Ozbiljna oporba tražila bi opoziv Vlade, a ne samo jedne ministrice

Vlada Andreja Plenkovića suočava se s još jednim napadom iz redova oporbe koja traži opoziv potpredsjednice Martine Dalić i priželjkuje raskol u vladajućoj koaliciji. Iz SDP-a pritom posebno apostrofiraju zastupnike nacionalnih manjina, a o tome kako će glasovati “manjinci” i može li oporbena akcija ugroziti Plenkovićevu većinu, razgovarali smo s potpredsjednikom Sabora i zastupnikom talijanske nacionalne manjine Furijem Radinom.

Za početak, hoće li svi zastupnici manjina glasovati jednako?
Možda da, a možda ne, kao i u svim drugim pitanjima. Mi predstavljamo različite nacionalne manjine, imamo različite stavove, heterogeni smo. Što se tiče glasovanja, ja još uvijek nisam vidio tekst prijedloga opoziva. Javno se samo puno priča o tome. Vojničkim rječnikom rečeno, oporba traži zapovjednu odgovornost, no ako je tako, ozbiljna oporba zatražila bi glasovanje o povjerenju Vladi, a ne samo jednoj ministrici. Ograničavanje zahtjeva na Martinu Dalić ima uglavnom jednu svrhu – povećati vidljivost oporbe koja pomalo tone. Svjesni su da opoziv Vlade ne bi prošao, a kada i bi, pitanje je do čega bi to dovelo. Oporba nije spremna za nove izbore ni financijski ni po rejtingu, dovelo bi to samo do jačanja populističkih opcija.

Iz ovoga što ste rekli čini se da niste skloni podržati opoziv.
Ja to još nisam rekao. Da bih donio odluku, želim prvo čuti razloge koje će oporba navesti u prijedlogu opoziva, podatke koji su konkretni, a ne puste priče o zapovjednoj odgovornosti. Ja sam nezavisni zastupnik koji podržava ovu Vladu i hoću znati koji su to razlozi. Pritisci koji idu od Ive Jelušića prema nama manjinskim zastupnicima i prema meni osobno odraz su slabosti SDP-a. Da su jaki, oni bi izišli van s argumentima. Radi se o pomanjkanju znanja i sposobnosti onih u oporbi koji se bave Agrokorom. Pitam se, kada bi ova Vlada pala, tko bi to mogao sastaviti novu Vladu? Takva bi koalicija morala pokriti čitav spektar, od Živog zida, Mosta, Hasanbegovića, Glasnovića, Esih, Bandića, Glavaša, SDP-a, manjina...

Vi kao da se pribojavate talijanskog scenarija. Kako gledate na rezultate tih izbora?
Razgovarao sam neformalno i igrom slučaja, ali dugo, s njihovim kandidatom za premjera Luigijem Di Maijem u rujnu prošle godine u Napulju i stekao dojam o relativnoj fleksibilnosti u pogledu suradnje s drugim strankama. U ponedjeljak i utorak susrest ću se u Istri s gradonačelnicom Rima Virginiom Raggi, istaknutom članicom Pokreta 5 zvijezda, koja nas dolazi posjetiti i siguran sam da ćemo razgovarati i o nacionalnoj politici. Ne pribojavam se, kod nas, kao ni u Italiji, nikakvih scenarija, pod pretpostavkom da se napušta populizam koji, ako se zadrži u obnašanju vlasti, ostavlja pogubne posljedice za građane jer bajke koje se pričaju narodu umornom od svih politika tada pokazuju svoju ispraznost.

Vratimo se opozivu! Oporba, doduše, još nije objavila svoje argumente, no smatrate li vi da je bivši izvanredni povjerenik Ante Ramljak bio u sukobu interesa?
U najmanju je ruku problematično onih 20 dana tijekom kojih je bio i izvanredni povjerenik i zaposlen u Texo Managementu. Bio je angažiran na dva mjesta u isto vrijeme i njegova ostavka, politički gledano, bila je jedina mogućnost. Ako je bilo i drugog konflikta interesa, ja nemam instrumenata da to ustanovim.

Takav sukob interesa bio je moguć zato što u zakon nisu ugrađeni mehanizmi koji bi ga spriječili. Ne krije li se tu odgovornost ministrice Dalić i Vlade?
Lex Agrokor izglasan je s 83 glasa, uključujući i Mostove, i tome nemam što dodati, no mislim da sada svi zajedno trebamo upregnuti snage da spasimo situaciju. Agrokor je likvidan i Konzum će imati pune police i u turističkoj sezoni, što je ogromna stvar za domaće gospodarstvo. Cilj je da se sve to održi, da štete i gubitak radnih mjesta svedemo na najmanju moguću mjeru. To, naravno, ne znači da oporba nema pravo postaviti pitanje povjerenja ili da svi odgovorni ne trebaju istražiti eventualni konflikt interesa.

