Ovo su povlastice i pogodnosti koje uživaju hrvatski dužnosnici

Usporedba povlastica koje uživaju dužnosnici otkriva tko je, unatoč trodiobi vlasti, “jednakiji” i “ravnopravniji” od drugih. Naravno da svaka od triju vlasti, zakonodavna, izvršna i sudska, imaju svoje zakonitosti i specifičnosti, pa im shodno tomu pripadaju i određena prava. No, ipak se po tim pogodnostima vidi tko je zapravo vlast u državi. Ako je cijeniti po tomu, sudstvo koje je najviše napadano baš i nije neka vlast. Konačno, i Sabor i Vlada o svojim pravima odlučuju svojim odlukama, dok za suce odluku donosi Sabor.

– Tako predsjednici sudskih odjela imaju pravo na povećanje plaća, ali ta odredba nikad nije primijenjena jer Sabor svake godine suspendira njezinu primjenu – potkrijepio je predsjednik Županijskog suda u Zagrebu Ivan Turudić spomenutu konstataciju. 

Čelnici svih triju vlasti imaju pravo koristiti rezidencijalne objekte. I nakon što su im ukinute povlaštene mirovine, zastupnici uživaju najviše prava te su i najsamostalniji jer samo o njihovoj savjesti ovisi što će i koliko raditi. Kad bi Željko Kerum s pristupom kakav ima prema zastupničkim pa i gradonačelničkim obvezama bio sudac, davno bi ostao bez posla unatoč javnoj fami o nedodirljivosti sudaca. Ali, i takve su pojedinačne kao i stranačke devijacije demokracija i pravo izabranog predstavnika koji odgovara biračima.

Stresan posao ministara

Za zastupnika koji savjesno radi svoj posao neke povlastice koje uživaju zločesto je tako i nazivati jer su u tom slučaju više nužna pomagala za kvalitetno odrađivanje dužnosti, a materijalna neovisnost je tu na prvom mjestu. 

Najstresniji i najzahtjevniji je, gotovo svakodnevno na ocjeni svekolike javnosti, posao ministara, te su nekima plaće relativno niske s obzirom na opseg poslova, obveza i odgovornosti. Dinamičnosti i nužnoj pokretljivosti prilagođena su i prava koja mogu koristiti. Prava na korištenje zrakoplova, kreditne kartice i raspolaganje sa sredstvima reprezentacije, ako se savjesno i racionalno koriste, u funkciji su dužnosti koju obavljaju. Stoga na najvišoj razini imaju automobil i vozača stalno na raspolaganju i neograničene troškove mobitela, s tim da su uz ograničenja automobil i mobitel mogući i na nižim službeničkim razinama, dok suci zbog statičnosti njihova posla (osim predsjednika sudova i odjela) nemaju ni mobitel. 

Suci zbog prirode posla i zahtjeva neovisnosti imaju trajni mandat, ali osobito u novije vrijeme njihov rad ocjenjuje se po više parametara zbog kojih mogu stegovno odgovarati pa i biti razriješeni. 

– Za svakog suca vodim 45 parametara na mjesečnoj bazi – opsežnost te kontrole ilustrira Vinko Mioč, predsjednik zagrebačkog Općinskog kaznenog suda. Suci i u privatnosti moraju kao ni jedna druga profesija voditi računa o svom ponašanju, gdje idu, s kim se druže i što rade jer su dužni čuvati svoj i ugled profesije koji im može ovisiti i o ponašanju članova obitelji. Drugim poslovima ne smiju se baviti, osim stručnim i to po odobrenju predsjednika suda. Primaju golu plaću, bez regresa, božićnice i prekovremenih sati, nemaju pravo na besplatan gradski i javni prijevoz. 

Sami plaćaju čak i zakone

– Suce se ne može ni nagraditi za izniman rad pa se postavlja pitanje kako motivirati 60-godišnjeg suca na općinskoj razini. Svi su suci jednako plaćeni neovisno koliko su opterećeni i koliko rade s tim da onda samo zbog plaće imamo pritisak na viši sud – kaže Mioč, koji na temu “povlastica” napominje da je deset sudaca njegova suda nedavno samo platilo troškove puta i smještaja za redovitu edukaciju na savjetovanju u Opatiji. Plaće sudaca na općinskoj su razini od 9600 do 11.500 kuna (ovisno o stažu), a na Županijskom sudu do 14 tisuća kuna. Osnovne plaće zastupnika bez dodataka su oko 15-ak tisuća kuna. Oba predsjednika sudova, i Mioč i Turudić, ističu slab status službenika i namještenika. Na općinskoj razini plaća im se kreće od 2640 do 4700 kuna. Suci u većini slučajeva sami financiraju čak i komentare zakona i drugu literaturu, nužnu u poslu.  

Predsjednik Turudić ima mobitel bez limita potrošnje, s tim da u prosjeku troši oko 500 kuna, dok predsjednici njegovih odjela imaju limit na 300, a neki dežurni službenici od 200 kuna. Službeni auto, koji inače služi za očevide, dostavu i druge potrebe suda, oba predsjednika koriste rijetko. Turudić godišnje napravi do tisuću kilometara, a Mioč i manje. “Ne znaju” što je službena kreditna kartica, a što se troškova reprezentacije tiče, predsjednik Mioč je o svom trošku organizirao posljednji božićni domjenak na sudu, s tim da na budžet suda od 30 milijuna kuna sudu odobreno 4000 kuna na reprezentaciju, a on je lani potrošio 2388 kuna. Predsjednik Turudić zajednički domjenak za suce, službenike i namještenike organizirao je tako da je svaki sudac dao po 120 kuna. Njegov je sud na reprezentaciju lani potrošio 3800 kuna u što ulazi i voda za optuženike i svjedoke.

>>'Zastrašujuće su povlastice koje se kod nas stječu politikom'

>>Četrdesetak zastupnika podnijelo zahtjev: Trk po 15.000 kn mirovine