Sva je prilika da ćemo nakon lokalnih ubrzo i na parlamentarne izbore, pa opet ispočetka. Ovih dana mediji nagađaju i o imenima potencijalnih kandidata za one predsjedničke, premda se čini kao da je Kolinda Grabar-Kitarović tek neki dan zasjela na Pantovčak, no odgovorne stranke, dakako, već gledaju u budućnost.
Hrvatska teško diše u neprekinutom ritmu između dva kruga izbora, od izbora do izbora, štoviše, hiperventilira, posrće pod teretom predizbornih obećanja i zaoštrene verbalne retorike koja u pojedinim sredinama, pokazalo se, ponegdje prerasta i u fizički obračun. Posebnost aktualnih lokalnih izbora leži u još nečem: u činjenici da su svi pobijedili. Premda razloga za slavlje imaju samo u stožeru HDZ-a, Ivan Vrdoljak svojim se istupima doima kao potencijalni premijer, ni Nikola Grmoja nije daleko od Banskih dvora, ili pak Krešo Beljak, i svi su oni, čulo se, treća politička snaga u Hrvatskoj.
Imota, Zvečevo, Borovo...
Jutro nakon priličnog debakla SDP-a Davor Bernardić pred mikrofone je stao s gardom pobjednika. Svi su pobijedili, što ne bi i on? Činjenice, međutim, govore dijametralno suprotno i, da bi se utvrdile, ne treba ići čak ni predaleko u prošlost. Jer, samo u nekoliko dana, tu negdje između dva kruga lokalnih izbora, pristižu vijesti i o pobijeđenima. Premda su pobjednici glasniji, između dva pobjednička govora u medije plaho pristiže vijest o Imoti, tvrtki u državnom vlasništvu koja u Imotskom hrani barem 75 obitelji što, čini se, više neće biti slučaj. Stigle su tako i vijesti o gašenju proizvodnje i neisplaćenim plaćama za radnike Zvečeva koje je pred gašenjem, a čulo se jedva i o dugovima Petrokemije kojoj prijeti isključenje plina. Kratka ali uznemirujuća vijest stiže i iz grada heroja, kako mu političari vole tepati između dva izborna ciklusa, o tome da Borovo posrće, pa se strahuje da je kredit upumpan putem HBOR-a tek predizborna vatrogasna injekcija, dok bi scenarij koji prijeti Vukovarcima mogao biti prilično mračan.
Ovih dana s lica zemlje izbrisan je i izdavački lanac Algoritam pa se doznalo i da je građevinska kompanija Viadukt na koljenima, što je ubrzalo pokretanje postupka predstečajne nagodbe. Potiho, u sjeni operacije Agrokor, strepi se za tisuće radnih mjesta i u Saponiji, Vupiku, PIK-u Vinkovci i Belju, kao što su neizvjesne i sudbine tisuća manjih kooperanata koji su s posrnulim tvrtkama povezani pupčanom vrpcom. No iza tih brojeva kriju se ljudske sudbine pa, kada se čuje pobjednička retorika stranačkih prvaka, teško se oteti dojmu da su politika i društvo dva posve paralelna procesa koji egzistiraju u neprekidnoj koliziji.
Posljedica takvog stanja su nerijetko drastične, pa i pogubne. Priča je to o dvije Hrvatske, ali ne one ideološke koje nam žele nametnuti, već o političkoj i onoj posve realnoj Hrvatskoj, u kojoj nagomilane frustracije vode direktno u ponor, u kojoj je moguće da majka ubije svoje dijete, da svakog vikenda jedna žena strada od ruke svoga partnera i da maturanti crtaju kukaste križeve po leđima psa. U tom raskoraku, tom rasapu između politike i društva, pobijeđeni smo zapravo svi mi.