U razgovoru za Obzor, novi veleposlanik Rusije u Hrvatskoj, Andrej Nesterenko, govorio je o svojim zadacima i strategiji u četverogodišnjem mandatu koji će provesti u Hrvatskoj.
Jeste li se prilagodili na život u Hrvatskoj i kako se osjećate sada nakon izvjesnog vremena?
Nisam se još do kraja naviknuo na život u Hrvatskoj, ali htio bih istaknuti da vaša zemlja ima vrlo zanimljivu povijest, fantastičnu prirodu i – što je najbitnije – mirne i dobre ljudi. Blizina mora, koje volim od djetinjstva, očito utječe jer me ne smiruje samo voda nego i zvuk nadolazećeg vala. Posjet Rijeci, Rovinju, Puli i drugim gradovima ostavio je na mene snažan dojam. Naravno, moram spomenuti Istru, koja se smatra „rimskom provincijom“ u Hrvatskoj, i njezine poznate tartufe. Fantastično! Ako imam slobodnog vremena, vikendom zajedno sa suprugom putujem gradovima i na taj način upoznajemo lokalni život.
Kakvo je vaše viđenje suradnje između dviju zemalja?
Dosta sam zadovoljan suradnjom naših zemalja. I to nije samo moje mišljenje, nego i procjena mojih kolega koji rade na bilaterali. Samo je jedna prepreka na današnji dan – koronavirus. Moj prethodnik Anvar Azimov zalagao se za promoviranje rusko-hrvatskih veza u svim područjima te, prema mojem mišljenju, postigao dobar rezultat. Moje su zadaće sačuvati i razviti te smjernice.
Što vidite kao najvažnija područja suradnje Hrvatske i Rusije?
Moj je ključni zadatak pružanje sve moguće pomoći progresivnom jačanju bilateralnih veza s Hrvatskom koja je jedan od naših važnih partnera u jugoistočnoj Europi. Rusko-hrvatski kontakti na svim razinama potvrđuju da danas imamo dobar potencijal za realizaciju brojnih uzajamno korisnih projekata, uključujući energetiku i bankarstvo, znanost, suvremene tehnologije, kulturu. Prema mojem mišljenju, u cjelini naše zemlje mogu ući u kvalitativno novu etapu odnosa. Uspjeh u postignuću tih ciljeva ovisi prije svega o našim zajedničkim naporima i energičnom radu. Ne može se zanemariti ni važnost razvijanja tradicije konstruktivnog dijaloga s lokalnim javnim strukturama te pružanje pomoći sunarodnjacima koji ovdje žive.
Video: Vučić i Putin u Beogradu
Puno je bilo špekulacija nakon nedolaska u Hrvatsku ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova. Koji je pravi razlog njegova nedolaska i postoji li novi datum njegova mogućeg dolaska?
Ne bih htio špekulirati, samo da kažem službenu informaciju: uzimajući u obzir situaciju s koronavirusom u regiji i slučajeve zaraze niza djelatnika našeg veleposlanstva u Zagrebu, posjet Sergeja Lavrova odgođen je za kasniji datum. To se odnosi i na druge zemlje Balkana. Sada aktivno radimo s našim hrvatskim partnerima na optimalnim rokovima njegova posjeta Hrvatskoj.
Kakva je vaša suradnja s predsjednikom Zoranom Milanovićem i premijerom Andrejem Plenkovićem?
Nakon uručenja vjerodajnica, osobno sam upoznao predsjednika Zorana Milanovića i vodio s njim vrlo zanimljiv razgovor o perspektivama razvoja odnosa između Rusije i Hrvatske. On dobro zna našu stranu, zna je iz prve ruke, zbog toga je razgovor bio vrlo intenzivan i konkretan. Još se nisam upoznao s premijerom Andrejem Plenkovićem zbog niza objektivnih razloga, ali siguran sam da ću u bliskoj budućnosti imati priliku.
Bili ste veleposlanik u Crnoj Gori, kako gledate na opću situaciju na Balkanu?
Komentirajući tu temu, nekoliko riječi neće biti dosta. Regija je interesantna i važna, prije svega za Europu. U ovoj regiji događa se puno složenih procesa.
Kakvi su odnosi između Srbije i Ruske Federacije, i hoće li ikada, i pod kojim uvjetima, Rusija priznati Kosovo?
