Nazvali su ih Pepina i Brancina. Živote ovim supovima spasili su volonteri udruge Grifon - Pepina je spašen u Eko-centru Beli, a Brancina u Centru Crnika. U Crniki su se supovi i upoznali, tu se dogodila ljubav. Upravo njihovom ljubavnom pričom Grifon je obilježio Međunarodni dan podizanja svijesti o potrebi zaštite strvinara (International Vulture Awarennes Day).
"Pepina je bjeloglavi sup kojeg smo na gnijezdu prstenovali prije 23 godine. No, već 3. listopada 1997. gospodin Josip Mohović (zvani Pepina, augmentativ od Pepi) našao ga je ozlijeđenog. Ispostavilo se da je u njega pucao neki lovac, jer su mu vrat, krilo i leđa bili izranjavani sačmom, i nije mogao letjeti. Nakon višemjesečnog liječenja u našem Oporavilištu pokušali smo ga pustiti na slobodu. No, za nekoliko dana vratili smo ga u Oporavilište jer nije htio letjeti, ali ne zadugo. Ovaj puta sam je pobjegao kroz otvor na kavezu koji je napravila kuna. Odletio je do otoka Paga, ali ni sada se nije uspio snaći na slobodi pa je sletio u dvorište tražeći hranu od ljudi. Vratili smo ga u Oporavilište i od 1998. ostao je u zatočeništvu. Zatvaranjem Eko-centra u Belom 2013. prebačen je u ZOO-vrt u Split, no kad se taj ZOO zatvorio, a mi otvorili Centar „Crnika“ u blizini Senja, stigao je ponovno k nama. Tu je upoznao supicu Brancinu i razvila se ljubav na prvi pogled. Ona je imala slomljeno krilo i bila isto tako osuđena na ostanak u zatočeništvu. Prstenovali smo je 2012.. i ona je 15 godina mlađa od Pepine. Krajem 2016. morali smo zatvoriti i ovaj Centar, a Pepina i Brancina prebačeni su prvo u Oporavilište udruge „AWAP“ u Zaprešić, a nakon godinu dana u Oporavilište „Ruščica“ kod Slavonskog Broda. Tu ih je dočekala lijepa, velika volijera, a 2019. dobili su prvog potomka, a ove godine i drugog. Ispunili su nas ponosom jer su postigli ono čemu smo se nadali svih tih godina – ako već ne mogu na slobodu, da to mogu barem njihovi potomci."
Naravno, ističu u udruzi Grifon, ako nadležne institucije pristanu pomoći u tome. Jer supovi se ne mogu pustiti u prirodu u ravnoj Slavoniji, već jedino na Kvarneru gdje mogu pronaći dovoljno hrane i to uz pomoć drugih predstavnika svoje vrste. Nadajmo se, kažu, da će Pepina i Brancina imati još puno potomaka koji će se pridružiti matičnoj populaciji svojih predaka.