Knjiga razgovora “O nebu i o zemlji”, koja je na hrvatsko tržište došla zahvaljujući zagrebačkom VBZ-u, između donedavnog nadbiskupa Buenos Airesa kardinala Jorgea Bergogila i tamošnjeg rabina Abrahama Skorke nije samo pravo osvježenje na policama duhovne beletristike i duhovne publicistike, kako bi se taj žanr mogao nazvati, nego i vrlo dobar “ključ” za razmijevanje ponitifikata novoga poglavara Katoličke Crkve, pape Franje, koji svojim potezima od prvih minuta svoga papinstva iznenađuje svjetsku javnost.
Papa Franjo definitivno je čovjek Evanđelja, tj. napravljen je od onog nepatvorenog evanđeskog i kristovskog “materijala”, koje ne ostavlja nimalo sumnje u autentičnost njegova tumačenja kršćanske poruke. S druge strane, rabin Skorka, kao “rabbi” (učitelj) i čovjek Tore i Zakona, govori istim jezikom kao i katolički kardinal, tj. sadašnji papa. Kako je to moguće, upitat će se netko?
Odgovor se skriva u činjenici da obojica govore o univerzalnim vrijednostima iz duhovne i vjerske perspetkive, tj. apsolutnih i nepromjenjivih vrijednosti, za razliku od relativizma koji vlada današnjim svijetom. Dio tih razmišljanja prenijet ćemo u našem ovotjednom feljtonu.
Tema istospolnih brakova od velike je važnosti za monoteističke religije. Stoga je od velike važnosti znati što o tome misli jedan kardinal Katoličke Crkve i židovski rabin. Posebice nakon što je taj kardinal, danas postao poglavarom te iste Crkve, pa se iz njegovih stavova može iščitati i crkvena politika prema tome vrućem pitanju današnjice.
Skorka: Tema homoseksualnog braka, po mojem mišljenju, zaslužuje mnogo širu i dublju raspravu nego što joj se dosad posvećivalo. Činjenica je da mnogi parovi istog spola već žive zajedno, stoga bi bilo dobro da se i zakonski reguliraju pitanja poput mirovine i nasljeđa u takvim zajednicama. No to ne znači da se homoseksualni par može poistovjećivati s heteroseksualnim, jer radi se o dvjema posve različitim stvarima. To nije samo pitanje vjerskih uvjerenja, moramo biti svjesni da time dotičemo jedno od najosjetljivijih pitanja, koje zadire u same temelje naše kulture i društva. Nedostaje nam mnogo više analiza i antropoloških istraživanja o toj temi. Osim toga, religije su, kao nositeljice kulture, trebale dobiti mnogo veći prostor u raspravi o toj temi. Različite vjere i vjerske zajednice trebale bi i same organizirati rasprave o toj temi, unutar kojih bi bila zastupljena najrazličitija mišljenja.
Bergoglio: Ako je religija u službi čovjeka, ona ima pravo na svoje mišljenje. Ako netko traži savjet, imam mu ga pravo dati. Svećenici ponekad govore o određenim pitanjima iz privatnog ili javnog života, jer nastupaju iz pozicije vođa vjerske zajednice. No nemaju se pravo miješati ni u čiji privatni život. Ako je Bog, stvarajući svijet, dao čovjeku slobodu, tko sam ja da se u to miješam? Mi osuđujemo duhovni progon koji nameće bilo koji vjerski službenik svojim uputama o određenom ponašanju vjernika i zahtjevima koji uskraćuju njegovu slobodu. Bog nam je dao čak i slobodu da počinimo grijeh. Moramo posve jasno govoriti o vrijednostima, granicama, zapovijedima, ali duhovni, pastoralni progon nije dopušten.
>> Papa Franjo: Tko sam ja da sudim gay osobama?
Ohrabrivati, a ne siliti
Skorka: U židovstvu postoje različite vjerske struje. One ortodoksne strogo se drže propisa. Nameću svojim vjernicima kako moraju živjeti. Vođa zajednice kaže “to je tako” i ne dopušta nikakvu raspravu, što znači da se miješa u privatnost ljudi. Nasuprot tome, u ostalim židovskim strujama, rabin uvijek daje savjete i poučava, a ne napada. Ja kažem: “Zakon kaže to i to, pokušaj živjeti kako su živjeli naši preci, u skladu s tradicijom”. No ništa ne namećem. U Talmudu se raspravlja o tome trebaju li se propisi nametati ili je dovoljno samo poticati ljude da ih se pridržavaju. Mislim da ljude treba ohrabrivati, a ne ih siliti, jer poznato je da je djetetu uzor roditelj koji postupa pravedno. Paradoksalno, i to je na neki način nametanje stavova i uvjerenja, ali poučavanjem, a ne prisilom.
