Plenković je najveći problem svoje vlade

U trenutku kad ova kolumna bude na kioscima, možda će već biti poznato ime novog izvanrednog povjerenika za Agrokor, ali zapravo svejedno, ono što je najvažnije u cijeloj ovoj priči jest očita činjenica: Andrej Plenković još jednom je popustio pod populističkim i demagoškim pritiscima.

Suočen s očitim nedostatkom podrške premijera koji pak nema hrabrosti otvoreno reći što misli i donijeti odluku – hoće li nedvosmisleno stati iza potpredsjednice vlade Martine Dalić i izvanrednog povjerenika Ante Ramljaka, ili će u paketu smijeniti i njega i nju, hoće li možda smijeniti samo Ramljaka ili mu pak pokušati nametnuti zamjenike koji bi imali zadatak kontrolirati ga – Ramljak je na koncu prisiljen sam dati ostavku i povući se iz same završnice procesa. Time je Ramljak presjekao gordijski čvor koji je posve nepotrebno svojom sad već kroničnom politikom neodlučivanja zapetljao sam Plenković, koji pak ionako nije imao mehanizme kojima bi izravno smijenio Ramljaka.

O tome, naime, odlučuje sud – a ne neodlučni premijer. I što bi uopće Plenković sudu naveo kao razlog za zahtjev za smjenu povjerenika? To što mu je Ramljakov sporni izbor suradnika izazvao političku štetu? No zašto bi sud, vjerovnici, dobavljači, zaposlenici Agrokora, porezni obveznici, itko u ovoj državi imalo mario za političku štetu koju su pretrpjeli on, njegova stranka i njegova vlada? Koga briga? Zašto bi to mogao biti opravdan razlog da politika ponovno ulijeće i preuzima upravljač procesa u kojem ne bi smjela biti izravno prisutna? Zašto bi Vlada zbog popravljanja vlastitog rejtinga imala pravo preuzeti odgovornost za posljedice eventualnog neuspjeha nagodbe? Todorić je u Londonu vjerojatno otvorio šampanjac. Nema nikakve dvojbe, Plenković je ovakvim odnosom prema postupku izvanredne uprave u Agrokoru u potpunosti preuzeo odgovornost Vlade, RH i njezinih poreznih obveznika ako dođe do loma. Kockarski, on se kladio da će nagodba ipak uspjeti i za sada su izgledi ipak na njegovoj strani, jer vjerovnici kažu da je Ramljak taj dogovor već dogurao do faze u kojoj se može računati da će svi sudionici do travnja prihvatiti nužan kompromis. Onaj osnovni razlog zbog kojeg je Marica Vidaković dramatično rasparala prvi okvirni nacrt nagodbe – već je nestao.

Dobavljačima će se naime, omogućiti da svoja potraživanja pretvore u suvlasništvo u cijelom koncernu, a ne samo u Konzumu, u kojemu bi inače ta potraživanja u najvećem dijelu bila otpisana. Još nije potpuno riješeno pitanje graničnog duga i mjenica, no smatraju da će do travnja i to pitanje biti riješeno, da bi u sljedeća tri mjeseca sve bilo formalizirano. Nema nezamjenjivih, kažu oni, pa se tako mire s tim i da Ramljak mora otići, no traže da se i njih pita o tome tko će ga naslijediti. Pitanje je koliko ima relevantnih savjetnika koji bi, poučeni ovim primjerom, pristali naći se na udaru te izložiti svoje tvrtke i klijente nemilosrdnoj provjeri. Lešinarski mediji već mjesecima su u lovu na lešinarske fondove te isključivo kroz tu iskrivljenu prizmu gledaju i sve druge aktere sage o Agrokoru. Nevjerojatno je zagađenje medijskog i javnog prostora koje provode dežurni demagozi svih političkih predznaka. Svima su ovih dana puna usta plaća blagajnica u Konzumu, koje su očito postale mjerna jedinica za savjetničke troškove. Pita Gordan Maras čime su to savjetnici opravdali tjedno zaraditi onoliko koliko blagajnice zarade u godinu dana? No, pitanje je čime su ti stranački uhljebi i šampioni demagogije koji u životu ni minute nisu radili u realnom sektoru zaslužili ministarske i zastupničke plaće šest puta veće od plaća blagajnica?

Tim prije što se njihove plaće izravno financiraju iz plaća tih istih blagajnica. Nek se prvo odreknu financiranja iz proračuna, pa neka onda popuju! To je, nažalost otužni diskurs na koji je ovih dana pristao i Andrej Plenković, što je duboko razočaranje, budući da se on takvom populizmu do sada uglavnom suprotstavljao, umjesto da je jasno rekao da se radi o privatnoj tvrtki i novcu vjerovnika, te da se vlada, koliko god joj se to ne sviđalo, nema pravo u to miješati dokle god povjerenik ima podršku vjerovnika. Ova vlada zapinje i zbog toga što premijer uporno odgađa odluke, neki ministri očajavaju jer im mjesecima ne amenuje državne tajnike. Odlazak Ante Ramljaka tu neće ništa promijeniti, percepciju medija i javnosti pogotovu, pa niti nekakva rekonstrukcija vlade u ovom trenutku nikom neće zamazati oči da problem ove vlade nisu pojedini ministri već u prvom redu neodlučni premijer koji izbjegava poteze za koje mu zdrav razum govori da su jedino ispravni.