Do stana mogu samo preko dasaka. Padaju komadi cigle, sve će nas ubiti. Sve se urušava, ali nikoga očito nije briga, dok se ne dogodi zlo – očajan je Lovro Žabčić. On i njegova supruga jedini su preostali stanari u Preradovićevoj 10, zgradi koja se urušava i prijeti svima.
Otkupili stan
Najugroženiji su upravo oni. Međutim, građevina stara preko 150 godina, o kojoj već desetljećima nitko ne vodi brigu, opasna je i za stanare, vlasnike i korisnike zgrade i poslovnih prostora i u susjedstvu, kao i prolaznike. Žabčićeva i bitka njegovih susjeda da im se omogući normalan život, bez straha da će oni ili netko drugi stradati, traje već punih deset godina. Međutim, priča se ‘vuče’ još iz 1985. kada je donijeto Rješenje o postupanju, koje nitko nikada nije proveo.
– Živim ovdje od 1977. godine i u to je vrijeme ovdje bilo 14 stanara. Otkupio sam stan. O zgradi se nije brinulo, a ona je sve više propadala. U to vrijeme postojao je takozvani Stambeni komitet, koji je 1985. donio Rješenje po kojem gornji kat građevine treba srušiti da bi se zaustavilo daljnje propadanje i postaviti kosi krov, dok se ne nađe neka bolja mogućnost. Međutim, to do danas nije učinjeno.
U međuvremenu je napravljeno samo to da su svi stanari iseljeni i na stanove postavljeni lokoti. Pa, tu više ne dolaze niti klošari, i oni se boje da će im nešto pasti na glavu – ogorčen je Žabčić. Zasićen obećanjima i nerazumijevanjem, nema više snage niti pričati o svim problemima s kojima se svakodnevno suočava, o strahu i brizi hoće li se nešto dogoditi.
Posebno što je lani stradao jedan njegov kolega, koji ga je želio posjetiti. Jednostavno je propao, zadobio prijelom kuka i druge teške ozljede. Ni to nije bilo dovoljno da se stvari pokrenu. A oni koji su odgovorni, Grad Karlovac i Agencija za upravljanje državnom imovinom, Žabčiću i ostalima samo su obećali da će nešto poduzeti. Bez odgovora ostali su i naši upiti upućeni na spomenute dvije adrese. Zatražili smo ih da odgovore što će poduzeti da se zaustavi propadanje građevine, a što je najvažnije spriječi, moguće stradavanje stanara i prolaznika. Odgovor niti mi još nismo dobili.
U razgovoru sa službenicima obje institucije stanarima su spomenuta interventna sredstva, koja imaju i Grad i država. Njima bi se mogla ‘pokrpati’ građevina, koja doslovno tone prema rijeci Kupi. Međutim, zasad nitko s riječi nije prešao i na konkretna djela. I ne samo to. Žabčić, Zlatko Čordašev, koji tu ima svoj poslovni prostor, vlasnici Music shopa i River puba predložili su da se neophodni radovi financiraju iz spomeničke rente. Bili su spremni osigurati pedeset posto novca i uložiti u nešto što i nije njihovo. No, niti taj njihov prijedlog nije prošao.
– Začuđeni smo, da ne kažemo zgroženi takvim nemarom. Kada treba djelovati represivno i nešto naplatiti svi su tu. Sada kada je potrebno poduzeti sve da se spriječi ono najgore, nikoga nema. Gdje su sada konzervatori, građevinska inspekcija, zaštitari, komunalni redari.... – pitaju se naši sugovornici. Podsjećaju koliko su novca kroz različite namete, među kojima i spomeničku rentu izdvojili u spornu građevinu. Sada kada je njima potrebna pomoć, od mjerodavnih ni traga ni glasa.
Dosta im je obećanja
– Valjda čekaju da se se sve sruši. A prvo će pasti na Čordaševa, kojeg je strah biti u dvorištu, jer je ogroman zid prepun pukotina i samo se lome komadi. Prije sedam dana iz Agencije za upravljanje državnom imovinom obećali su da će doći. Na tome je i ostalo. Obećanja smo čuli, svi znaju za ovaj problem. Smatramo da je vrijeme da se napokon netko pokrene. U pitanju su ljudski životi – apeliraju iz Preradovićeve ulice.