Paljba Vesne Pusić 
i Vice Batarela u Kolindu - trofejnu lovinu na Pantovčaku

Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović dvostruko je privlačna. Ima mnoge osobine s kojima se dobivaju poštovatelji, pa i obožavatelji, ali i s kojima se postaje metom za lovce na trofejne lovine. Dva se takva lovca ovih dana namještaju na svojim nišaništima ne bi li se toga trofeja dokopali.

Mediji pišu kako Vesna Pusić traži njezinu potporu za svoju kandidaturu za tajnicu Ujedinjenih naroda, a ako je ne dobije, prijeti joj teškom osvetom. Veliki pak katolik i konzervativac Vice Batarelo zahtijeva - zamislite! - da ga odmah primi kako bi se s njome razjasnio oko njezina pribivanja privatnoj konferenciji Billa i Hillary Clinton koji su zagovornici pobačaja i protivnici konzervativnih vrednota. Puška slijeva, puška zdesna! Hoće li plaha Kolinda uspjeti naći sklonište u odajama Predsjedničkih dvora i u gustoj šumi koja ih okružuje? Bogme, teško! Ali ne bi trebala dignuti ruke u zrak, predati se i, popuštajući im, poniziti se pred dvije taštine koje jurišaju na vrh ovoga svijeta i na prvo mjesto do Boga.

Prošle sam subote kratko napisao kako Vesna Pusić nije položila nacionalni ispit za vrhunsku internacionalnu karijeru, a budući da su se u međuvremenu mediji raspisali o tome da preranom kandidaturom ucjenjuje predsjednicu i prijeti joj, pad je na tome ispitu dodatno potvrdila. Prvo, sramotno je što žena čija stranka u anketama ne dobiva ni toliko da prelazi izborni prag prijeti ženi koja je upravo pobijedila na predsjedničkim izborima. Zatim, svjetonazorski Kolinda Grabar-Kitarović malo što dijeli s Vesnom Pusić. Ali je jednako važno, ili još važnije, da sa svojim otvorenim neprijateljstvom prema dr. Franji Tuđmanu, čiju je ostavku tražila u najosjetljivije vrijeme pohoda petokrake i kokarde na Hrvatsku, sa svojim odnosom prema Domovinskom ratu i srpskoj agresiji, s izjednačavanjem krvinje za rat, s optuživanjem Hrvatske za ratne strahote u BiH, s potpuno neutemeljenim opanjkavanjem časnih hrvatskih dužnosnika za silovanja Muslimanki u toj zemlji, itd. - malo što dijeli i s velikom većinom hrvatskog naroda.

Osim toga, nasuprot Kolindinu stavu - ovo je Hrvatska a ne regija, stoji Pusićkin - ovo je regija, u kojoj je Hrvatska manje važna. U slučaju njezina izbora, takav bi stav za ovu zemlju mogo biti i zlokoban. Kad bi kandidaturi takve Vesne Pusić za glavnu tajnicu UN-a dala potporu, predsjednica bi iznevjerila svoja najvažnija uvjerenja izricana u predizbiornoj kampanji s kojima je pobijedila na izborima i krivotvorila bi volju Hrvatske za tako odgovornu ulogu jedne svoje političarke. Drugim riječima, Vesna Pusić može biti samo privatni a nipošto nacionalni kandidat za glavnu tajnicu UN-a, kandidat neke skupine ili međunarodnog lobija kojega i ne zanima to što bi njegova favoritkinja dobila negativnu ocjenu na svakom domoljubnom testu. A tko prezire ideale svoje zemlje, prezire cijeli svijet koji je takvim idealima prožet. Na prijetnje pak da bi je svojim međunarodnim utjecajem mogla uzdrmati, jedini je častan odgovor Kolinde Grabar-Kitarović pouzdanje u hrvatski utjecaj i hrvatske birače.

Nevjerojatnu bahatost zahtjevom da ga predsjednica odmah primi pokazao je Vice Batarelo, prvak konzervativne misli i “konzervativne revolucije” u Hrvatskoj, koji bi valjda grmio s Pantovčaka da ga cijela Hrvatska čuje zato što je Kolinda u Americi imala za Hrvatsku i te kako koristan susret s bračnim parom Clinton i očijukala s tim zločestim i bezbožnim liberalima. Tisuće i deseci tisuća siromaha, nezaposlenih i obespravljenih ljudi baš bi po kršćanskim načelima s kudikamo važnijim temama imali pravo zahtijevati da ih predsjednica primi puno prije od tog katoličko-medijskog šoumena oskudne biografije. Zapravo, on svojom nasrtljivošću i nimalo uvjerljivim sumnjičenjem državne poglavarice, koja bi, po njemu, trebala izbjegavati sve svjetske uglednike koji ne misle kao ona, najavio kandidaturu za Božjeg tajnika u Hrvatskoj s istim ucjenjivačkim i nimalo katoličkim pritiskom kao i Vesna Pusić kandidaturu za tajnicu UN-a.