Sve sluti da nas tek pola koraka dijeli od priznanja Međugorja

Papa Franjo u Međugorje je otpravio ovih dana, na 28. Međunarodni festival mladih, “mrvu jadnu”, skromnog i skrušenog kardinala Ernesta Simonija Troshanija, koji je s vanjskog oltara međugorske crkve, kada je vidio 50-ak tisuća razdraganih mladih iz cijeloga svijeta, rekao da vidi kako se nebo otvorilo i da anđeli s neba silaze na zemlju.

Taj isti dojam, kao da anđeli silaze s neba, zacijelo su imali i svi oni koji su iz usta toga istoga kardinala čuli kako je prije svoga odlaska u Međugorje otišao pitati dopuštenje i blagoslov pape Franje, koji je i dobio. Bio je to, zapravo, papin blagoslov i za samo Međugorje kroz ovoga skromnoga svećenika, „mrvu jadnu“. Zapravo, znak dobrohotnosti i dobronamjernosti pape Franje prema Međugorju, čije se rješavanje statusa očekuje uskoro.

Ako je dosad papa Franjo primao isključivo informacije protiv Međugorja od njegovih protivnika, nije mogao doći do lijepih zaključaka. No stvari se mijenjaju pa je na papin stol stiglo i izvješće njegova osobnog izaslanika u Međugorje mons. Henryka Hosera, koji je o Međugorju izrazito pozitivno govorio. I kojega je, kako se moglo čuti, prilično pogodilo kada je papa na povratku iz Fatime u zrakoplovu o Gospi Međugorskoj govorio kao o Gospi poštarici.

Blagoslivljajući pred put u Međugorje kardinala-mučenika, koji je u albanskim zatvorima proveo 28 godina, nakon što je pomilovan od smrtne kazne vješanjem, papa Franjo zacijelo šalje Međugorju optimističnu poruku.

To je potvrdio i sam kardinal Troshani, koji je o Gospinim ukazanjima propovijedao otvoreno i bez ikakva uvijanja, tvrdeći kako u Međugorje hodočasnici dolaze kako bi preko Marije našli put k Isusu.

Gledano evanđeoskim očima, papa je o Međugorju očito ovoga puta progovorio preko „malenih“, ostavljajući velike rasprave i bitke za i protiv po strani. I sve sluti da nas od njegova odgovora o pontifikalnom statusu Međugorja dijeli ne jedan, nego tek pola 
koraka.