Dogodilo se opet. Lani u ožujku Sandra Švaljek osnovala je svoju stranku Nezavisnu listu Sandre Švaljek i stalno je kritizirala Milana Bandića. A onda je nedavno postala zamjenica guvernera HNB-a Borisa Vujčića te dala do znanja da se politikom više ne planira baviti. To znači da svaki smisao gubi i politička stranka nazvana njezinim imenom.
Izašavši svojedobno iz HDZ-a, Milan Kujundžić osnovao je Hrvatsku zoru, no kad se ubrzo vratio u HDZ, Hrvatska zora je ugašena, a Kujundžić je danas ministar zdravstva. Takvih i sličnih primjera, kada pojedinci ili iz raznih razloga odmetnuti nezadovoljnici osnivaju svoje male stranke čiji bljesak traje jako kratko, puno je.
Neslaganje sa šefovima
Neki od toga više ili manje profitiraju. Neki hlape polako pa se oni i njihove majušne stranke gase po inerciji. Što se zapravo krije iza nastajanja takvih, u biti, kržljavih političkih stranaka? Kakvu korist od toga imaju određeni pojedinci, kad već nikakvu nemaju građani?
– Fragmentacija stranaka može nastati zbog različitih neslaganja istaknutih pojedinaca s čelnicima stranaka ili zbog ideološko-političke dimenzije pa neki pojedinci izlaze iz stranke i oko sebe okupljaju dio istomišljenika. No rijetke su tako osnovane stranke uspjele postati parlamentarne. Obično su doživjele političku marginalizaciju.
Danas je uočljivo da pojedinci iz interesnih razloga osnivaju vlastite stranke da bi imali političko okrilje iz kojeg mogu djelovati ili da bi mogli zadržati neki status i privilegije. Potonjih je sve više jer im njihova stranka omogućava politički okvir, ostanak u političkoj areni i neki politički identitet koji je ipak nešto jači nego što je to samo njihovo ime.
Dobar tajming i vidljivost
Osnivanje nove stranke nudi privremeni politički okvir za djelovanje nekog pojedinca. Imamo Josipovića kojemu bi možda bilo pametnije da je ostao u SDP-u gdje bi imao veće šanse.
Švaljek je osnovala svoju stranku da bi i dalje ostala politički aktivna i prepoznatljiva, a Kujundžić i Prgomet osnovali su svoje stranke, što im je osiguralo veću prisutnost u političkom životu nego da su ostali usamljeni i marginalizirani u HDZ-u – kaže politolog Pero Maldini nastavljajući da su ORaH, Laburisti, Živi zid i Most nastali kao stranke ili jednog čovjeka ili jednog problema. I Lesar, Holy, Sinčić i Petrov, dodaje, proizvod su dobrog tajminga.
– Danas laburiste i ORaH nitko i ne doživljava jer stranke jednog čovjeka ili jednog problema nisu sposobne artikulirati većinu problema i nude jednostavna rješenja za kompleksne probleme, a to ne ide. Recimo, Ivan Lovrinović ima opsesiju da postane guverner, samo mu je to važno u životu – pojašnjava Maldini.
Politologinja Jadranka Polović smatra pak da političke stranke vrlo interesno funkcioniraju.
– Stranke bi trebale biti nositeljice demokracije u društvu, no upravo je stranačka nedemokracija najveći problem. Vrlo su autoritarne i unutar stranaka odvija se nesmiljena borba za pozicije i interese. I kad neki pojedinac u tom okruženju ne može ići naprijed, on izlazi, osniva svoju stranku kao prostor koji mu omogućava da i dalje ostane u politici i ima platformu za djelovanje. Tih malih interesnih stranaka ili stranaka za jedne izbore bit će sve više – smatra Polović.
>> Izrazi sućuti ministra obrane: Oliver je pjevao himnu hrvatskih mornara
Je, i Francek je osnoval baš jednu takvu.