Dok u Belom Manastiru djeca u školi gladuju jer nemaju novca za topli obrok, a sve veći broj građana jedva spaja kraj s krajem, saborski zastupnici i dalje vrlo lijepo žive.
Iako je opravdano da ljudi koji donose zakone budu dobro plaćeni, prečesto u oči bode prazna sabornica u kojoj rasprave vodi gotovo uvijek istih desetak ljudi, ali i često odgađanje sjednica odbora zbog nedostatka kvoruma.
Umjesto kazne – nagrada?
Zastupnicima nije drago kada ih se proziva zbog nedolazaka, objašnjavaju da nema potrebe da sudjeluju u raspravama koje nisu njihova specijalnost te podsjećaju da moraju raditi i na terenu s biračkom bazom. Često se potezalo pitanje uvođenja kazni za neopravdane izostanke sa sjednica, no predsjednik Sabora Josip Leko takvu je mogućnost uvijek odbacivao te čak razmišljao u uvođenju financijskih nagrada za one koji redovito dolaze. No, bez obzira na to dolazili ili ne, plaće svaki mjesec liježu na račune svih zastupnika, pa tako i na račun Željka Keruma koji je u tri godine tri puta bio u Saboru.
On za taj svoj “naporni” rad svaki mjesec primi 14.346,63 kune. Plaću od 16.908,81 kune prima i predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko koji također vrlo rijetko dolazi u Sabor, što pravda obilaskom svoje biračke baze. Osim svojih plaća, zastupnici svaki mjesec dobivaju i zastupnički paušal od 1500 kuna. Kada je u svibnju dio Hrvatske bio poplavljen, iz solidarnosti su se odrekli jednomjesečnog paušala. Kada bi to isto napravili i kako bi pomogli državnom proračunu zbog teške krize kojoj se nakon šest godina i dalje ne nazire kraj, godišnje bi u proračunu moglo ostati 2,718.000 kuna. Neki bi rekli sitnica, ali u današnje vrijeme, kada je Hrvatska proglašena najgorom zemljom u Europi, svaka je kuna važna. Predlagao je laburist Dragutin Lesar prije godinu dana i da se dužnosnicima plaće smanje za simboličnih 21 posto, no taj prijedlog odbijen je uz objašnjenje kako su od 2009. plaće dužnosnicima smanjene za 18 posto pa daljnja smanjenja ne bi bila opravdana.
Veći koeficijent
Od početka godina do ljetne stanke u zasjedanju samo putni troškovi, stanarine i režije, dnevnice te odvojen život (zastupnici s prebivalištem udaljenim više od 50 kilometara od Zagreba dobivaju 1000 kuna), iznosili su ukupno 5,642.014,07 kuna, a uz to treba dodati još 3,9 milijuna mjesečno za njihove plaće. Uvidom u plaće pokazalo se da je najbolje plaćen HDZ-ov Josip Đakić, koji nema najveću bruto plaću, ali ima najveći neto – 22.778,93 kune. On ima nešto veći koeficijent od “običnog” saborskog zastupnika jer je predsjednik Odbora za ratne veterane, a kad se na tu plaću dodaju i ostali troškovi, na njegov račun mjesečno sjeda i 30 tisuća kuna neto.
Iako je predsjednik Sabora, Leko je tek na trećem mjestu, a njegovi kolege potpredsjednici Sabora nalaze se u prvih deset po visini plaće. Građani imaju sve manje povjerenja u političare, svjesni su toga i u Saboru, no i dalje ne rade puno da to promijene. Zato od ovih iznosa koje dobivaju “boli glava” pa bi se možda ponovno solidarno trebali odreći barem zastupničkog paušala kako bi pomogli državi na putu izlaska iz krize, pa i pod cijenu da ih građani optuže za jeftini populizam.
>>Nakon 2 tjedna odmora u povodu Svih svetih, Sabor će raspravljati i o Markić
Pa zato im i je slatka fotelja da bi i mater prodali za nju.