Što se tiče kosovskog problema, vjerujem da govorimo o posljedicama nasilnog oduzimanja dijela teritorija Srbije. Stvorili su ga militantni kosovski Albanci (Oslobodilačka vojska Kosova, nap. a.) uz izravnu potporu Zapada, uključujući agresiju NATO-a na Jugoslaviju 1999. godine. Kao rezultat, zaobilazeći Rezoluciju br. 1244 Vijeća sigurnosti UN-a, jednostrano se pojavila samoproglašena kvazidržava na mjestu autonomne srpske pokrajine. Rusija podržava dijalog Beograda i Prištine posredstvom Europske unije, u kojem, nažalost, u posljednje vrijeme nije zabilježen nikakav napredak. Dijalog može biti učinkovit samo uz poštivanje legitimnih interesa kosovskih Srba i Republike Srbije. Rješenje kosovskog problema moguće je isključivo na temelju međunarodnog prava, prije svega Rezolucije br. 1244 Vijeća sigurnosti UN-a. I Vijeće sigurnosti UN-a mora odobriti to rješenje.
Kako gledate na rusku prisutnost u regiji, a posebno na osnivanje ureda Ruske Federacije u ministarstvu obrane Republike Srpske?
To je neobično pitanje, ali mislim da bi bilo nekorektno da komentiram temu koja je sadržana u njemu jer ne spada u moju nadležnost. Mislim da je suradnja između vojnih resora Rusije i Srbije već davno uspostavljena i provodi se učinkovito u područjima koja ih interesiraju. Najbitnije je da, za razliku od drugih država, nikoga ne ugrožavamo, iako se zajedno zalažemo za sigurnost ne samo europskog kontinenta na kojem živimo nego i drugih dijelova svijeta. Naš je zajednički cilj isključiti mogućnost ponovnih razornih ratova u bilo kojoj regiji. Poznate su vam, primjerice, destruktivne akcije NATO-a u bivšoj Jugoslaviji koje su se dogodile krajem 1990-ih. A nedavne komemorativne manifestacije u Vukovaru u povodu poznatih događaja također govore o nečemu.
Kakvo je vaše stajalište o ustroju BiH i mislite li da Daytonski sporazum treba izmijeniti?
Rusija se zalaže za unapređenje procesa stabilizacije u Bosni i Hercegovini na temelju strogog poštivanja Daytonskog sporazuma te njegovih osnovnih načela, koja su osiguravanje širokih ovlasti dvaju entiteta, Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine, kao i ravnopravnost triju državotvornih naroda, Bošnjaka, Srba i Hrvata. Vjerujemo da je glavna smjernica prijenos odgovornosti za ono što se događa u zemlji na središnju, entitetsku i lokalnu vlast u skladu s njihovim nadležnostima umanjivanjem preostalih elemenata vanjskog protektorata u osobi visokog predstavnika. Što se tiče Daytonskog sporazuma, valja napomenuti da se važnost postignutih dogovora 1995. godine teško može precijeniti. Zahvaljujući njihovoj postupnoj provedbi, bilo je moguće ne samo završiti „vruću“ fazu bosanskog sukoba, već i postići značajne rezultate u postkriznoj obnovi i razvoju decentralizirane Bosne i Hercegovine. Čujemo argumente da Dayton treba promijeniti ili na nekakav način prilagoditi. Obično se slične ideje pokreću iz inozemstva. Očito je da pravila utvrđena mirovnim sporazumom ne udovoljavaju nečijim interesima i ometaju provedbu smjernica nametnutih izvana. Vjerujemo da to nije razlog za reviziju Daytona koji već dugi niz godina osigurava mir, sigurnost i stabilnost u toj zemlji. Bilo kakve promjene mogu se dogoditi samo kao rezultat ravnopravnog dogovora svih triju državotvornih naroda Bosne i Hercegovine.
Mnogi su posjet američkog državnog tajnika Mikea Pompea Hrvatskoj shvatili kao da je SAD time Rusiji poslao poruku da je Hrvatska vjerna članica NATO-a.