Jeste li zadovoljni suradnjom unutar vladajuće koalicije po pitanju Agrokora?
Po tom pitanju surađujemo relativno dobro. Novom povjereniku se pritom, naravno, ostavlja potpuna autonomija jer bi bilo pogubno za njegov rad da politika ima bilo kakav utjecaj, posebno kad znamo da je riječ o problemu s međunarodnim implikacijama, gdje bi priče o utjecaju politike mogle imati vrlo negativne posljedice.

Je li do sada bilo neprimjerenog utjecaja politike?
Nadam se da nije, naravno, osim inicijalnog poticaja. Vlada i Sabor donijeli su zakon, to jest bio utjecaj politike, ali bio je nužan jer se radi o pitanju od državnog značaja.

Plenkovićeva Vlada našla se pod kritikama Europske komisije zbog izostanka reformi. Jeste li vi zadovoljni njezinim radom?
Ova je Vlada u ovom trenutku i strogo politički gledano, po mom mišljenju, jedina moguća unatoč svim svojim propustima. Nadam se da će se stvari, nakon kritike Europske komisije, po tim i drugim pitanjima pomaknuti. Imali smo izvanredne izbore, a onda i razlaz s Mostom, tu je i Agrokor, puno je stvari koje su objektivno kočile reforme. Ako pitate može li se brže i bolje, odgovor je – da! Sve ove poteškoće Vladu moraju potaknuti da radi više – još manje spavati i puno biti budan i raditi. Osobno nisam bio zadovoljan ni jednom Vladom do sada, pa ni ovom, ali moramo joj pomoći da bi ljudima bilo bolje.

Bilo je tu i puno neodlučnosti. Primjerice, taktiziranje oko HOS-ove ploče u Jasenovcu. Kako gledate na zaključke Povjerenstva za suočavanje s prošlošću?
Da, ploča je iz Jasenovca pomaknuta deset kilometara dalje i to nije rješenje. Osobno sam apsolutno protiv fašističkih pozdrava, a ustaše su bili fašisti. Za mene ne postoji mjesto za takve pozdrave, pa ni u grbu HOS-a. Slične se rasprave vode i u Italiji, gdje je Vrhovni sud odlučio da je rimski (nacifašistički) pozdrav moguć u celebrativne svrhe, ako ne potiče mržnju. Ja mislim da za takvim pozdravima, najblaže rečeno, nema nikakve potrebe, ni fizičkim, podizanjem desnog dlana, ni u grbovima. Mislim da vrijeđaju svakog čovjeka koji u sebi ima neko dostojanstvo i neki pozitivan odnos prema ljudskoj slobodi. Hrvatska se tu mora postaviti kao što se postavila Njemačka prema nacističkom nasljeđu.

Biste li osobno podržali zakonska rješenja kakva predlaže Povjerenstvo?
Neću glasovati za takav normativni okvir, ako do glasovanja uopće i dođe. U koaliciji o tome još nismo razgovarali.

Tu je i pitanje ratifikacije Istanbulske konvencije. Premijer je najavio da će ona u Sabor u iduća dva tjedna.
Osobno zagovaram ratifikaciju te konvencije još od vremena kada je SDP nije želio ratificirati. Sjetit ćete se i da sam prvi koji je u samostalnoj Hrvatskoj javno čestitao Dan žena, sa saborske govornice 1993. Svi su tada protestirali, ali ja sam svoje rekao jer je to dan koji ima svoj značaj, svoje žrtve, dan koji treba slaviti svatko, bez obzira na ideologiju. Tako je i s Istanbulskom konvencijom koju je talijanski parlament usvojio jednoglasno u donjem, a s jednim suzdržanim glasom u gornjem domu. Naravno, uz to je išlo i popratno pismo s određenim primjedbama o kojima talijanski parlament ima drugačije mišljenje. Takva su pisma uobičajena i imaju značaj uglavnom za unutarnju politiku, puno rjeđe za Vijeće Europe i EU. Osobno sam pobornik svega što piše u Istanbulskoj konvenciji. Uostalom, iste odredbe o rodu, koje su sporne za neke “katoradikale” puno više nego za Katoličku crkvu, sadrže i hrvatski zakoni.

Premijer je i prije obećavao ratifikaciju, no rokovi koje je sam spomenuo su prošli. Imate li ovoga puta garanciju da će se ona doista naći pred zastupnicima?
U ovom trenutku nemam nikakve garancije, no znam da sam na Odboru odgovorno glasao za to da je Sabor do ljeta treba ratificirati. Sada su ratifikaciju najavile još tri članice EU, što će biti ukupno 20 i Hrvatska bi mogla ostati među sedam zemalja koje to nisu učinile jer Veliku Britaniju ne treba više ubrajati u EU.