Plenković i HDZ mogli bi Mesića kandidirati za predsjednika!

Subota 23. ožujka
Članstvo u dvije stranke važnije od doktorata

Za čelno mjesto Nacionalnog parka Krka imenovana je Nella Slavica koja ima dvostruku stručnost – članica je dviju vladajućih stranaka, HDZ-a i HNS-a! A nije izabrana Ljiljana Zmijanović, jedina kandidatkinja koja je imala doktorat, koja je upravo radom u NP Krka stekla ugled u Hrvatskoj i međunarodnoj (turističkoj) javnosti, a s ljepotama Krke osobno je upoznala Billa Gatesa, članove vladajuće obitelji Monaka, kralja i kraljicu Belgije te brojne državnike. Bila je i hrvatska braniteljica na iznimno teškim “muškim” zadacima. Ali koga briga za Billa Gatesa kad imamo Billa Kuščevića, koji, s Božjom pomoći, tvrdi da je Slavica izabrana zbog programa i “konačnog dojma koji je ostavila”. A dojam, zamišljamo, čine članske iskaznice dviju stranaka - jedne kojoj su puna usta Tuđmana i druge kojoj su puna usta pljuvačke za Tuđmana, što će reći i za Domovinski rat za koji su, kako je HNS ustrajno tvrdio, “jednako krivi” i Srbi i Hrvati. Imala je Lj. Zmijanović i preporuku ministra Medveda, ali uzalud. No što Medved uopće radi u tom društvu koje je izgubilo svaku sličnost s Tuđmanovim HDZ-om, u kojem cvatu nepotizam, politička podobnost, ignoriranje stručnosti i silan utjecaj HNS-a, za koji je on kao i Srbi “jednako kriv” za gelere iz rata koje nosi u tijelu.

Nedjelja 24. ožujka
Televizije ne mogu izbaciti zvijezde koje su stvorile

Uzmak moralnih i stručnih kriterija u Hrvatskoj je sve očitiji, svuda - u politici, zapošljavanju, estradi... Čitam naslov “Gledatelji showa ‘Zvijezde pjevaju’ ogorčeni...”, potkrijepljen komentarom na Facebooku nakon što su iz natjecanja ispali Borko i Jelena: “Pored Kreše i Ivane, Elle i Katarine nisu zaslužili da ispadnu. Ali kod nas je tako, puštaju da prođu oni koji ništa ne vrijede, a oni koji su bar muzikalni ne prolaze. Ne znam zašto prolazi Ella... Zar samo zato što je Dinina kći?” Ali Krešo (Međeral Sučević) je zaslužio više pozornosti, pjeva kao svraka a pleše kao da gazi kupus za kiseljenje, pa nije ni smio doći u show. No treba znati da je on HRT-ova zvijezda u kvizu “Potjera”, i za reputaciju kuće bilo bi jako nezgodno da je odmah ispao. Da televizije nemaju sreće u najgledanijim emisijama, pokazuje i show Nove TV “Zvijezde pjevaju”, koji uz jednu damu vodi glumac Janko Popović Volarić – izvještačen je, bez prirodnosti, spontanosti, a svaku riječ izgovara (rukama ubrzano siječe gore-dolje) i osmijehe namješta s očitom samoprisilom. No kao i Međeral na HRT-u, i Popović Volarić postao je zvijezda na Novoj TV, u žiriju “Supertalenta”, gdje je bio – odličan, baš kao što je odličan i Krešo kao lovac u “Potjeri”. Ali lijepa žena obično je loša kuharica.

