Osude li ga u Njemačkoj, u zatvor će u Hrvatsku

Ako je sudsko vijeće na čelu sa sucem Ivanom Turudićem odobrenjem izručenja Josipa Perkovića pokušalo “državni udar s pištoljem na vodu”, kako je zaključio “visoki izvor iz Vlade”, onda je jučer pravomoćnom odlukom Vrhovnog suda taj “državni udar” i uspio. Josip Perković izručuje se Njemačkoj, pravomoćna je sudska odluka.

Time je podcrtana pogrešna odluka Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici koje je odustalo od zastupanja interesa Njemačke nepodnošenjem žalbe u slučaju Mustač. Odnosno, dodatno je na važnosti dobila žalba Gizele Đureković, a o kojoj će također morati odlučiti Vrhovni sud. Podsjećamo, sudsko vijeće kojim je predsjedao Ivan Turudić priznalo je G. Đureković status oštećenika u slučaju Perković, te joj je kao stranki u postupku poslalo i pravomoćnu odluku Vrhovnog suda.

Izručenje do 27. siječnja

Perković bi trebao biti izručen u sljedećih deset dana, do 27. siječnja, putem Ureda S.I.Re.N.E. našeg Ministarstva unutarnjih poslova, koje uvjete predaje (vjerojatno u Zračnoj luci Zagreb) treba dogovoriti s njemačkim vlastima. S time da je riječ o tzv. instruktivnom roku za prekoračenje kojim ne nastupaju nikakve posljedice.

Predaju mogu privremeno odgoditi samo ozbiljni zdravstveni razlozi ili Ustavni sud dok ne riješi Perkovićevu ustavnu tužbu, premda su mišljenja stručnjaka o mogućoj privremenoj odgodi izručenja oprečna.

Ako apsolutna zastara po prijašnjem zakonu nije nastupila do časa odlučivanja, prosuđuje se po važećem zakonu i u slučaju kada je tim zakonom produljen rok nastupanja zastare

Pravomoćnu odluku o predaji Njemačkoj teoretski može izmijeniti jedino Ustavni sud, ali samo utvrdi li da su Perkoviću u postupku u povodu EUN-a bila povrijeđena ustavna prava. A prema analizi sličnih slučajeva izručenja u povodu zahtjeva za međunarodnom pravnom pomoći o kojima je Ustavni sud odlučivao, bilo bi iznenađujuće da presedanski utvrdi kršenje Perkovićevih ustavnih prava.

Prema rješenju Vrhovnog suda, Perkovića se predaje Njemačkoj pod (standardnim, nap. a.) uvjetom da mu bez dopuštenja Hrvatske ne sude za drugo kazneno djelo, ne predaju ga ili izruče nekoj drugoj državi, te da nakon eventualne osude bude vraćen na izvršavanje kazne u Hrvatsku. Inače, Vrhovni sud produljio je mjere opreza za Perkovića. To znači da mu je zabranjeno napuštanje boravišta, područja grada Zagreba, te da su mu i dalje privremeno oduzete putna isprava i osobna iskaznica. U slučaju nepridržavanja tih mjera, Perkoviću će se izreći istražni zatvor.

Sudsko vijeće Vrhovnog suda kojim je predsjedala sutkinja Lidija Grubić Radaković, a članovi su bili dr. sc. Zdenko Konjić i dr. sc. Marin Mrčela potvrdilo je prvostupanjsku odluku jer je pravilno utvrđeno da se za 32 kaznena djela ne ispituje dvostruka kažnjivost, a time ni zastara progona u Hrvatskoj.

Tumačenje zastare

Evo najvažnijeg dijela obrazloženja: “Da bi se moglo utvrditi je li nastupila zastara za određeno kazneno djelo u državi izvršiteljici, potrebno je da postoji sudbenost za to kazneno djelo, dakle da se radi od dvostrukoj (dvojnoj) kažnjivosti između države tražiteljice i države izvršenja uhidbenog naloga, jer je zakonom predviđeni zastarni rok organski vezan za zapriječenu kaznu za određeno kazneno djelo. Dakle, zastara je vezana za kazneno-materijalni dio kaznenog prava pa zato, neovisno o okolnosti što se radi o procesnoj nemogućnosti da se nakon proteka određenog vremena provede kazneni postupak ili izvrši kazna, zastara je sastavni dio pojma dvostruke kažnjivosti”, bit je obrazloženja odluke Vrhovnog suda u kojem se potom zaključuje: “Prema tome, unošenjem zastare kao mogućnosti obvezatnog odbijanja izvršenja europskog uhidbenog naloga u ZPSKS-EU, nije izmijenjen karakter instituta zastare i njegova vezanost za postojanje kaznenog djela i kazne, već je samo kod kaznenih djela kod kojih se primjenjuje načelo dvostruke kažnjivosti, postao osnova za obvezno, a ne fakultativno odbijanje izvršenja uhidbenog naloga”.

Vrhovni sud obrazlaže da se osnove za obligatorno odbijanje izvršenja uhidbenog naloga predviđene u članku 3. Okvirne odluke odnose na situacije kada postoje pozitivne akcije ili zakonodavca ili izvršne vlasti ili tijela progona ili sudbene vlasti u državi izvršiteljici. Zato se ovi uvjeti za obligatorno neizvršavanje uhidbenog naloga odnose na sva kaznena djela. To što je zastara razlog za odbijanje izvršenja EUN-a nije protivno okvirnoj odluci za kaznena djela za koja se ne provjerava dvostruka kažnjivost.

Pogriješili s Mustačem

Iako to s obzirom na odluku nije bilo bitno, Vrhovni sud ipak se pozvao i na pravno shvaćanje Vrhovnog suda od 11. studenoga 2006., a koje smo proteklih dana u analizama spominjali. Prema tom shvaćanju “ako apsolutna zastara po prijašnjem zakonu nije nastupila do časa odlučivanja, prosuđuje se po važećem zakonu i u slučaju kada je tim zakonom produljen rok nastupanja zastare”. Prema tome, kada se radi o kaznenim djelima kod kojih se uzima u obzir dvostruka kažnjivost, a o takvom kaznenom djelu se ovdje ne radi, nastupanje relativne zastare ne može biti osnova za odbijanje uhidbenog naloga, već je to isključivo nastupanje apsolutne zastare u trenutku donošenja odluke. Prema tomu, Županijski sud u Velikoj Gorici je u slučaju Mustač pogrešno presudio čak i da se kod njega radi o kaznenom djelu za koje se ispituje zastara, a što inače nije slučaj.

Vrhovni sud nije uvažio ni Perkovićev prigovor da mu u Njemačkoj prijeti nepošteno suđenje, pri čemu se potpuno pozvao na obrazloženje Turudićeva sudskog vijeća. Upozoreno je i na praksu Europskog suda za ljudska prava koja postavlja rigorozan test “očigledne uskrate pravičnog suđenja” koje podrazumijevaju teške povrede, a Perković nije učinio čak ni vjerojatnim da bi mu se takvo što moglo dogoditi u Njemačkoj.

Nevjerodostojnost iskaza jednog svjedoka potkrijepljena dokumentacijom koja nije prošla provjeru svojstvenu dokazivanju u kaznenom postupku (već će to biti učinjeno u Njemačkoj) nije dostatna ni za vjerojatnost, a kamoli izvjesnost da Perkoviću u Njemačkoj prijeti nepravično suđenje. Dakle, Josipu Perkoviću nije pomoglo ni pismo Vinka Sindičića.