Ja tebi, ti meni, tako su se do sad dijelile glavne pozicije u EU. Pučani uzimaju Komisiju, socijalisti Parlament ili obratno. O konkretnim se imenima pak govorilo iza zatvorenih vrata. Čelnici bi se povukli u konklavu i objavili rezultate kombinatorike. A onda se za prošlih izbora pojavila ideja glavnih kandidata.
Unaprijed bi se znalo tko je kandidat koje političke grupacije te bi ta osoba preuzela čelno mjesto. U potpuno netransparentnu igru moći, koja je dugo obilježavala izbor čelnika, i koja je antagonizirala birače – jer čemu uopće izlazimo na izbore ako čelnici postave koga žele – ušlo malo svjetlosti. No ta je ideja plesala samo jedno ljeto jer su je zakulisne igre ako ne potpuno ubile, onda dobrano poljuljale. Dovoljno je pogledati komentare na profilima kandidata za čelna mjesta. Ja za vas nisam glasovao, stoji ispod tweeta kojim Ursula Gertrud von der Leyen u kojem zahvaljuje na povjerenju, odabrane kandidatkinje za šeficu Komisije. Taj je paradoks još veći kad se zna da je izlaznost na ove izbore u EU bila rekordna, više od 50 posto.
Građani su – barem se to tako može iščitati – imali dojam da Bruxelles i Strasbourg nisu mitska, izmišljena mjesta kojima vladaju nametnuti lideri. Koliko su se samo posljednjih godina trudili i iz Komisije i Parlamenta da približe EU građanima, da tu tvorbu građani počnu doživljavati kao svoju i da se osjete aktivni sudionici u europskom projektu. I kad oni to napokon naprave, potaknuti i rezultatima migrantske krize i otrježnjenjem i novim spoznajama koje je donio Brexit, i kad ipak u većini odluče da žele nastaviti dalje, da žele ojačati Uniju, da je smatraju potrebnom, opet im se servira stari mehanizam i, u krajnjoj liniji, ignorira njihova volja.
Sve je po pravilima, Lisabonski ugovor je dovoljno nejasan da dopušta ovakve tajnovite progovore i dogovore, a šefovi država jesu demokratski izabrani lideri. I logično jest da države love što bolje pozicije. Ali gdje su tu građani? Napokon su se javili i sudjelovali u izbornom procesu da bi im nakon toga neki lideri – i to oni najjači – zalupili vrata pred nosom.
Kao i u svakoj DIKTATURI, gradjane se nista ne pita, komesarcine same dijele sebi fotelje, a roblje crnci u logorima i suti! Fujj na kvadrat!!! Nadam se da ce Amerika, Britanija i saveznici iz Anglosaxonskoga svijeta, jos jednom osloboditi Europu ovog fasistickoga terora, i za sva vremena ovaj put, da nam se ovo ZLO vise nikada ne ponovi!!