Plenković je zaigrao samo na Agrokor i – pobijedio

Uspješan dogovor o nagodbi gotovo svih uključenih u otpetljavanje Agrokorova čvora sasvim je sigurno i osobni i uspjeh Andreja Plenkovića kao premijera.

Naravno, toj pobjedi sada svi pokušavaju naći mane, kao što to u Hrvatskoj već biva, no što god da bude prigovor, nitko ne može relativizirati ovu Plenkovićevu pobjedu. Druga je stvar što je u tom svojevrsnom ratu oko Agrokora premijer poprilično iskrvario i podnio velike političke gubitke. Slučaj Agrokor iz temelja je promijenio i izgled njegove Vlade i njegovu poziciju unutar HDZ-a, ali rješavanjem krize ujedno je stekao i pravo da odradi svoj premijerski mandat do kraja.

Plenković je, kada su ga prvi put objektivno informirali o tome kakav se tsunami pokreće zbog posvemašnje nelikvidnosti bivšeg megatajkuna Ivice Todorića, pokazao da ima liderske sposobnosti jer je relativno brzo prelomio i odlučio da je eventualna propast Agrokora pitanje od nacionalne i ekonomske sigurnosti. Premda sada, nakon bitke, opet mnogi dvoje oko toga je li bio potreban lex Agrokor, ili brzi stečaj, jasno je da je Plenković lansiranjem lex Agrokor preduhitrio onaj najcrnji scenarij, a to je trenutačni raspad Konzuma i cijelog sustava Agrokora, kao i sveopći stampedo.

Video: Luka Stanzl/Pixsell

Paralelno s problemima oko lex Agrokor, Plenković je morao brzo vatrogasno djelovati i zbog političkog raskida s Mostom. Kad je Vladi bilo najteže, došlo je do iskakanja mostovaca, zbog odbijanja pružanja povjerenja ministru financija Zdravku Mariću. Svemu je tomu uzrok bila, de facto, kriza oko Agrokora i to je bio prvi veliki politički Plenkovićev problem. On je u hodu izgubio svjetonazorskog partnera, što je HDZ-u bio Most, te je morao rekonfigurirati Vladu s HNS-om, Bandićem, manjincima i još nekim političkim pojedincima. Učinio je tada premijer što je morao, no, posljedično, zbog raskida s Mostom imao je poslije priličnih problema s Davorom Ivom Stierom. On se zbog raskida s mostovcima prvo odmakao od Vlade, a poslije i od Plenkovića, te se sada trudi oformiti frakciju unutar HDZ-a koja će njega gurati kao Plenkovićeva protukandidata i nasljednika.

U bitki za Agrokor Plenkoviću se dogodio još jedan veliki gubitak, izgubio je svoju “desnu ruku” potpredsjednicu Vlade Martinu Dalić. A ona mu je, kako to vole reći upućeni, odrađivala “muške” poslove u Vladi, što znači one teške, zapetljane i zamrljane. S njome je premijer definitivno izgubio i kriznu menadžericu, što je Dalić bila. Kad je Vlada stabilizirala Agrokor, Plenković je počeo trpjeti političku štetu jer se cijela oporba usredotočila na kritiku procesa i rad posebnog povjerenika Ante Ramljaka te ministrice gospodarstva Dalić. Premijer je učinio veliku grešku kad je Ramljaku i Dalić prepustio da premreže savjetnički posao oko Agrokora svojim znancima i poslovnim partnerima, što je rezultiralo aferom Hotmail. Aferom koja je, na kraju, pomela prvo Ramljaka, a ubrzo i Dalić.

U tom specifičnom trenutku Plenković je bio najviše uzdrman, u hajku protiv njega svim su se raspoloživim sredstvima uključile i neke od najmoćnijih hrvatskih tvrtki te pojedini financijski moćnici koji su bili nezadovoljni sadržajem nagodbe o Agrokoru te im je cilj bio srušiti je. U tom trenutku Plenkoviću još nije dolijevala ulje na vatru predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, koja je s vidljive distancije promatrala zbivanja, a on se sam odlučio na traženje glavnog oslonca unutar HDZ-a, u kojem nije dobro stajao, pogotovo nakon akcije vezane za ratifikaciju Istanbulske konvencije koju je proveo neobično nespretno i arogantno, što je rezultiralo razdvajanjem stranačkog tkiva unutar HDZ-a. Tu je situaciju Plenković uspio preživjeti uglavnom jer mu je ruku pružio Milijan Brkić koji je odbio “pučiste”, u strahu od toga da bi još jedna vlada HDZ-a mogla izvršiti političko “samoubojstvo”.

Tako je Plenković na kraju uspio ostvariti i možda neočekivani politički dobitak kad je zbog težine situacije i u trenucima odluke postignut možda umjetan, ali vrlo konkretan obrat unutar stranke, koja sada nema drugog izbora nego čvrsto stati na njegovu stranu. Jer, primarni interes svih u stranci je da ova Vlada odradi mandat do kraja.

Nakon svega što mu se dogodilo zbog Agrokora i oko njega, Plenković je preživio i ovo bi ga trebalo ojačati. Definitivno je u toj bitki pokazao i političku hrabrost, zaigravši na jednu jedinu kartu, pa je tu mogao izgubiti sve. Premda je, dakle, u ovoj bitki Plenković imao velike gubitke, za sada dobiva rat. Stabilizirao je poziciju u stranci, premda i dalje visi o koncu. Premda se sve čini riješenim, neizravno će, politički, Plenković i dalje biti odgovoran za budućnost Agrokora.

I bit će u stalnoj opasnosti da bi ga neki eventualni ekonomski potres iz Agrokora mogao, poput plimnog vala, na koncu ipak zahvatiti.