Da se vratimo na temu s kojom smo počeli, židovski zakon zabranjuje seksualne odnose između muškaraca. Naime, Biblija izričito kaže da muškarac ne smije imati odnos s drugim muškarcem na način kakav ima sa ženom. Otuda proizlazi cijeli taj stav. Od Knjige Postanka, ideal ljudskog bića je sjediniti muškarca i ženu. Židovski zakon je jasan: homoseksualni odnosi nisu dopušteni. S druge strane, poštujem svakog pojedinca sve dok je diskretan i svoj intimni život drži za sebe. Što se tiče novoga zakona, nije mi prihvatljiv ni s antropološkog gledišta. Kada ponovno čitam Freuda i Lévi-Straussa, i njihova razmišljanja o čimbenicima koji oblikuju ono što nazivamo kulturom, te kada vidim koliku važnosti pridaju spolnoj etici i zabrani incesta, zabrinjavaju me posljedice do kojih bi moglo doći u našem društvu uvođenjem zakona o istospolnim brakovima.
Bergoglio: Potpuno se slažem s vama. Takve promjene nazvao bih “antropološkim nazadovanjem”, što bi značilo slabljenje braka, jedne tisućljetne institucije koja se oblikovala u skladu s prirodom i s antropologijom. Prije pedeset godina konkubinat ili izvanbračna zajednica nisu bili toliko društveno prihvaćeni kao što su danas. Štoviše, radilo se o pogrdnim pojmovima. Kasnije su se stvari počele mijenjati. Danas zajednički život prije vjenčanja, premda s gledišta religije nije ispravan, nema više toliku težinu u društvu kao prije pedeset godina. To je sociološka činjenica koja zasigurno nema puninu ni veličinu braka, koji je tisućljetna vrijednost i zaslužuje da bude zaštićen. Zato upozoravamo na moguće obezvrjeđivanje braka, pa mislim da, prije no što se promijeni zakon koji bi omogućio istospolne brakove, treba dobro razmisliti o svemu onome što je u igri.
Ugrožen identitet djece
Za nas je također važno ono na što ste vi upravo ukazali, temelj prirodnog zakona koji se pojavljuje u Bibliji i koji govori o sjedinjenju muškarca i žene. Uvijek je bilo homoseksualaca. Otok Lesbos bio je poznat po tome što su na njemu živjele homoseksualne žene. No u povijesti se nikad nije tražilo da se homoseksualnim vezama dodijeli isti status kao braku. Takvo se što toleriralo ili se nije toleriralo, izazivalo je čuđenje ili nije, ali nikad se nije izjednačavalo s brakom. Znamo da je u vremenima određenih promjena homoseksualnost bila više isticana. No sada se prvi put u povijesti takav odnos želi i zakonski izjednačiti s brakom, što smatram velikom pogreškom i antropološkim nazadovanjem. To nije samo vjersko pitanje već i antropološko. Ako je takva zajednica privatna, njome nitko nije ugrožen pa tako ni društvo. No ako se ona izjednači s kategorijom braka i ako joj bude dopušteno posvajanje djece, možda će neka djeca biti ugrožena. Svaka osoba treba oca i majku, mušku i žensku figuru koje će joj pomagati u oblikovanju njezina identiteta.
Skorka: Smatram da je bilo ispravno odvojiti građanski brak od vjerskoga, kako je učinjeno za vrijeme mandata predsjednika Raúla Alfonsína. Prije toga smo, kako bismo mogli vjenčati neki par, morali imati potvrdu građanskog braka, odnosno vjenčani list. Meni se činilo da je u demokratskom društvu takva povezanost između građanskoga i vjerskoga obreda nespojiva. Draže mi je da se ta dva svijeta ne miješaju. Međutim, kada je riječ o zakonima koji reguliraju tako osjetljive ljudske teme, dijalog s različitim vjerama mora biti intenzivniji, dublji no što je bio dosad.