Ne znam tko je i kako shvatio nedavni posjet američkog državnog tajnika, ali mogu primijetiti da je, po mojem mišljenju, jedna od svrha njegova posjeta Hrvatskoj bila promocija na lokalnom tržištu američkih vojnih zrakoplova i drugih vrsta oružja. Ne isključujem mogućnost da je gospodin Pompeo sa svojim hrvatskim partnerima razgovarao o pitanjima NATO-a, a to je čak i sasvim prirodno jer su obje zemlje članice Sjevernoatlantskog saveza. Šef State Departmenta zbog svojih dužnosti puno putuje svijetom, a mi, naravno, bilježimo podatke o njegovim inozemnim kontaktima. Uza sve to, ne možemo zanemariti prijetnje koje ponekad čujemo iz njegovih usta na račun Rusije. Koje, kao što znate, dobivaju odgovarajući odgovor s naše strane.
Koji je ruski stav o Inicijativi Tri mora?
Rusija pažljivo prati razvoj Inicijative Tri mora, kao i druge različite međunarodne inicijative. Primijetili smo da Rusija nije bila pozvana na osnivački forum Inicijative Tri mora u Dubrovniku od 25. do 26. kolovoza 2016. godine (za razliku od, primjerice, SAD-a i Kine, nap. a.). Prema našem mišljenju, realizacija ciljeva koje je Inicijativa proglasila u energetskom sektoru u konačnici može smanjiti količinu opskrbe plinom iz Rusije zemljama koje u njoj sudjeluju. Takva perspektiva, naravno, ne potiče naše oduševljenje. Istodobno, kao i uvijek, poštujemo pravo bilo koje države da samostalno određuje svoje vanjskopolitičke interese i prioritete te donosi odluku o sudjelovanju u određenim međunarodnim inicijativama. Rusija se uvijek zalaže za obostrano korisnu suradnju s europskim zemljama u svim područjima, uključujući i energetiku.
Kakvim ocjenjujete odnos između Rusije i Europske unije?
Nažalost, potrebno je priznati da su trenutačno naši odnosi s Europskom unijom u kompliciranom stanju, ali važno je naglasiti da krivnja nije naša. Bruxelleska birokracija i pojedine zemlje članice koriste bilo kakve, često izmišljene, razloge da bi nastavile politiku zaustavljanja Rusije. Posljednjih godina protiv nas su uvedene neobrazložene nove sankcije, nelegitimne s međunarodno-pravnog gledišta. Usporedo se u europskim medijima provodi sustavna antiruska kampanja. Međutim, kažu nam da Rusija može “steći pravo” na normalne odnose s EU samo promjenom svoga ponašanja. Nedavno je, tijekom posjeta Minsku, šef ruskog ministarstva vanjskih poslova Sergej Lavrov, odgovarajući na takve “mudrosti”, jasno rekao da se spomenute jednostrane sankcije uvode “u stilu igre bez pravila”, te “mnoge države EU ne mogu odustati od navike razgovora s drugima iz pozicije moći”. Iz toga ministar zaključuje: “Već razmišljamo, ne o tome kako poslovati, zapravo želimo shvatiti isplati li se poslovati s bruxelleskim strukturama dok rade u sadašnjem obliku”. Adekvatno reagirajući na zlonamjerne akcije, Rusija je u načelu spremna nastaviti dijalog i ravnopravnu suradnju s Europskom unijom koja za nas ostaje važan trgovinsko-gospodarski partner. Perspektivna područja interakcije uključuju energetiku, suzbijanje novih izazova i prijetnji, upravljanje krizama, zdravstvo, okoliš itd. Nadamo se da će zemlje Europske unije ipak shvatiti besperspektivnost sankcija i razgovora o tome i prednost uzajamno korisne interakcije.
Sjedinjene su Države i većina Europe protiv Sjevernog toka 2, ali Njemačka je svoje gospodarske interese stavila iznad kolektivne sigurnosti. Hoće li Tok zaživjeti?
Prije svega, želio bih napomenuti da je projekt Sjeverni tok 2 komercijalni projekt koji provode najveće energetske tvrtke iz Francuske, Austrije, Nizozemske, Njemačke i Rusije. To nije isključivo rusko-njemački projekt. To je privatno financirani projekt u kojem je više od tisuću tvrtki iz 25 zemalja uključeno u planiranje, projektiranje i gradnju plinovodnog sustava i ima važnu ulogu u poticanju gospodarske aktivnosti. Sjevernim tokom 2 plin uvezen iz Rusije ide preko Baltičkog mora u Njemačku preko morskih teritorija Finske, Švedske, Danske i Njemačke, ali nije namijenjen samo Njemačkoj nego i drugim zemljama. Osim toga, upozoravam vas na činjenicu da se tijekom gradnje Sjevernog toka 2 koriste pouzdane tehnologije koje su korištene i visoko preporučene i u gradnji Sjevernog toka. Koriste se iskustva tvrtke Nord Stream AG koja je sagradila i eksploatira Sjeverni tok što pruža dodatna jamstva da će i projekt Sjeverni tok 2 biti proveden prema najvišim ekološkim standardima. Smatramo da će što brža realizacija tog projekta i puštanje u rad plinovoda biti vrlo važni za sve nas.