Ponedjeljak 25. ožujka
Časnih je ljudi bilo i među partizanima i ustašama

Mediji najavljuju - približavaju se komemoracije u Bleiburgu i u Jasenovcu koje će ove godine još više podijeliti Hrvatsku. U nas je odavno stvoren negativni mit o ideološkim i političkim podjelama, o nepomirljivim stavovima o prošlosti, o ratovima, o pojedincima koji su stvarali ovakvu ili onakvu povijest..., kao da je to hrvatska posebnost. Dubljih i opasnijih podjela ima u mnogim europskim zemljama, i malima i najvećima – i u Belgiji, i u Mađarskoj, i u Velikoj Britaniji, i u Francuskoj, i u Njemačkoj. A izrazitije su nego u Hrvatskoj i u našoj blizini – u Sloveniji, BiH, Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji. Negdje su čak na rubu oružanog sukoba ili rascjepa države, čega u samostalnoj Hrvatskoj, unatoč strastvenim raspravama, svađama, optužbama, krivotvorenjima, nikad nije bilo. Još dugo se u Hrvatskoj povijest neće “prepustiti povjesničarima”, još dugo će se sukobljavati “antifašisti” i “revizionisti”. A političari? Oni sami prenaglašavaju “duboke podjele u hrvatskom društvu”, koje zapravo ne postoje, postoje samo sentimenti koji su kao i uvijek slijepi za istinu. Po mojem mišljenju, najvažnije je shvatiti da je i među partizanima i ustašama bilo časnih ljudi, boraca i heroja koji nisu krivi za zla što su ih činila njihova vodstva. Odatle počinje razumijevanje.

Utorak 26. ožujka
Ivo Goldstein prostro je plantaže po cijeloj RH

Ima ljudi koji uvelike žive od uzgoja ustaša, siju ih, natapaju, prskaju i beru. Na primjer, Ivo Goldstein, Milorad Pupovac, Krešo Beljak i podosta drugih u Hrvatskoj, a imamo i ono za čime inače vapimo - investitora iz inozemstva, kao što je srbijanski predsjednik Vučić. Oduzmete li im tu granu gospodarstva, tu slasnu hranu, usahnut će. Sada je proljeće, vrlo pogodno godišnje doba (Jasenovac, Bleiburg itd,) za uzgoj te unosne kulture. Uzgajivači imaju obilne zalihe sjemena u neiscrpnoj mržnji, a suše se ne boje jer im mediji natapaju beskrajne površine. Oni osjećaju nužnost uroda ustaša za svoj opstanak kao seljaci nužnost smjene godišnjih doba u kojima se zameće, niče, raste i sazrijeva žito, zelene se vinogradi, cvjetaju voćke i ubiru plodovi. Posebno je u tome djelatan povjesničar Ivo Goldstein, ove je godine plantaže prostro po cijeloj Hrvatskoj u kojoj je, kaže, “raširena proustaška kultura sjećanja” te ne postoji “samo unutar ekstremističkih stranaka nego i unutar šireg političkog života, uključujući i vladajuću stranku” Koja će to berba biti! A pratit će je Pupovac, Beljak, Jakovina, Klasić, Vučić, Dačić, Vulin... antifašističkom koračnicom “S drugom Titom najbolje je brati, u zločinu nije znao stati”.

Srijeda 27. ožujka
Neka se Dalić čuje s Ćirom oko posljedica uspjeha

Nogometni su navijači prema izbornicima jako okrutni – danas možete postići svjetski uspjeh, ali to ne znači da vas neće optužiti za sutrašnji neuspjeh. Ali su i vrlo zahvalni - dugo je publika na Dinamovu stadionu skandirala “Ćiro, pederu”, unatoč tome što je 1982. bio božanstvo, i zacijelo se nitko nije nadao da će izići iz te nemilosti, ali nakon trećeg mjesta na SP-u u Francuskoj doživio je veličanstven doček u Hrvatskoj, a navijači su se iskupljivali skandiranjem “Mi smo pederi”. Jasno je, unatoč prošlosti u odnosu prema izbornicima prevladava kriterij – sada, sadašnji uspjeh ili neuspjeh, zaboravljaju se dosadašnji debakli ili uspjesi, a slave se sadašnji trijumfi ili se sipa gnjev zbog neuspjeha. Kao u prehrani – možeš se danas zasititi najljepšim jelom na svijetu, ali sutra ili preksutra zbog toga nećeš podnositi glad. Zlatko Dalić je nakon trijumfa na SP-u u Rusiji doživio neuspjeh u Ligi nacija, a ako ga doživi i u kvalifikacijama za EP, od Rusije će ostati samo divna uspomena dok će on biti krivac za sadašnju glad. Stoga bi se zacijelo morao posavjetovati s Ćirom Blaževićem o tome kako se ponijeti poslije budućih rezultata, jer je “trener svih trenera” kao nitko prije i poslije njega doživio slavlja i sramoćenja kod navijača.

