Ovo je nuklearka koju nazivaju 'plutajućim' Černobilom

Plutajuća elektrana po imenu Akademik Lomonosov gradi se od 2009. godine, a u travnju je krenula na svoje prvo putovanje iz Sankt-Peterburga u grad Murmansk, gdje će napuniti njezina dva nuklearna reaktora koja mogu proizvesti do 70 megavata električne energije. Moskva jača vojnu nazočnost na Arktiku ne bi li si osigurala pristup velikim nalazištima nafte i plina oko Sjevernog pola koje postaju dostupne zbog topljenja leda.

U ljeto 2019., brod će iz Murmanska krenuti u Arktičko more kako bi opskrbljivao strujom i toplinom ruske baze, a obavljat će i desalinaciju morske vode.

Elektrana može pokrivati potrebe za energijom gotovo 200.000 ljudi. Odredišna luka mu je Pevek u Sibiru. 

Strah od "novog Černobila"

Iako nema dovoljno informacija za točnu procjenu opasnosti, plutajući nuklearni reaktori nisu nužno razlog za uzbunu, prenosi The Verge. Greenpeace je nedavno upozorio da postoji mogućnost "Černobila na ledu".

Greenpeace se brine da će reaktori ugroziti okoliš i da je trenutna kontrola elektrane nedovoljna. Razorne nesreće već su se događale – primjerice, 1986. godine eksplodirala je nuklearna elektrana u Černobilu te prouzrokovala toliko zračenje da djeca i dalje ne smiju živjeti u blizini te lokacije. U Fukushimi u Japanu razoran potres i tsunami prouzrokovali su nuklearnu nesreću koja je dovela do evakuacije više od 100.000 ljudi – a mnogi se još nisu vratili.

Ipak, podsjetimo se činjenice da američka mornarica ima više od 80 ratnih brodova na nuklearni pogon koji je u uporabi već 60 godina, a Rusija također raspolaže flotom na nuklearni pogon koja uključuje ledolomce.

Ideja korištenja nuklearnih reaktora za napajanje električne mreže na kopnu nije toliko raširena. Nakon što je uragan razorio elektroenergetski sustav havajskog otoka Kauai 1982. godine, američka je mornarica kao rješenje predložila nuklearnu podmornicu. Također je otkriveno da je brod iz Drugog svjetskog rata postao plutajućom nuklearnom elektranom na jezeru Gatun. 

Nuklearne elektrane na kopnu i moru

Dale Klein, bivši predsjednik Nuklearne regulatorne komisije napominje da stvaranje nuklearnog reaktora koji ne predstavlja opasnost na otvorenom moru nije lako. U nuklearnim elektranama na kopnu, nuklearna jezgra najčešće se nalazi u zaštitnoj kupoli od armiranog betona debljine oko 120 cm, koja bi bila suviše teška za mobilnu nuklearnu elektranu. 

Na kopnu vam je uvijek jasno gdje je gravitacija. Kad nešto grijete, stvorit će se para na način koji je jako predvidljiv. U slučaju reaktora koji nema uvijek istu vertikalnu usmjerenost, obilježja protoka tekućine ponešto će se razlikovati, a vi ćete to trebati analizirati kako biste se uvjerili da su vaši sustavi prikladni za uklanjanje topline, pojasnio je Klein.