Premijer Andrej Plenković i njegov ministar financija ne mogu progurati svoju poreznu reformu bez podrške Milana Bandića tako da po povratku s godišnjih odmora možemo očekivati nova preslagivanja, bila ona na poreznim stopama ili na političkoj sceni.
Bandić u Saboru formalno ima samo jednog zastupnika, no od izbora mu se “po putu” priključilo još njih šestero tako da je sedam ruku prevelik zalogaj za koaliciju koja sve ključne odluke dobiva s jednim glasom više. Bandić se javno usprotivio Marićevoj reformi jer mu ne odgovara ukidanje najveće stope poreza na dohodak kojom bi se rasteretilo 20 tisuća najbolje plaćenih građana.
Kako su najveće plaće koncentrirane u Zagrebu, glavnina takvoga poreznog rasterećenja išla bi preko proračuna Grada Zagreba. Optuživši ga za ‘domobranstvo’, Bandić prigovara premijeru da nema hrabrosti krenuti u oporezivanje nekretnina, već prtlja s rasterećenjem velikih plaća. To što je Bandić javno rekao o oporezivanju nekretnina misle gradonačelnici svih gradova, uključujući i HDZ-ovce.
Svi su oni još od prošle jeseni ljuti na premijera jer im je izmakao prihode iz ruku. Nije Bandić toliko politički hrabar da pristanak na reformu uvjetuje porezom na nekretnine, no nije ni lud da se bez borbe odrekne velikog novca. Otud i priče o mogućim izborima!
Bi li zagrebački gradonačelnik udvostručio cijenu parkiranja u centru grada, poskupio tramvajski prijevoz i zagovarao porez na nekretnine da očekuje izbore? Vjerojatno ne! Čovjek koji slobodno može ponijeti titulu oca hrvatskog političkog populizma pred birače bi izašao s darovima, što god mislio o pravednom oporezivanju.
No Bandićevo biti ili ne biti jesu lokalni, a ne parlamentarni izbori. Odluči li se Andrej Plenković za neki politički ‘blitzkrieg’, Milan Bandić prvi je pokazao da će se ozbiljno tući za svaki glas i s lijeva i s desna. Lukav kakav jest, Bandić je i s jednim jedinim mjestom osvojenim na izborima u Sabor dospio kao pobjednik koji danas kontrolira sedam ruku.
>> Nakon proslave Milan Bandić provjerio je li na trgu sve očišćeno
Iza Bandićevog populizma nešto ostaje i to je mnogima trn u oku. Zagreb je danas 35%BDP-a Hrvatske (2008. 28%). On svoju socijaldemokraciju provodi u praksi pa tako subvencionira na neki način 70% Zagrepčana. Umirovljenici imaju dodatak na mirovine, učenici besplatne udžbenike, roditelji najjeftinije vrtiće u Hrvatskoj, rodilje za treće djete dobivaju 50 tisuća kn, socijalno ugoženi dobivaju stanove ili im se režije subvencioniraju, Zagreb ima visoku zaposlenost i nisku nezaposlenost, kao i rast stanovnika dok svi drugi gradovi u Hrvatskoj imaju pad stanovništva i zbog svega toga njega u 70% slučajeva u komentarima mrze birači SDP-a te članovi i aktivisti iz stranke " grad je naš" . Njima se ljevičarenje svodi na slavljenje Tita u Kumrovcu, paradiranje u LGBT povorci, zaštitu migranata. To su vrijednosti današnjih istaknutih tzv. ljevičara u Hrvatskoj koji Bandića preziru jer provodi svoju kakvu takvu socijaldemokraciju u praksi, među građanima je i nije salonski-ljevičar. Tko nije u njihovom toru je izdajnik nove ljevice, ljevičara i njihovih komentatora koji ne znaju što je kultivirana argumentirana rasprava, već samo sipaju hajku, šovinizam, prozivke, etikete i spinove prema onima koje odrede za metu. Bandić nije moja politička opcija, ali samo naprijed Bandiću, uzimaj SDP-u članove (4 tisuće ih prešlo u MB365), manjince, radnike, socijalno-ugrožene sa periferije, a salonski-ljevičari i njihovi trolovi po portalima neka pate , gube i propadaju od mržnje.