Papa Franjo nije spomenuo izraze kao što su Crkva, kršćanstvo, katolička vjera, kršćanski moral, katolički nauk... a govorio je o školi, obrazovanju, odgoju, učenju i ljubavi prema školi. U subotu poslije podneva Trg sv. Petra i okolne ulice bile su prepune, oko 300.000 osoba, učenika, nastavnika i roditelja svih talijanskih škola, odnosno državnih, katoličkih, privatnih... slušalo je Franjine riječi. Bio je to golemi razred od 300.000 učenika.
A Papa Franjo nije kazao da se obrazovanje mora temeljiti na kršćanskom nauku, dapače, kazao je da škola mora biti otvorena stvarnosti i realnosti te otvarati um i srce.
To nije, kako je kazao, bila manifestacija “protiv” nečega. Nije prosvjed, žalovanje zbog nečega, premda znamo dobro da postoje problemi i stvari koje ne idu dobro, već je to slavlje, slavlje za školu, jer volimo školu, kazao je Franjo i ponovio kako je to manifestacija “za”, a ne “protiv”.
Škola je sinonim kulture stvarnosti, kazao je papa Franjo. Potrebno je otvoriti um i srce stvarnosti. Ne smijemo strahovati od stvarnosti. Škola nas tome uči. Ako je netko naučio učiti, onda mu to ostane zauvijek i postane osoba otvorena prema realnosti. Učitelji moraju biti otvoreni prema stvarnosti. Ako učitelj ne želi učiti, onda nije dobar učitelj. Učenicima se sviđaju profesori koji su otvoreni.
Škola mora biti mjesto susreta, jer je bitna nadopuna obitelji u dobi rasta. U njoj se susreću osobe različite po dobi, kulturi i porijeklu. Nastavnici moraju biti otvoreni i spremni pružati naobrazbu. Obitelj i škola ne smiju se nikada suprotstavljati, već nadopunjavati. Zajednički moraju odgajati za istinu, dobro i lijepo. Odgoj ili pomaže osobi da se razvija i raste ili je uništava ili čak korumpira. Papa Franjo je od prisutnih zatražio da ponove s njime rečenicu da nas škola uči istini, ljepoti i dobroti. A potom je naglasio da je uvijek ljepši čisti poraz od prljave pobjede. I zatražio je od prisutnih da ponove: Ljepši je čisti poraz od prljave pobjede.
Pravo obrazovanje nas uči voljeti život, upoznati tolike stvari, običaje i vrijednosti.
“Nemamo pravo plašiti se stvarnosti! Škola nas uči shvatiti stvarnost. Ići u školu znači otvoriti um i srce stvarnosti u bogatstvu njezinih izraza i dimenzija. To je prelijepo!”, poručio je Franjo.
Poželio je svima da imaju jezik uma, srca i ruku. Pojasnio je to značenje. Misli ono što osjećaš i radiš; dobro osjeti ono što misliš i što činiš; čini dobro ono što misliš i osjećaš. To su tri jezika, skladna i zajedno. Na kraju je papa Franjo poručio: “Ne dopustimo da nam ukradu ljubav za školu!”.
Nevjerojatno suvremeni govor o školi ne samo za nekog svećenika, pastira, već i za ministra obrazovanja. Kada bi oni koji odlučuju o školstvu i obrazovanju promišljali na papin način možda bi i obrazovni sustav bio bolji. Kada bi i oni koji navijaju da se obrazovanje mora temeljiti na nekoj doktrini, bilo kojoj doktrini ili ideologiji, shvatili da škola mora učiti otvarati um i srce, možda bi školstvo bilo bolje. I, manifestacije ne moraju uvijek biti protiv nečega, već mogu biti i trebale bi biti za nešto. Možda bi tada bilo manje problema, a više obrazovanih osoba, odnosno onih koji su naučili da stalno treba učiti.
>> Papa Franjo: Zdravije je penjati se na planinu nego na vlast
sunce sija, lišće je zeleno, vjetrić puše, trava se povija, ptičice pjevaju...---- tako Franjo čavrlja ima godinu dana, gotovo svaki dan samo banalnosti i banalnosti i šuti o važnim stvarima. uporno šuti o agresivnoj kampanji lobija rodne ideologije, da se ne bu zamjeril svojim gayevima i liberalnoj javnosti, koji ga toliko vole