Američki državni tajnik Mike Pompeo došao je jučer u Saudijsku Arabiju kako bi se susreo sa saudijskim kraljem Salmanom i njegovim nasljednikom, krunskim princom Mohammedom bin Salmanom, čovjekom koji je pokrenuo cijeli niz reformi u društvu, ali i čovjekom koji zemljom upravlja čeličnom rukom.
Tema sastanka je nestanak novinara Jamala Khashoggija, saudijskog disidenta koji je ubijen i raskomadan kada je ušao u saudijski konzulat u Istanbulu 2. listopada. Američki CNN je objavio da je Saudijska Arabija sada, nakon dva tjedna dana poricanja, spremna priznati kako je poslala ekipu od 15 ubojica u istanbulski konzulat kako bi eliminirali novinara koji je bio trn u oku saudijskoj kraljevskoj obitelji. Turski su istražitelji, u dogovoru sa Saudijcima, prekjučer istraživali veleposlanstvo, a jučer su turske vlasti rekle da su pronađeni dokazi koji upućuju na to da je novinar ubijen.
Saudijski krunski princ navikao je da može u svojoj, prilično zatvorenoj državi raditi što želi, uzdajući se s jedne strane u svoj utjecaj na globalnoj političkoj sceni koji ima zbog velikih zaliha nafte, a s druge strane uzdajući se u “strateško partnerstvo” koje već godinama imaju sa SAD-om, čime su prerasli u njihova glavnog saveznika na području Bliskog istoka. No ovoga puta računica im je bila potpuno pogrešna. Zapad sve ovo jednostavno nije mogao prihvatiti bez posljedica.
Osobna nota sukoba
Kao prvi korak vlade cijelog niza zapadnih zemalja, ali i nekoliko velikih tvrtki poput Googlea povukli su se sa sudjelovanja u velikoj investicijskoj konferenciji koja će se uskoro održati u Rijadu. U pripremi su i sankcije za Saudijsku Arabiju, a i američki predsjednik Trump najavio je kako “ubojstvo novinara neće proći nekažnjeno”. Francuska i Velika Britanija također najavljuju oštre i jake odgovore.
Zbog tog su dionice na saudijskoj burzi počele strmoglavo padati, a položaj saudijske kraljevske obitelji u međunarodnim je odnosima danas lošiji nego ikad. Posebice je to slučaj u odnosima s Turskom na čijem se tlu dogodilo ubojstvo, zemlji koja ima dodatnih razloga za sukobe s Rijadom. Naime, i Turska i Saudijska Arabija bore se danas za neformalnu titulu lidera muslimanskog, sunitskog svijeta. Turska je, s Erdoğanom na čelu, politički i vojno najaktivniji muslimanski “igrač” na geopolitičkoj sceni.
Tomu treba dodati i činjenicu kako je ovaj spor dobio i osobnu notu, jer je supruga turskog predsjednika Erdoğana vrlo dobra prijateljica zaručnice ubijenog novinara.
Naravno, dobar dio prijetnji sankcijama i “žestokim odgovorima” Saudijskoj Arabiji koje dolaze danas sa zapada više su kozmetičke nego stvarne prirode, i više su namijenjeni smirenju svjetske javnosti nego kažnjavanju Saudijaca. Vidi se to i po najavi Bijele kuće kako će, bez obzira na ubojstvo novinara koji je živio u SAD-u, nastaviti Rijadu prodavati oružje. S druge strane, eventualna mogućnost promjene režima u Saudijskoj Arabiji gotovo je ravna nuli. Saudijska Arabija doslovno je, prema njihovu ustavu, vlasništvo vladajuće obitelji Saud i riječ je o više-manje privatnoj državi na čije prijestolje ili vodstvo nema drugih pretendenata.
Zategnuto s Turskom
Ne treba ni očekivati “uvođenje demokracije” kako su to zapadne zemlje svojedobno izvele u Libiji. Naime, Saudijska Arabija u ovome trenutku je protuteža Iranu na Bliskom istoku, i nema šanse da se ičim ugrozi ovaj balans snaga u regiji samo kako bi se svrgnulo diktatora u ime pravde i uvođenja demokracije.
Dok god Saudijska Arabija relativno poslušno ispunjava američke i zapadne geopolitičke zahtjeve nitko se, osim deklarativno, neće obazirati na ubojstvo jednog novinara. Kao što se, uostalom, ne obaziru ni na javna smaknuća odsijecanjem glave koja se provode na rijadskom “chop-chop trgu”, kao što se ne obaziru na kamenovanja žena zbog preljuba i cijeli niz zakona koji su jednostavno neprihvatljivi u normalnom, civiliziranom društvu.
Odnosi s Turskom nešto su sasvim drugo. Službena Ankara nastavit će sa zatezanjem odnosa s Rijadom, eventualno će uvesti i neke dodatne sankcije ili protjerati saudijske diplomate sa svog tla. No u pozadini svega toga ponovo nije sudbina jednog novinara koji, uostalom, ni sam nije bio baš oličenje pravde i poštenja budući da je, prije samoproglašenog egzila, odlaska u SAD i pisanja protiv saudijske vladavine, bio vrlo blizak saudijskom kralju, ali i saudijskim obavještajnim službama.
Iako se danas čini kako je Bliski istok na nogama, i kako bi sudbina stradalog novinara mogla promijeniti geopolitičku sliku tog dijela svijeta, tomu se ne treba previše nadati. Ostali glavni igrači poput Ujedinjenih Arapskih Emirata ni ne osvrću se previše na ono što se dogodilo. U njihovim očima veća je greška Saudijaca što su dopustili da ih se uhvati pri tome.
Možeš imati lovu, zlato, naftu... ali karakter, poštenje, kultura... za sve te a(k)rape je nepoznanica. Kod životinja je fair-play učestaliji nego kod ovih. To još jedino nije Merkelica shvatila.