Nazivi Srećković i miljenik Fortune, zbog nevjerojatno sretnih ishoda u više teških prometnih nesreća, ali i dobitka jackpota na Lotu, prate umirovljenog profesora glazbe Franu Selaka iz Petrinje. On će 3. lipnja napuniti 81 godinu života, a dva dana kasnije navršit će se osam godina od uplate listića koji mu je donio sedam milijuna kuna.
– Milijuni su iznenada došli i postupno otišli. Sada opet živim od svoje mirovine – kaže dobitnik. Novac je podijelio prijateljima, rodbini, susjedima, udrugama, školama... Darovao je devet osobnih automobila, kupovao muzne krave i namještaj, pa i nekretnine. U Petrinji je najbolje uložio, u mirnom dijelu grada kupio je kuću uz koju je, po vlastitom nacrtu, platio gradnju kapelice Bezgrešnom Začeću Marijinu.
Potrošio je i honorar od HTV-a za dokumentarac o njegovu neobičnom životu, a više nema ni 10.000 australskih dolara dobivenih za reklamu za čips, koju su stranci odlučili snimiti s njim zbog njegove sreće.
– Spot je snimljen u Petrinji. Kako nisam niti avionom niti brodom htio do Australije, menadžeri su došli k meni. U cjelodnevnom snimanju za ostatak života nagutao sam se njihova čipsa. O mojim srećama u nesrećama snimljene su reportaže za televizije Japana, Njemačke, Mađarske – govori ovaj umirovljenik. Kao vojni glazbenik puno se selio, radio je i u mnogim osnovnim glazbenim školama, domovima i centrima kulture, vodio pjevačke zborove, limene glazbe, naveliko skladao i aranžirao melodije.
– Moji su hitovi "Pijem da je zaboravim" i "Tugo moja", a pjesmu "Stan' Neretvo" u filmu "Bitka na Neretvi" pjevao je ženski zbor Djevojke s Neretve. Osnovao sam Mellody jazz band, preteču Dubrovačkih trubadura – doznajemo drugu stranu srećkovića, koji je inače saksofonist i harmonikaš.
U njegovu burnu biografiju spada pet brakova, svih razvrgnutih. Sa šestom suprugom Katom, mlađom 25 godina, s kojom se vjenčao nakon dobitka na Lotu, ugodno živi u Petrinji, daleko od rodnog Dubrovnika. Svoju intimu prvi put otkriva Večernjem listu.
– Sve trajnije mislim na more. Dolje ću, na kraju, završiti. Tražim da me kremiraju, a pepeo prospu po kanalu između Lokruma i Dubrovnika. Tu sam rođen u barci, neočekivano, sa sedam mjeseci trudnom majkom. Već tada počinju moje neobične sretne pegule – tvrdi Selak. Prvo nevjerojatno čudo, pričali su mu roditelji, dogodilo se kao nedonoščetu. Odjednom je prestao disati, a majka požurila u crkvu, pomolila se pod kipom Majke Božje, njegovu košuljicu poškropila svetom vodom i opet ga obukla. Liječnik mu je dao injekciju od koje se osvijestio. Kasnije je preživio šest velikih prometnih nesreća; 1957. kod Modrića u BiH u praznom autobusu zajedno s vozačem survao se u rijeku Bosnu, 1962. kod Grabovice ispod Jablanice u Neretvu se strmoglavio cijeli vlak, poginulo 17 osoba, a Frano iz potopljenog vagona spasio sebe i još jednu staricu. 1963. nad Čabrom srušio se zrakoplov na letu preko Gorskog kotara od Zagreba prema Rijeci. Smrtno je stradalo 19 putnika, preživjeli su samo stjuardesa i Selak, padom u plast sijena, uz prijelom više rebara i nagnječenja. 1972. i 1973. na cestama je bježao iz nenadano zapaljena dva automobila. 1995. sa zavoja nizbrdice od Gospića prema Karlobagu vojni kamion Unprofora u dubinu 150 metara gurnuo je njegovu "škodu", a izbačen kroz vrata Frano je ostao na rubu provalije, samo uz neznatne ogrebotine. U ovo vrijeme 2002. osmjehnula mu se obilna novčana loto sreća, a nakon potrošenog novca, ne jadikuje i ne kuka. Opet je "normalan" umirovljenik.
Ovo može komentirati samo pijani Štef.-