Najnovije analize i izvješća o stanju očuvanosti prirode potvrđuju da su trendovi negativni. Nema pozitivnog pomaka za ijednu od sastavnica okoliša u Europi, pa ni globalno te će, ako nastavimo kao do sada, stanje do 2030. biti nepovratno narušeno – kazao je Luka Katušić na jučerašnjoj završnoj konferenciji EU projekta izrade prijedloga upravljanja strogo zaštićenim vrstama (s akcijskim planovima) Ministarstva zaštite okoliša i energetike u sklopu Operativnog programa Konkurentnost i kohezija 2014. – 2020.
Važno očuvanje staništa
Projektom, čija je provedba počela u siječnju 2017., a završava 31. prosinca ove godine, obuhvaćeno je 11 stručnih podloga s akcijskim planovima koji uključuju više od 20 vrsta (neki za više sličnih vrsta) – i to za zlatovranu, cjevonosnice, surog orla, bjeloglavog supa, pastrve, svijetlicu i kapelsku svijetlicu, čovječju ribicu, riječnu kornjaču i livadnog plavca te reviziju postojećih planova upravljanja za vuka i risa. S obzirom na njegovu vrijednost od 8,4 milijuna eura, od kojih je 7,1 milijun bespovratno, projekt je mala kap na EU razini, ali bi na nacionalnoj trebao dati znatan doprinos te svojevrsne upute što poduzeti kako bi se dugoročno osiguralo očuvanje tih vrsta te njihovih staništa i ekosustava u sredinama u kojima obitavaju.
– Želimo li zaustaviti brzinu izumiranja vrsta koja je veće nego ikada u povijesti, nikako ne smijemo nastaviti “business as usual”, već on mora postati “unusual”. EU želi biti predvodnik u tome, a na Hrvatskoj je dodatni izazov jer početkom iduće godine preuzima polugodišnje predsjedanje Vijećem EU – čulo se jučer, kao i da su se do danas ugrožene vrste uglavnom štitile na papiru, a gotovo se ništa nije radilo u praksi. Vrijeme je da se to promijeni.
– Ovdje se radi o 21 prioritetnoj vrsti za koje su potrebni planovi upravljanja kako bi se njihovo očuvanje u budućnosti osiguralo – istaknuo je zamjenik voditelja projekta L. Katušić.
Sve ih je manje
Temeljem kriterija Međunarodne unije za očuvanje prirode (IUCN) u Hrvatskoj je status ugroženosti procijenjen za 7,4% zabilježenih vrsta. Glavni uzroci kritične ugroženosti risa parenje je na uskom srodstvu s obzirom na to da kao dinarska populacija potječe od tri ženke i tri mužjaka koji su 1973. reintroducirani u Sloveniju iz Slovačke. Kao osnovni uzrok ugroženosti čovječje ribice ističe se degradacija krških staništa koja je posljedica značajnog antropogenog utjecaja. Bjeloglavi supovi jedna su od četiri vrste strvinara koje žive u Europi te jedina preostala u Hrvatskoj koja se danas gnijezdi još samo na kvarnerskim otocima. Riječna kornjača, poznata i kao kaspijska ili balkanska, jedna je od najrjeđih i najugroženijih vrsta gmazova čija je rasprostranjenost ograničena samo na uzak priobalni pojas od Pelješca do Prevlake te na neposrednu blizinu izvora rijeke Omble.
Mekousna pastrva endem je istočne obale Jadrana, dok je zlatovrana, koja je jedna od najljepših ptica Hrvatske, danas kritično ugrožena i strogo zaštićena vrsta koja se gnijezdi samo na području Ravnih kotara u Zadarskoj i Šibensko-kninskoj županiji.
Kako bi se podigla svijest javnosti te razina informiranja o potrebama i načinima očuvanja strogo zaštićenih vrsta u Hrvatskoj, u sklopu projekta je izrađena brošura o bioraznolikosti na Brailleovu pismu za slijepe i slabovidne osobe. To je ujedno prva publikacija na Brailleovu pismu s podacima o stanju prirode na području cijele Hrvatske.
Trebaju nas gradjane zastititi od ove vlade