Rusija i s Turskom gradi plinovod, Turski tok, koji ide kroz Crno more kako bi Turska dobivala dodatni plin iz Rusije?
U veljači 2020. godine obilježena je 17. godišnjica puštanja u pogon plinovoda Plavi tok kojim se izravno isporučuje plin iz Rusije preko Crnog mora u Tursku. Ukupna duljina tog plinovoda je oko 1213 kilometara, a kapacitet mu je 16 milijardi prostornih metara godišnje. Treba istaknuti da je Plavi tok znatno povećao pouzdanost opskrbe plinom Turske te da pridonosi razvoju tržišta plina i plinske infrastrukture te zemlje. A Turski tok je novi izvozni plinovod od Rusije do Turske preko Crnog mora. Jedna od dvije linije plinovoda namijenjena je opskrbi plinom turskih potrošača, a druga je za opskrbu plinom zemalja južne i jugoistočne Europe. Kao što je poznato, 19. studenoga 2018. godine završeno je polaganje plinovoda u Crnom moru. Početkom siječnja 2020. godine održana je svečana ceremonija otvaranja plinovoda kojoj su nazočili čelnici zemalja koje sudjeluju u projektu. Potkraj siječnja 2020. godine započele su prve isporuke plina Turskim tokom. Ukupni kapacitet Turskog toka je 31,5 milijardi kubika, po 15,75 milijardi kubika svake linije.
Koliko je LNG terminal na Krku konkurencija ruskom plinu?
Vjerujemo da je realizacija LNG-terminala na otoku Krku veoma važna za Hrvatsku jer će time imati dodatne mogućnosti za diversifikaciju opskrbe plinom. Ipak nismo nikad kritizirali projekt i nismo izjavljivali da nije potreban za Hrvatsku. Prema našem mišljenju, puštanje u pogon LNG-terminala na Krku neće puno utjecati na postojeću opskrbu plinom iz Rusije u Europu, a posebno i u Hrvatsku, i ne bi trebao konkurirati našim plinovodima i našem energentu u bliskoj budućnosti. Pogledamo li statistiku, opskrba Europe plinom iz Rusije raste svake godine i nadamo se da će unatoč nestabilnoj gospodarskoj situaciji u svijetu uzrokovanoj pandemijom COVID-19 isporuka ruskog plina ostati na istoj razini.
Po vašem mišljenju, je li rat u Gorskom Karabahu gotov?
Dopustite mi da citiram riječi predsjednika Vladimira Putina. A on je rekao da je „najvažnije da smo uspjeli zaustaviti krvoproliće.“ To je postalo moguće nakon dogovora predsjednika Azerbajdžana, premijera Armenije i predsjednika Rusije o potpunom prekidu vatre i ratnih akcija. Ključnu je ulogu, kako su priznale sve strane, imao Vladimir Putin. Htio bih istaknuti da se pitanje prekida vatre u Gorskom Karabahu rješavalo i uz sudjelovanje SAD-a i Francuske. Njihov se stav kao stav supredsjedatelja OESS-ove skupine iz Minska uzimao u obzir pri donošenju odluka. Sada se život u Gorskom Karabahu nakon dolaska ruskih mirotvoraca postupno, korak po korak, vraća u normalno stanje. Izbjeglice se vraćaju u svoja mjesta stalnog boravka, rješavaju se pitanja vezana za razmjenu ratnih zarobljenika, isporučuje se humanitarna pomoć lokalnom stanovništvu, razminira se teritorij, pruža se praktična materijalna pomoć za obnovu oštećenih stambenih i drugih zgrada i tako dalje. Iako je vrlo važno da se ne samo u sklopu prethodno spomenute OESS-ove skupine iz Minska, nego i u drugim formatima razvijaju aktivni kontakti za jačanje svega pozitivnog na tom teritoriju, uključujući upotrebu stvarnog nadzornog mehanizma u toj regiji. Što se tiče statusa Gorskog Karabaha, to će ovisiti o tome što će biti napravljeno za povrat etno-konfesionalnog mira u regiji. Vrlo je pozitivan signal izjava azerbajdžanske strane da će omogućiti sigurno djelovanje kršćanskih svetišta u dijelovima Gorskog Karabaha koji su pod kontrolom Azerbajdžana.
