvetio njezinu ocu jer ga je godinama ranije ponizio, poslavši mu pred svima na teniskim terenima Mladosti platu s pršutom i sirom. Naime, Šlogar je početkom 1990-ih radio kao plac majstor na tim sportskim terenima, a kako je na tim terenima provodio najviše vremena, jedino je tamo i imao kakve-takve prijatelje, zbog čega je, nakon što je 1995. dobio otkaz, to za njega značilo duboku životnu promjenu. Šlogar je tada u svojoj glavi iskonstruirao kako je dobrohotni čin slanja plate bila uvreda, pa je sam sebi obećao da će se kad-tad osvetiti Zvonimiru Hodaku, a navodno mu je zamjerio i to što mu odvjetnik nije pomogao naći posao nakon što je dobio otkaz, iako ga za takvu pomoć Šlogar nikada nije niti pitao.

VEZANI ČLANCI:

– Da sam mu se, kako je tvrdio, ja zamjerio ili da mu nisam ispunio nešto što sam mogao, mogao je ubiti mene. Znao je gdje stanujem, igram tenis, gdje je moj ured. Ja s njim nikada nisam imao nikakav sukob i ovo je drugi put u životu da ga vidim. Prvi put sam ga vidio kad je otišao s Mladosti, a danas ga vidim drugi put u životu. Dozvoljavam da je pogrešno protumačio moje poteze. No, on je bio vrlo arogantan i drzak i vjerojatno bi mi rekao da je nešto imao sa mnom. Kad je ostao bez posla, ja mu nisam ni mogao pomoći, ali da mi se bilo kad poslije obratio, ja bih mu pomogao – rekao je svojevremeno na suđenju otac Ivane Hodak. U trenutku kad je dobio otkaz, Šlogar je bio daleko od beskućničkog statusa.

Njegova majka imala je dva stana, jedan u neboderu u ulici braće Domany, a drugi u Vukovarskoj ulici. On ju je izbacio na ulicu i ostavio pred jednom zagrebačkom bolnicom, a nakon što je nedugo zatim nesretna žena preminula, prodao je najprije jedan, pa potom drugi stan. On sam rekao je kako je mjesečno trošio oko 1000 tadašnjih maraka, kasnije 500 eura, a uz to nije radio ništa, nije ni pokušavao naći posao. Kada mu je novca nestalo, počeo se hraniti po pučkim kuhinjama, a u jednom se trenutku preselio u Zaprešić, gdje je u trenutku kad je počinio ubojstvo živio u štaglju i spavao na sijenu. Upravo je iz tog štaglja na dan ubojstva oko 9 sati došao na autobusnu stanicu kojom je iz Zaprešića autobusom krenuo na Črnomerec.

Tamo je sjeo na tramvaj i došao do Zrinjevca, gdje je sišao i potom se prošetao do zgrade u kojoj stanuju Hodakovi. Čekao je da naiđe netko od obitelji, a prva je bila Ivana za kojom je ušao u haustor i potom u nju ispalio dva hica na podestu prvog kata. Nakon toga se prošetao do obližnjeg Glavnog kolodvora, potom tramvajem došao do Autobusnog kolodvora i zatim je nastavio pješačiti do savskog nasipa kojim se zatim prošetao sve do Zaprešića. "Žao mi je Ivane, poznavao sam je dok je imala još četiri godine", izjavio je kasnije na suđenju Šlogar koji se za ubojstvo ipak nikad nije pokajao. Preminuo je u srpnju prošle godine u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu.