Ovo je posljednja kolumna brutalno ubijenog saudijskog novinara, evo što je poručio

The Washington Post objavio je posljednju kolumnu brutalno ubijenog saudijskog novinara Jamala Khashoggija koju je urednici poslao dan prije svoga nestanka.

– Dobila sam ovu kolumnu od Jamalova prevoditelja i asistenta dan prije njegova nestanka u Istanbulu. Nismo je objavili jer sam se nadala da će se Jamal brzo vratiti pa ćemo je zajedno urediti. Sada moram prihvatiti da se to neće dogoditi – napisala je urednica Karen Attiah u napomeni uz kolumnu koju prenosimo u cijelosti:

"Nedavno sam gledao izvješće 'Sloboda u svijetu' koje je objavila organizacija Freedom House i došao do velikog zaključka. Samo jedna država u arapskom svijetu klasificirana je kao 'slobodna'. To je Tunis. Jordan, Maroko i Kuvajt na drugom su mjestu, s oznakom 'djelomično slobodne'. Ostale države u arapskom svijetu nisu slobodne.

Kao rezultat, Arapi koji žive u tim državama ili su neinformirani ili su pogrešno informirani. Ti ljudi ne mogu adekvatno i javno diskutirati o pitanjima s kojima se susreće njihova regija ili o svakodnevnom životu. Nažalost, to se neće promijeniti.

Arapski svijet dobio je nadu u proljeće 2011. godine. Novinari, akademici i ostala populacija bili su ispunjeni očekivanjima svijetle i slobodne arapske zajednice u svojim zemljama. Očekivali su da će se osloboditi hegemonije svojih vlada i neprestane intervencije i cenzure informacija. Ta očekivanja brzo su splasnula: Društva su se vratila na stari status quo ili su se suočila s još oštrijim uvjetima nego prije.

Moj dragi prijatelj, istaknuti saudijski pisac Saleh al-Shehi napisao je jednu od najpoznatijih kolumna ikad objavljenih u saudijskim medijima. On sada, nažalost, služi neopravdanu petogodišnju zatvorsku kaznu zbog navodnih komentara suprotnih saudijskom ustavu. Egipatska vlada prekinula je cijelu nakladu novina al-Masry al Youm te nije izazvala nikakvu reakciju kolega. Ovakvi potezi kao posljedicu imaju izostajanje reakcije međunarodne zajednice. Umjesto toga, takvi događaji izazivaju osudu nakon koje slijedi tišina.

Kao rezultat, Arapske vlade imaju odriješene ruke zataškavati medije u sve većoj mjeri. Postojala su vremena kada su novinari vjerovali kako će internet osloboditi informacije od cenzure i kontrole povezane s tiskanim medijima. No te vlade, čija postojanost ovisi o kontroli informacija, agresivno su blokirale internet. Također su uhitile lokalne reportere i pritisnule oglašivače kako bi naštetili prihodima određenih izdanja.

Postoji nekoliko oaza koje i dalje utjelovljuju duh arapskog proljeća. Katarska vlada nastavlja podržavati pokrivanje međunarodnih vijesti, za razliku od susjeda koji ulažu napore u kontrolu informacija kao znak potpore 'starom arapskom redu'. Čak i u Tunisu i Kuvajtu postoje mediji koji se smatraju u najmanju ruku 'djelomično slobodnima' jer se fokusiraju na domaće probleme, no ne na one koje nameće veliki arapski svijet. Oni polako osiguravaju platformu za novinare iz Saudijske Arabije, Egipta i Jemena. Čak i Libanon, krunski dragulj arapskog svijeta kada je riječ o slobodi tiska, pao je kao žrtva polarizacije i utjecaja proiranskog Hezbollaha.

Arapski svijet susreće se s vlastitom verzijom 'željezne zavjese', nametnutom ne vanjskim subjektima već kroz domaće snage koje se bore za vlast. Tijekom hladnog rata, Radio Slobodna Europa, koji je tijekom godina izrastao u kritičku instituciju, imao je važnu ulogu u poticanju i održavanju nade za slobodom. Arapi trebaju nešto slično. Godine 1967. The New York Times i The Post preuzeli su zajedničko vlasništvo nad novinama International Herald Tribune koje su postale platforma za glasove diljem svijeta.

The Post je preuzeo inicijativu da prevede brojne moje tekstove i objavi ih i na arapskom. Zbog toga sam im zahvalan. Arapi trebaju čitati na svom vlastitom jeziku kako bi mogli razumjeti i raspravljati o različitim aspektima i komplikacijama demokracije u SAD-u i na Zapadu. Ako jedan Egipćanin pročita tekst o stvarnom trošku građevinskog projekta u Washingtonu, onda će on ili ona bolje moći razumjeti slične projekte u njegovoj odnosno njezinoj zajednici.

Arapski svijet treba modernu verziju starih prevoditeljskih medija kako bi građani bili informirani o svjetskim događajima. Još važnije, moramo osigurati platformu za arapske glasove. Patimo od siromaštva, loše vlasti i siromašnog obrazovanja. Ljudi u arapskom svijetu posredstvom nezavisnog i internacionalnog foruma, lišenog utjecaja nacionalističkih vlada koje propagandom šire mržnju, mogli bi upozoriti na strukturalne probleme s kojima se njihove zajednice suočavaju."