Četvrtak 28. ožujka
Kakve su šanse Titu da završi na Pantovčaku?

Stručnjaci za Ustav tvrde da se Mesić više nema pravo kandidirati za predsjednika države, ali on kaže da ima, da ga neki autoriteti nagovaraju da to učini, ali se koleba i prije neće nego hoće. Usput, kritizira predsjednicu što je s Pantovčaka uklonila Titovo poprsje, on bi ga zacijelo vratio pa bi bio u pravom društvu. No nekako su Titu i Mesiću šanse da se vrate u Predsjedničke dvore podjednake. Šokantne riječi koje je kao predsjednik izgovarao, pogotovo o predsjedniku Tuđmanu, odjekivale su samo zato što je bio na čelu države. Bio je na Tuđmanovu mjestu, ali je s Tuđmanom neusporediv. U budućnosti bi mogao zanimati nekog povjesničara zbog goleme razlike između značenja koje je imao u politici i značenja koje je sam sebi pridavao. Bio je predsjednik Predsjedništva SFRJ kad je to malo što značilo, bio je predsjednik hrvatske Vlade čega se još valjda samo on sjeća, kao predsjednik Sabora zapamćen je tek po neuspjelom pokušaju da u njemu dobije većinu, a kao predsjedniku države Račan mu je oduzeo ovlasti pa se najviše isticao ljevičarenjem i pakošću prema svojim protivnicima. Kako se još ne zna tko će biti čiji kandidat i kako je HDZ sve ljeviji, sve “mesićevskiji”, ne bi bilo osobito iznenađenje kad bi Mesić bio kandidat Plenkovićeve stranke.

Petak 29. ožujka
Bešćutni i grabežljivi na izborima protiv sirotinje

Predsjednica države raspisala je hrvatske izbore za Europski parlament, u kojem su plaće što ih imaju naši zastupnici jedna od rijetkih koristi koju Lijepa Naša ima od članstva u EU. Svima se to isplati, strankama iz kojih se kandidati izaberu, zastupnicima koji imaju 6000 eura mjesečno i niz povlastica, EU kojoj Parlament daje privid demokratičnosti. Svima osim Hrvatskoj, koja tako, s drugim zemljama, daje legitimitet moćnicima u Bruxellesu. Spomenuta golema plaća teško je ruganje Hrvatskoj, u kojoj je trećina stanovništva na rubu siromaštva, u kojoj deseci tisuća djece gladuju, iz koje se ljudi masovno iseljavaju jer ne mogu imati nikakvu plaću ili imaju barem šest puta manju od zastupnika u EP-u. Mislite li da to ruganje zastupnike i njihove stranke boli? Ma ni govora, osobni interesi Hrvata koji su krčmili ovu zemlju i jesu bili razlog što je Hrvatska moćnicima u EU rasprodavana kako bi se kupilo članstvo u EU. Na svim ljestvicama EU Hrvatska je pri dnu ili na samom dnu, no kad bi se pravila ljestvica razlika između bogatstva bešćutnih i grabežljivih elita - a hrvatske su sluganski odane Bruxellesu - i neimaštine građana, bili bismo pri vrhu ili na samom vrhu. Zastupnike takve Hrvatske u EP-u uskoro ćemo birati.