Otok koji će rijetki vidjeti skriva brojne tajne: Britanci potjerali domoroce i doveli američku vojsku

Zabačeno otočje u Indijskom oceanu predmet je dugogodišnjeg spora između Ujedinjenog Kraljevstva i Mauricijusa. Obje države polažu pravo na arhipelag Chagos, no Britanci ga se odbijaju odreći zbog najvećeg otoka - Diego Garcije - jer se na njemu od 70-ih godina prošlog stoljeća nalazi zajednička vojna baza SAD-a i Britanije. Tropski raj s bijelim pješčanim plažama i visokim palmama ovijen je velom tajne, na kartama ga se ne može vidjeti, a civilima je u velikoj većini slučajeva izričito zabranjen pristup. Nema direktnih avionskih linija, dok se prolaz brodovima kroz otočje dozvoljava samo u iznimnim situacijama.

Nakon više mjeseci, BBC-jevoj novinarki je prošli mjesec dozvoljen posjet otoku, iako se morala pridržavati strogih pravila. Između ostalog, nije joj dozvoljeno navesti što joj je sve bilo zabranjeno. Medijska kuća borila se za ovo pravo zbog povijesnog sudskog slučaja o tretmanu šrilankanskih Tamilsa, prvih ljudi koji su podnijeli zahtjeve za azil na otoku na kojemu su "zapeli" pred više od tri godine kada su pobjegli sa Šri Lanke i iz Indije gdje su trpjeli zlostavljanje zbog nacionalnosti. Britanska vlada pokušala je zabraniti BBC-ju da dođe na suđenje, a čak i kada su dobili dozvolu, SAD se usprotivio te poručio da neće osigurati hranu, transport ni smještaj za one koji dolaze na suđenje, uključujući suca i odvjetnike.

Da biste stigli na otok udaljen 1600 km od najbližeg kontinenta potrebna vam je dozvola koja se obično izdaje osobama s kontaktima u vojsci. Medijska prisutnost na Diego Garciji povijesno je nepoželjna, a SAD i UK dugo su raspravljali o potencijalnim rizicima prije no što su dozvolili novinarki da provede pet dana na otoku pod konstantnim nadzorom. Sigurnosna tvrtka iz Britanije dovela je dodatne čuvare na otok za vrijeme saslušanja. Novinarka opisuje da se, pri dolasku avionom, prvo vide guste šume i brojne kokosove palme diljem otoka oblika stopala površine 44 kvadratnih kilometara, a tek tu i tamo poneka bijela vojna struktura. Arhipelag Chagos sačinjen je od 60-ak otoka koji su dio Britanskog teritorija u Indijskom oceanu (BIOT). Radi se o posljednjem teritoriju koji je UK koloniziralo 1965. godine odvojivši ga od Mauricijusa. Prva stvar koju je novinarka vidjela na otoku bio je hangar na pisti iznad kojega je stajao natpis "Diego Garcia. Otisak slobode" ukrašen britanskim i američkim zastavama.

Britansko-američka vojna baza na otoku je od ranih 1970-ih godina. Dogovor potpisan 1966. iznajmio je otok SAD-u na 50 godina s mogućim produljivanjem na još 20 godina. Njihovo pravo na boravak ističe 2036. godine. Na Diego Garciji dvije kulture bore se za dominaciju, primjećuje novinarka. Britanski policijski auti prolaze ulicom Britannia i Churchillovom cestom, no voze desnom stranom ceste. Na otoku se koristi američki dolar, a služi se hrana iz obje zemlje. Teritorijem upravlja London, ali osoblje i resursi su pod vlašću SAD-a. Vojnici i drugo osoblje otok obilaze biciklima, ljudi igraju tenis i surfaju. Imaju kino, kuglanu i muzej sa suvenirnicom koja prodaje Diego Garcia majice i šalice, no novinarki nije bilo dozvoljeno ući. Iako je atmosfera opuštena, nemoguće je pobjeći od činjenice da se nalazite u vojnoj bazi s kompleksnom i krvavom poviješću. Kada je Britanija oduzela kontrolu Chagosa Mauricijusu, nastojala je što prije izbaciti više od 1000 stanovnika otočja kako bi osigurala lokaciju za vojnu bazu. Na otočje su dovedeni robovi kako bi radili na plantažama kokosa pod francuskom i britanskom kontrolom. Dokument iz 1966. otkiva cilj plana: "ovo kamenje ostat će naše, jedina domorodačka populacija bit će galebovi".

POVEZANI ČLANCI:

Otok je smatran odličnom lokacijom za vojnu bazu zbog strateške pozicije usred Indijskog oceana i vrlo male populacije, a za UK predstavlja šansu za održavanje vojnih veza s SAD-om, no imaju i financijsku motivaciju - SAD je u sklopu dogovora pristao dati im 14 milijuna dolara popusta na nuklearne projektile Polaris. Izbacivanje lokalnog stanovništva počelo je 1967. godine. Psi i drugi kućni ljubimci su ubijeni, a ljudi poslani na Mauricijus ili Sejšele. UK je nekima dao državljanstvo 2002. pa su otišli živjeti tamo. U izjavi na sudu prošle godine, stanovnik Chagosa kazao je da su ljudi tamo živjeli "sretnim životom" te da im "ništa nije nedostajalo". Najviše boli, kaže, što nikada nisu dobili razlog. "Administrator nam je jednog dana rekao da moramo napustiti domove i otići. Nismo imali izbora" prisjetio se.

Mauricijus nastoji vratiti kontrolu nad otočjem od kada je osvojio neovisnost 1968. godine. Britanska vlada u prošlosti je ustvrdila da "nema sumnje" u njenu vlast na Chagosu, no 2022. pristala je pokrenuti pregovore s Mauricijusom. Ipak, sigurno je da UK ne želi izgubiti strateški važnu lokaciju. Najbliža britanska vojna baza je udaljena 3400, a američka gotovo 4800 km. Tankeri na Diego Garciji opskrbljivali su B-2 bombardere za vrijeme prvih zračnih napada SAD-a na Afganistan nakon terorističkog napada 11. rujna 2001., a radi se i o jednom od ekstremno malog broja mjesta na kojima se mogu naoružavati podmornice. Postoje i navodi da CIA koristi Diego Garciju za ispitivanje osumnjičenih za terorizam. S druge strane, teritorij Britaniju košta desetke milijuna funti godišnje, većinom zbog "troškova migranata", a prema nekim podacima, troškovi šrilankanskih Tamlisa mogli bi se uskoro popeti na 50 milijuna funti godišnje.

GALERIJA Ovo je najveće umjetno jezero u Hrvatskoj: Upravo je ispražnjeno, pogledajte što se skriva ispod površine