>> Peter Kuzmič: Papa milostiv i prema gayevima i rastavljenima
Iskrena rasprava i ustupci
Bergoglio: Tvrdim da naše mišljenje o vjenčanju između osoba istog spola nije vjerski, nego antropološki utemeljeno. Kada guverner grada Buenos Airesa, Mauricio Macri, nije uložio priziv na prvostupanjsku presudu jedne sutkinje koja je odobrila istospolno vjenčanje, osjetio sam da moram nešto reći kako bih usmjerio ljude, osjetio sam se pozvanim javno iskazati svoje mišljenje. Bilo je to prvi put u osamnaest godina moga biskupstva da sam kritizirao nekog državnog dužnosnika. Ako se analiziraju te moje dvije izjave, vidljivo je da ni u jednom trenutku nisam govorio o homoseksualcima, niti sam uputio bilo kakvu pogrdnu primjedbu na njihov račun. U prvoj sam izjavi rekao kako je presuda sutkinje zabrinjavajuća jer ukazuje na određeno odstupanje od zakona, budući da prvostupanjski sud ne može zadirati u građansko pravo, a sutkinja je to učinila. Uz to, upozorio sam na činjenicu da je guverner, kao čuvar zakonitosti, trebao uložio žalbu na tu presudu. Guverner Macri mi je rekao da su to njegova uvjerenja; ja ih poštujem, ali tako visok dužnosnik ne smije prenositi svoja osobna uvjerenja na zakon. Ni u jednom trenutku nisam s omalovažavanjem govorio o homoseksualcima, ali istina je, intervenirao sam ukazujući na određeno zakonsko pitanje.
Skorka: U demokraciji se sve mora rješavati zakonskim kanalima, iskrenom raspravom u kojoj se sugovornici uvažavaju. Svaka bi strana trebala u svojim argumentima nastojati naći nešto zajedničko s onima koji misle drugačiji te biti spremna na ustupke. Bilo je onih koji su se u raspravi koja je prethodila usvajanju tog zakona pozivali na “prirodni zakon”, koji pretpostavlja da priroda u sebi samoj sadrži norme koje reguliraju ljudsko ponašanje. Treba razmotriti i shvaćanje da je sam Bog ucrtao tu poruku u svom stvaralačkom činu. No netko tko je homoseksualac mogao bi s pravom reći da ga je Bog, ili priroda, stvorila takvim kakav jest. S druge strane, bilo je i onih koji su tvrdili da je homoseksualna ljubav dublja jer poznaje i ljubav prema ženi, ali i ljubav prema muškarcu, premda to ne znači da je to odnos u kakvome treba graditi obitelj. Svi znamo kakav utjecaj na odrastanje djece ima muška figura, a kakav ženska, i da problemi nastaju kad se te dvije uloge pobrkaju.
Bergoglio: Ponekad se tvrdi da će djetetu biti bolje ako ga odgajaju dvije osobe istoga spola nego da je u nekom domu ili u nekoj odgojnoj ustanovi za maloljetnike. No nijedna od tih situacija nije optimalna. Problem je u tome što država ne radi ono što bi trebala raditi. Država treba povesti računa o onoj djeci u popravnim domovima s kojima se dovoljno ne radi, kako bi se mogla ponovno uključiti u društvo. Brigu o njima sve češće preuzimaju Crkve, nevladine organizacije i slične udruge. Također se trebaju ubrzati postupci posvajanja djece, koji sada traju cijelu vječnost, kako bi ta djeca imala roditeljski dom. U svakom slučaju, jedna pogreška države ne bi trebala opravdavati drugu. O toj se temi treba povesti temeljita rasprava. Važnije od zakona o istospolnom braku, koji bi omogućio osobama istoga spola posvajanje djece, jest poboljšati zakonodavstvo o posvajanju, koje je previše birokratsko i pogoduje korupciji.
Skorka: Zaista je potrebno poboljšati zakon o posvajanju. Posvojiti dijete, uče talmudski mudraci, uzvišen je čin. Zakonski postupak mora postati brži i učinkovitiji. Ako se vratimo temi braka, u njemu mora postojati dimenzija koju u ovoj analizi ne možemo zanemariti, ma kako bila očita, a to je ljubav. Biblija ne koristi uzalud metaforu zaljubljenih kako bi definirala posljednji korak u potrazi za Bogom. Netko tako racionalan kao što je bio Majmonid, aristotelovac iz 12. stoljeća, definirao je ljubav između Boga i čovjeka onim terminima kojima se obično govori o ljubavi između muškarca i žene. Homoseksualac voli nekoga koga poznaje, sebi sličnoga. Muškarcu nije teško upoznati muškarca. Za njega je mnogo veći izazov upoznati ženu, treba je odgonetnuti. Muškarac može savršeno znati ono što osjeća drugi muškarac, i žena može znati ono što osjeća druga žena. Ali pravi je izazov otkriti onog drugoga.
Bergoglio: Međusobno se upoznati i odgonetnuti dio je velike pustolovine, kao što vi kažete. Jedan je svećenik govorio da nas je Bog napravio muškarcem i ženom kako bi se kroz ljubav međusobno oblikovali. U bračnoj propovijedi obično kažem mladoženji da svoju izabranicu mora učiniti više ženom, a njoj kažem da izabranika mora učiniti više muškarcem.
Sutra: Što radi papa Franjo kad mu neki svećenik prizna da je spavao sa ženom i napravio dijete?