Bivši veleposlanik Anvar Azimov najavljivao je dolazak predsjednika Vladimira Putina u Hrvatsku na otvorenje ruskog kulturnog centra. Njegova se želja nije ostvarila. Planirate li vi dovršiti tu misiju i dovesti predsjednika Putina u Hrvatsku?
Radilo se o mogućem otvaranju takvog centra te i dalje raspravljamo o toj temi na bilateralnoj razini. Kada budemo imali rezultate, tada ću moći potpuno odgovoriti na vaše pitanje.
Koliko su koronavirus i nametnute mjere poremetili aktivnosti vašeg veleposlanstva?
Naravno da su poremetili. Ali moram objasniti, veleposlanstvo bilo koje države mora poštovati zakone, red i postupke te države. To se odnosi i na naše veleposlanstvo u Zagrebu. Restriktivne mjere koje je utvrdila hrvatska Vlada moramo poštovati. Ali imamo set alata – nametnut aktualnom situacijom – koji nam pomaže da nastavimo redoviti rad. Podržavamo kontakte s našim kolegama iz MVEP-a uz moderne tehnologije, razgovaramo s predstavnicima diplomatskog korpusa u Zagrebu te preko interneta sudjelujemo u radu različitih foruma, konferencija i slično. Stoga, ukratko, život se nastavlja.
Kada možemo očekivati rusko cjepivo protiv koronavirusa na tržištu i planirate li se i vi cijepiti i kojim cjepivom?
Na to pitanje morali bi odgovoriti mjerodavni iz tih resora i ruski proizvođači. Inače, spremni smo na sve pregovore kad je riječ o borbi protiv zajedničkog zla – pandemije koronavirusa. Ništa ne može biti važnije od ljudskog zdravlja i spašavanja života. Drugo je pitanje hoće li vam kolege iz EU dopustiti da razgovarate s nama o tome. Ja sam, kao i mnogi moji kolege iz veleposlanstva, prebolio koronavirus te se nadam da sam stekao kakav-takav imunitet. Koristeći ovu prigodu, htio bih s vaših stranica zahvaliti dobrom i brižljivom osoblju Klinike za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević na pomoći u mojem liječenju. Osobno sam se uvjerio koliko je težak njihov posao. Zahvaljujem im još jednom na svemu.
Hoće li izbor Joea Bidena za predsjednika SAD-a utjecati na odnose između Rusije i SAD-a te SAD-a i EU i, ako hoće, na koje načine?
Pričekat ćemo objavljivanje službenih rezultata predsjedničkih izbora u SAD-u te potom izjave američkog predsjednika i njegov govor o programu. Tek tada ću moći iznijeti nekakve prognoze.
Nazivaju vas Putinovim buldožerom, zašto? Godi li vam to?
Prije, kada sam puno surađivao s predstavnicima medija u svojstvu ravnatelja Uprave za informacije i pečat Ministarstva vanjskih poslova Rusije, puno sam naučio od njih i počeo bolje razumijevati njihovu posebnu prirodu rada i specifičnost tehnika koje se koriste za generiranje naslova članaka. To je svojevrsna umjetnost. Otvoreno govoreći, volim na taj način ocjenjivati profesionalizam autora članka. A sada o buldožeru, mislim da sam već odgovarao hrvatskim novinarima na to pitanje. Radi se o tehnici za uništavanje, ali ja sam tu za stvaranje. Bilo koji veleposlanik mora se pri obavljanju svojih službenih funkcija usredotočiti na glavni zadatak – upozoriti lokalno rukovodstvo o stavovima svoje zemlje o određenim pitanjima vezanim uz unitarnju i vanjsku politiku. Tu bih stavio točku.
Svoje rusko cjepivo si zabij u svoju rusku guzicu. Hvala, ne hvala.