Danas je prava rijetkost da su pod istim krovom četiri generacije i da k tome svi žive isključivo od poljoprivrede. U međimurskom selu nazvanom po svecu zaštitniku vinara, vinogradara i vinograda, Svetom Urbanu, obitelj Novak živi baš tako. U jednoj su kući supružnici Zlatko i Marina i njihov sin David sa ženom Eminom i kćerima Tihanom i Ivonom te sinčićem Adamom kojemu je tek godina. Najstarija je 87-godišnja Ana, Zlatkova majka. Kuća nasuprot njihove dom je Davidove sestre Nataše Novak Genc, njezina supruga Siniše i njihovih sinova Nevena i Leona. Svi su odrasli članovi gospodarstva, izuzev bake koja se još uvijek brine o kokicama i vrtu.
U mužnji 92 krave
Za razliku od većine susjeda koji su se okrenuli vinarstvu pa je u selu otvoreno nekoliko vinarija, Novakovi na svom gruntu drže kravice pasmine holstein i proizvode mlijeko po koje svaki dan stiže Vindijina cisterna. Dnevno ga bude do 2600 litara, ovisno o periodu laktacije, godišnje oko 820.000 litara. Trenutačno u mužnji imaju 92 krave. Štalski je prosjek 28 litara mlijeka po kravi. Marina kaže da im je u planu imati 100 muznih krava. Ona i Nataša koja je završila srednju poljoprivrednu zadužene su za mužnju, Zlatko brine o hranidbi, Sinišin je posao osjemenjivanje i liječenje. Po zanimanju strojobravar David uskače kamo god treba, najčešće oko mehanizacije.
– Probao sam raditi u Njemačkoj, al' sam se brzo vratio kući – kaže David.
Njegova Emina trenutačno je na porodiljnom, a njezina je briga administracija.
Novakovi žensku telad ostavljaju na svojoj farmi, mušku prodaju za meso. Za sve svoje blago – krava, junica i telaca je oko 250 – sami proizvode hranu, na oko 90 hektara zemlje. Krave idu na ispašu.
– Mi smo u dolini, nemre tu biti vinograd. Ono brega što imamo, tri hektara, to je pod trsjem – izgovara 58-godišnji Zlatko.
On i njegova dvije godine mlađa Marina, s kojom gotovo četiri desetljeća dijeli dobro i zlo, svoje su obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo osnovali još 1998. godine, nakon što su pet godina prije s farmom muznih krava ozbiljnije zagazili u poljoprivredne vode.
– Rodio sam se na selu, odmalena živio s kravama. Pamtim vrijeme kad smo ih koristili kao radni stroj – kaže Zlatko.
Kad su registrirali gospodarstvo, obnovili su Novakovi postojeće objekte i kupili još pet kravica. S dvoje male djece nije im baš bilo lako pa je Zlatko uz posao u svojoj staji i na njivi uslužno obavljao i naporni kombajnerski posao. Kako su godine prolazile i na gospodarstvu je bilo sve više krava, tako im je trebalo i sve više i zemlje i mehanizacije. Prije 23 godine u njihovo je dvorište stigao novi Zetor. Od onda do danas kupovali su još traktora, kao i silokombajn, kombajn, vinogradarski traktor... Da se pita Zlatkove unuke, vozio bi deda i John Deerea.
Odgovor na krizu – širenje farme
Na svaku su krizu u mljekarstvu Novakovi reagirali tako da su proširivali farmu i zemlju koju obrađuju, da bi mogli opstati, iako je to značilo sve više i više posla.
– Nikada nismo razmišljali o odustajanju – u čudu će Marina na sam spomen takve mogućnosti. Uz pomoć mjera iz programa ruralnog razvoja Novakovi su izgradili novu farmu i poslije ju proširili, napravili solarnu elektranu, da smanje troškove, izgradili lagunu za gnojnicu i plato za stajski gnoj. Sad čekaju rezultate mjere uz pomoć koje će, prođu li, modernizirati i olakšati posao kupnjom dva robota za mužnju krava te za hranidbu i modernizaciju ventilacijskog sustava. Petero unučadi Marine i Zlatka koji se rado vrzmaju oko odraslih i gledaju mogu li što pomoći, baki i djedu daju vjeru da odavna ukorijenjena tradicija poljoprivredne proizvodnje u njihovoj obitelji neće netragom nestati.
A i šta bi ovaj u Njemačkoj, radio za 2500 €, a život bi ga koštao 2200?!