Aleksandar Vučić ostavio je iza sebe u Hrvatskoj mnogo nezadovoljstva i nezadovoljnih. Stanje je upravo suprotno proporcionalno njegovu oduševljenju putom kojim se još uvijek hvali po Beogradu i šire.
Sada kada je sve prošlo tako kako je prošlo, a popravka nema, za Hrvate je važno izvući lekciju i analizirati što im se zapravo dogodilo. A dogodilo se da smo mogli shvatiti da Hrvatska ima potpuno nefunkcionalnu vlast i da je animozitet između predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i predsjednika Andreja Plenkovića osoban i stvaran i toliki da je jači i važniji od postizanja jedinstva u srazu s predstavnikom srbijanske politike. Hrvatskoj se, naime, dogodilo ono što se baš ne događa ozbiljnim državama.
I u njima lideri mogu biti u sukobu, no prije ovako strateški važnih susreta i događaja, a Vučićev dolazak u Zagreb to svakako jest, prekidaju se svađe i primaran postaje državni i nacionalni interes. Jadna je činjenica da liderima s Pantovčaka i Banskih dvora ni u nekoliko tjedana prije Vučićeva dolaska nije uspjelo postići strateški dogovor o tome tko će od njih “odraditi” Vučića u skladu s hrvatskim državnim interesima. Sada situacija može biti samo još gora i moglo bi se pokazati da je bruka oko Vučića samo vrh ledene sante.
On je zapravo ovdje poslužio kao dobar lakmus-papir i pokazatelj pravog stanja unutar vlasti. U ovom trenutku Hrvatska je očito u stanju općeg međusobnog ignoriranja, kako između dva politička brda tako i između vlasti i oporbe u Saboru. Postavlja se pitanje kako je moguće postići konsenzus o strateški važnim stvarima od nacionalnog interesa u parlamentu ako je to nemoguće postići unutar iste političke opcije, Plenkovića i Grabar-Kitarović. Kažu upućeni da su nakon epizode s Vučićem ostali frustrirani i premijer i predsjednica. On je ljutit premda se, kažu, “dobro istresao” na Vučića kad mu je došao onaj dan na ručak u Banske dvore. Vučiću nije bilo nimalo ugodno, no kao što smo vidjeli, brzo se oporavio.
Plenković je Vučića “odradio” potom i iz Bruxellesa, gdje je izjavio da Hrvatska neće popuštati Srbiji samo zato da bi ušla u EU. Što se predsjednice tiče, neki koji su s njom razgovarali dojma su da je utučena zbog velikog broja kritičara koji ni sada ne shvaćaju strategijsku korist takve dobrodošlice.
No drugi pak, koji je bolje poznaju, znaju da njezina utučenost traje koliko i treptaj oka, ali nadaju se da će shvatiti lekciju. Iz činjenice da je ona preko noći za jedan dio Hrvata postala “sumnjiva” zbog tolike gostoljubivosti prema osobi kojoj od Hrvata nitko ne vjeruje trebala bi izvući zaključak da nema toliku karizmu kakvu je imao Tuđman, koji se mogao 20 puta sastati s Miloševićem, a da nitko zbog toga ne posumnja u opravdanost toga što čini za Hrvatsku razgovarajući s njim.
To je stoga što su Tuđmanovi motivi bili potpuno jasni, on je ispred svega stavljao Hrvatsku. Ovdje su ljudi posumnjali da je poziv Grabar-Kitarović Vučiću motiviran i time da Plenkoviću pokaže tko je kraljica Balkana te da nakon niza Trump-Putin-Orban-Erdogan-Izetbegović stavi recku i na Vučića i manifestira koliko je jaka u vanjskopolitičkoj prezentaciji RH. Naravno da je Plenković ovo njezino “soliranje” doživio kao osobni šamar. Ljudi bliski Plenkoviću očekuju da će sve ovo rezultirati produbljivanjem konflikta između predsjednice i premijera te da može biti samo gore.
Bude li tako, bit će očito gore i za Hrvatsku, zbog neodgovornosti lidera. Vanjskopolitički imidž predsjednice epizodom s Vučićem nije oštećen, naprotiv. Pozdravit će je kao mirotvorku bez ulaženja u detalje i procjene koliko je Hrvatska tu dobila ili izgubila. Što se unutarnje političke štete tiče, nje ima i samo je pitanje hoće li njezini razočarani birači dugo pamtiti ili ne. Pitanje je i koliko je i je li uzdrmana njezina pozicija unutar HDZ-a, jesu li kritike dublje ili su se zaustavile na razini, kao što bi ona rekla, “rubova političkog spektra” unutar stranke. HDZ će tek za otprilike godinu i pol nominirati svojeg kandidata za predsjedničke izbore, možda čak održati i predizbore, i tek će se onda vidjeti je li Grabar-Kitarović sada baštinila štetu. I hoće li Plenković do tada izdržati hod po nasapunanoj dasci.
Tek sad je većina puka spoznala prijetvornost i udvornost exkadrova MVPEI koji su stasali tamo, dok je bjesnio rat. U taj "klub" idu i Plenković i Milanović i Kolinda Grabar Kitarović odnosno do zadnje kapi su spremni podnijeti žrtvu za domovinu, ako su na deviznim dnevnicama i putuju uokolo poslovnom klasom. I što je još gore - od njih tih i takvih se još očekuje gospodarski boljitak, iako iz svemira razvidno da se radi o uhljebima izrazito luksuzne klase koji sve i sva svikli kombinirati na "tuđi račun", još od momenta kad su stekli diplomu i idući dan se tamo zaposlili. Narod je "popio" i obećanje da ćemo sustići i prestići Švicarsku, iz usta Kolinde Grabar Kitarović. Kako da ne - pod njenim mudrim vodstvom i znalačkim PM vodstvom Plenkovića. Za sada imamo najvišu stopu PDV-a u EU , zajedno sa Švedskom i Danskom - i to je nešto... U slučaju Vučića, činjenica jest da je lik se držao usred ZG kao da je na "domaćem terenu", a još dan kasnije je drčno istupio i Dodik, 30 km južno od ZG. Usprkos svim razaranjima, žrtvama itd. itd. E to je toliko velik gaf da će joj bar dio birača teško zamjeriti! No, glavno da je klopica bila dobra, scenografski postav s porukicama na rukavima i ostala pompa. Da ne bi bilo ispod razine na koju su svikli u MVPEI! Zato su se i ubacili tamo... A puk, tko njih šiša. Imaju oni zlatnocvikeraški gadljiv odmak - počevši od Milanovića koji se glasno čudio kako u RH još ima kuća bez fasade!