Dok u Hrvatskoj ovih dana traje velika bitka tko će ostati u političkoj kući slavnih, Republika Hrvatska na ekonomskim skalama trpi velike gubitke. Od osnivanja RH ne pamti se ovakva garnitura političara kojoj je jedini uspjeh da u svojih 100 dana rada okupi 50.000 prosvjednika diljem cijele Hrvatske.
Sad dolaze na naplatu svi oni desničarski marševi, teatralno svojatanje domoljublja onih koji su crkvu pronašli devedesetih, kojima je jedino bio cilj političko uhljebljivanje, bez ideje, nacionalnog gospodarskog plana, ali zato spremni na sve, pa i na pokušaj izmjene prošlosti, osiromašujući sadašnjost, oni koji pokušavaju ukrasti i budućnost novih naraštaja. Kriza vlasti u kojoj premijer nestane sa sjednice Vlade, potom radi presice u kojima poručuje svojim zamjenicima da odstupe bez mogućnosti da novinari postave bilo koje pitanje, svojevrsni je državni eksperiment, dosad nezabilježen. Biti slobodan znači znati istinu, ali ne dopustiti novinarima da postave pitanja radi informiranja nacije dovoljno govori koliko se duboko zaoralo u krizu, ali i da je kraj ovom kaosu blizu.
Skandal golemih razmjera, koji trenutačno potresa hrvatsku političku scenu, traži brza rješenja i svaka sekunda otezanja radi ogromnu štetu, ne samo HDZ-u nego i cijeloj državi. Zar savjest ne može nadjačati želju za pozicijom? I iz ovog je primjera vidljivo koliko je kome važna pozicija, a kome stvaranje političke paradigme u kojoj se više neće tolerirati afere poput Konzultantice.
Na hrvatskoj političkoj sceni već smo nebrojeno puta svjedoci da je od domoljublja do izdaje tek mali korak. Hrvatska se voli radom, poštenjem, znanjem, borbom protiv kriminala i korupcije konstruktivnom kritikom jer nam je stalo da bude bolje, jer znamo da može bolje. I onda se čudimo što hrvatska mladost puni autobuse i odlazi graditi tuđa društva u kojima neće biti skuplji kvadrat košnje trave od kvadrata razminiranja... Mladost bježi zbog gladne Slavonije, zbog desničarskih marševa na 21. stoljeće dok u isto vrijeme nitko ne prosvjeduje protiv pljačke niti pita gdje su nestale firme i novci državnih blagajni, zbog fašizma i komunizma, poglavnika i štraca, nepotizma i klijentelizma, zbog minimalca radnice na kiosku i malih mirovina, zbog političara s margina čije će izjave ostati samo zabilježene u antologiji političkih gluposti koji jedva da imaju nešto više od 1000 biračkih glasova, a uređivali bi društvo po svojim mjerilima. Porozno stanje društva, u kojem se kriminal i korupcija opravdavaju domoljubljem samo zato jer pripada samodopadnim upitnim domoljubima ne samo da osiromašuje nego i krade budućnost hrvatskom društvu.
"Prvi i jedini Hrvat..." sipa parole kao nekada predsjednici omladinskih organizacija, radničkih sindikata, zbora radnika, radničkog savjeta... Šteta zbog njega što je Jugoslavija propala, čovjek je mogao napraviti veliku karijeru. Večernjak mu ustupa prostor i stavlja ga pod "premium" pa tko hoće malo "komunističko-socijalističke pameti" mora nešto sitno platiti. Možda sredstva usmjere u karitativne potrebe. Za iznevjerene radnike koji su slijepo vjerovali onima koje Juratović još uvijek slijedi.