Plenkoviću i HDZ i Hrvatska trebaju 
reći 'zbogom', da nas i Bog ne ostavi

Je li na pomolu novi slom HDZ-a kakav se dogodio poslije Tuđmanove smrti i poslije mandata Ive Sanadera i Jadranke Kosor?

Na obilježavanju obljetnice atentata na predsjednika Tuđmana u Benkovcu Drago Krpina se zbog Istanbulske konvencije okomio na Andreja Plenkovića, a Božidar Kalmeta mu je navodno uzvratio riječima: “Da nije Andrej Plenković preuzeo čelno mjesto u HDZ-u kada je stranka pala na oko 15 posto potpore birača i kada su svi bježali od mjesta predsjednika HDZ-a, danas bi Hrvatskom upravljao Zoran Milanović kojemu je Hrvatska slučajna država i Vesna Pusić po kojoj je Hrvatska bila agresor u BiH, a Jovanović bi bio uveo građanski odgoj u škole. Za to vrijeme vi biste lajali na mjesec i nitko vas u hrvatskoj javnosti ne bi slušao”.

Ako je točno da je to Kalmeta rekao, nešto je vrlo važno prešutio. Podosta prije dolaska Plenkovića na čelo HDZ-a stranka se bila i te kako oporavila od katastrofe koju je doživjela u vrijeme Ive Sanadera i Jadranke Kosor, pobijedila je na nekoliko lokalnih izbora i izbora za Europski parlament. Ne sjećam se da je u anketama bila pala na 15 posto, ali ako i jest, ankete nikad nisu pouzdane i najviše su, kadšto i drastično, krivotvorile upravo naklonost birača HDZ-u.

Preuzevši stranku, Plenković je u velikoj mjeri došao na gotovo, a na izborima 2016. godine dobio je tek nešto malo više glasova nego što je HDZ dobio godinu prije. Morao je i on napraviti koaliciju s Mostom, a kad se ona raspala, da bi se održao na vlasti, napravio je sporazum sa strankom koja je najviše napadala predsjednika Tuđmana, iz koje je HDZ-ova vlast optuživana za agresiju na BiH i koja je pronosila veleizdajničku tezu kako su Hrvati i Srbi podjednako krivi za rat.

Plenkovićevo skretanje ulijevo i odricanje od tradicionalnih vrijednosti u koje se stranka uvijek zaklinjala, slično je Sanaderovu. Zacijelo su i jedan i drugi “igrači” onih politika u Europi i u svijetu kojima smeta katolicizam i konzervativizam goleme većine hrvatskog pučanstva, a pogotovo onih koje su Hrvatsku htjele i u tome uspjele pretvoriti u koloniju i svojim profiterima omogućiti pljačku ove zemlje nezapamćenu u povijesti.

Takvim politikama Plenković ide na ruku na isti način kao i Sanader, a vrhunac je poklonstva stranim gazdama prihvaćanje Istanbulske konvencije. Vrhunac je to i Plenkovićeva obmanjivanja koje je ovaj put očito i besramno – premda su i biskupi i svećenici i vjerska javnost mnogo puta odbacili Istanbulsku konvenciju, Plenković tvrdi kako su on i njegovi istomišljenici u HDZ-u na istoj strani na kojoj je i Katolička crkva!!! To je valjda najveća laž koja je u hrvatskoj politici izgovorena od uspostave samostalne države. To skretanje ulijevo, to srozavanje do najobičnijih laži, uz činjenicu da je Hrvatska pod vodstvom Plenkovićeva HDZ-a na europskom dnu ili pri dnu po svim bitnim pokazateljima, te uz činjenicu da iseljavanje iz zemlje nikad nije bilo tako masovno, govori kako HDZ, kao i Hrvatska, s Plenkovićem na čelu nemaju budućnosti. Tako bi on mogao dovesti stranku točno u stanje iz kojeg ju je, kako pogrešno kaže Kalmeta, trijumfalno spasio.

No koji je njegov motiv i cilj?

To će se vidjeti vjerojatno ne u tako dalekoj budućnosti, ali već možemo biti sigurni da je plan inozemnih gazda uspio: preko stranke koja slovi kao najnacionalnija, najpatriotskija, i koja uza se veže najviše ljudi, do urušavanja su podrovali domoljublje, vjeru i tradiciju. To zacijelo Plenkoviću ne pada teško, jer je u presudnom razdoblju svoga života i sazrijevanja bio marksistički, komunistički orijentiran pa je prema naciji, tradiciji i vjeri u najmanju ruku bio ravnodušan.

Ne pada mu možda teško i zbog nekih njegovih karijerističkih nauma o kojima zasad možemo samo nagađati. Mediji su ga bili proglasili mogućim kandidatom za predsjednika Europske komisije, na što je on rekao da je njegov posao premijerski.

Ali te ambicije nije opovrgnuo, dapače, rekao je da je dobro što netko misli da Hrvatska za to mjesto ima sposobnu osobu. Ali ako tih ambicija i nema, ostaje činjenica da, uz to što je ideološki i politički poslušnik Bruxellesa, nikad ni zbog čega drugog nije ušao u konflikt s Europskom unijom.

Nikad nije ni pomislilo da učini ono što u Mađarskoj čini Orban, kako bi Hrvatsku izvukao iz ralja europskih profitera, uvoznog lobija i stranih gospodarskih interesa. Zbog svega toga HDZ bi se trebao osloboditi Plenkovića prije nego što i stranku i zemlju ostavi bez ikakve budućnosti.