Patetično domoljublje često je maska za osobne interese

Zahvaljujući političarima koji su se za potrebe dolaska na vlast natjecali u mahanju zastavom, patetičnom uzvikivanju “Hrvatska” i imena prvog hrvatskog predsjednika, domoljublje se pretvorilo u frazu, koju se mnogi pošteni ljudi srame spominjati.

Čini se suvišnim i nazadnim i zahvaljujući onima koji fino liberalno lažu da je uspjeh to što živimo u zajedničkoj europskoj kući u kojoj smo jednakopravni građani EU, a ne građani EU trećeg reda, jer nemamo standard i kvalitetu života ni kao prosječni građani EU. Ali nije nam kriv EU zato što smo jedva ravnopravni Bugarima i Rumunjima.

Teritorij i stanovništvo

Ako se domoljublje ne iscrpljuje u navijanju za nogometnu reprezentaciju i sve te nacionalne “heroje”, ako nije mužnja ove države i građana gdje god se stigne, od neplaćanja poreza do korištenja prava koja nam ne pripadaju, što je ono danas i što bi trebalo biti? Nužno je postaviti to pitanje jer je izvjesno da će se političari u izbornoj kampanji opet nadmetati u patetičnom i nekritičkom iskazivanju domoljublja.

Sociolog s Instituta “Ivo Pilar” Marko Mustapić ističe da se uspostava suvremene hrvatske države u iscrpljujućem ratu temeljila na domoljublju kao jednoj od ključnih društvenih vrijednosti. Ali nakon niza neuspjelih odgovora države na političke i ekonomske izazove globalizacije, domoljublje je kao društvena vrijednost bitno devalvirano.

– Kad je riječ o političkoj eliti, domoljublje bi trebalo značiti jasno definirane ciljeve i programe za rješavanje nezaposlenosti, siromaštva, izumiranja stanovništva, slabosti zdravstvenog i obrazovnog sustava. Ono ne smije biti usmjereno na patetično veličanje događaja i osoba iz prošlosti, već se treba temeljiti na jasnoj viziji što kao društvo želimo biti u budućnosti i kako to postići. U protekla dva desetljeća uče nas da se iza pukog domoljubnog hvalisanja najčešće kriju osobni ili grupni interesi na račun općeg interesa društva. U 21. stoljeću, u jeku globalizacijskih procesa, ljubav prema domovini treba kao nikad prije iskazivati djelima, a ne riječima. Na osobnoj razini nužno je da se svaki pošteni rad i osobno postignuće smatraju odrazom domoljublja – kaže Mustapić.

Lijevi i desni radikali, kakvih je, prema Pilarovu barometru, hrvatskog društva 2,9, odnosno 6,1 posto, javno govore da žele dobro ovoj zemlji, a zapravo zagovaraju samo odanost svojoj ideologiji.

– Razvoj svake države temelji se na dva osnovna elementa: na teritoriju i stanovništvu. Svako smanjivanje broja ljudi, osobito kad nismo gusto naseljeni, protivno je domoljublju. Domoljublje je svako ponašanje i akcija koja povećava standard i sigurnost građana i ugodnost života u Hrvatskoj. Očituje se po dobroj politici kojom se gradi država i podiže kvaliteta života, po ponašanju pojedinaca koji pošteno rade svoje poslove ne samo u svom nego i u interesu društva – kaže ekonomist Ljubo Jurčić.

Alibi za nesposobnost

Na ovu zemlju ne misle ni oni s ispraznim pričama kako će nas spasiti novac iz fondova EU, kao da je EU nastao da bi bogate članice šakom i kapom dijelile novac siromašnima, a ne zbog njihovih interesa.

– Potpuno je pogrešna tvrdnja da će nas spasiti novac iz fondova EU. Hrvatska može povući pola milijarde eura godišnje, a treba joj 15 milijardi investicija želimo li normalno živjeti i razvijati se. Zavoditi ljude pričama o spasu novcem iz EU nije domoljubna politika, nego prijevara. Političarima je to alibi za nesposobnost u vođenje države. Politička retorika koja uspijeva uvjeriti ljude u laž nanosi najviše štete društvu i politici. Pogrešna je i priča da će nas spasiti samo strane investicije. One nikad nisu razvile ni jednu zemlju, pa neće ni našu. Stranim investitorima cilj je ostvariti što veću korist na štetu drugog. Cilj odgovorne politike treba biti održiv demografski razvoj zemlje, kvalitetan život građana, kvalitetan okoliš te ulaganje u obrazovanje i kulturu. Sav ostali folklor nema veze s kritičkim domoljubljem – zaključuje Jurčić.

>>Rijeka mora čuvati antifašizam, Riječani su u Domovinskom ratu iskazali domoljublje