Još od prošlih predsjedničkih izbora i ulaska Vilibora Sinčića u političku arenu blokirani i prezaduženi građani poželjna su meta za pridobivanje političkih glasova. Zoran Milanović je na otpisu duga za siromašne i konverziji kredita u švicarskim francima zamalo zadržao vlast na prošlim izborima, a prvi dan službene kampanje za rujanske izbore pokazuje kako stranački izborni stratezi vjeruju da bi vojska od približno 330 tisuća blokiranih ponovno mogla odlučivati o pobjedniku! Gdje god se pojavi, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić nudi otpise, oproste i legalizacije, zaboravljajući pritom da ne dijeli svoju privatnu imovinu nego javni novac.
Most pred građane izlazi s planom po kojemu bi dužnicima otpisao i do 60 posto glavnice – pitanje je samo na čiji trošak – a široke ruke je i HDZ koji bi otpisao obveze ljudima čiji je dug prema državi i komunalnim poduzećima manji od prosječne plaće. Nešto slično učinio je i Zoran Milanović 2014.-2015. godine pa je Hrvatska dospjela u sve svjetske medije kao svojevrsni raritet. Otpis duga velika je iluzija jer potrošeno netko mora platiti! Državni proračun i javna potrošnja svojom veličinom odavno nadilaze mogućnosti ekonomije i poreznih obveznika.
Od Živog zida i njegovih političkih partnera nekako se i moglo očekivati pretjerivanje na tom polju, no u kolopletu skupih, a vrlo često i neralnih obećanja velike stranke ne bi trebale sudjelovati jer se i na tome gradi vjerodostojnost u politici. Nudi nam se tako nacionalna mirovina za ljude koji nemaju uvjete za mirovinu, redovna plaća majkama s četvero djece, dječji doplatak za svu djecu neovisno o materijalnom statusu obitelji, smanjenje poreza, ali ne i plan kako ta prava uklopiti u proračun i realne mogućnosti! Najveći je nedostatak HDZ-ova gospodarskog programa koji danas predstavljamo ta što nisu odgovorili kako se u isto vrijeme mogu širiti prava građana te smanjivati porezi i javni dug? Želja da se svide što većem broju birača ne bi smjela ni kod jedne stranke biti iznad zdrave logike.
Je, je, podatak o tome kako pokriti proračunsku rupu u slučaju da izbornom pobjedniku uistinu padne na pamet ispuniti koje od obećanja nismo dobili ni od jedne stranke. Svi samo nude, opraštaju, obećavaju, a tko će to sve platiti, zna se. Kao i uvijek, ti isti građani kojima se mažu oči.