Nakon razmišljanja o predstavi u petak na Gornjem gradu, teško je reći što je bilo bizarnije - ono što se događalo ispred ili unutar zgrade Sabora. Ljevičarske udruge koje su se okupile na Markovom trgu prosvjedovale su protiv imenovanja dr.sc. Zlatka Hasanbegovića za novog ministra kulture s porukom “Smrt slobode izražavanja”.
Odlučili su sotonizirati čovjeka zbog nečega što je javno izjavio, a čime se ne slažu. Dakle, samodeklarirani “borci” za demokratske slobode i ljudska prava napadaju povjesničara i novog člana vlade zbog stava da se Hrvatska oslobodila tek nakon Domovinskog rata, ne nakon Drugog svjetskog rata kako očito misle prosvjednici. Nije mi namjera ulaziti u prijepore o tumačenju povijesti 20. stoljeća, nego samo ukazati na apsurdnu pojavu da ljudi, koji se žele nametnuti kao referentnu točku za stanje demokracije u Hrvatskoj, ne vide da zapravo svojim zastrašivanjem neistomišljenika i netolerancijom narušavaju našu krhku demokratsku kulturu. Gospodin Hasanbegović je taj ideološki linč dostojanstveno podnio, ali sigurno će dugo pamtiti dobrodošlicu koju su mu pripremili naši borci za ljudska prava. Inače, njegov anti-komunizam sigurno pripada europskom mainstreamu i nije kontroverzan kako ga neki žele prikazati.
Ono što se odvijalo u zgradi Sabora možda je ipak bilo još bizarnije. Naime, lijeva oporba je svim snagama pokušavala priljepiti “proustašku” etiketu novoj vladi na čelu s Tihomirom Oreškovićem, a vrhunac svega je bila aluzija na masoneriju i novi svjetski poredak zbog piramide u prezentaciji premijera. Očito su neki zastupnici previše gledali filmova o velikim zavjerama i političkim intrigama. Možemo misliti što hoćemo o novom premijeru, ali nije baš ostavio dojam da ga zanimaju povijesne kontroverze, a kamoli da gaji simpatije prema ustaškom pokretu.
Njegova prezentacija, svidjelo se to nekome ili ne, bila je usmjerena prema budućnosti i prvenstveno pitanju kako poboljšati standard života svim građanima. Možda je nekome njegova prezentacija bila neadekvatna i bez pravog sadržaja, ali jasno je svakome da je jasno postavio svoje ciljeve i svjestan je da ih neće biti lako ostvariti. Već sam rekao da je njegova velika prednost što nije profesionalni političar, a vidi se da ne nastupa populistički s praznim klišejima, nego govori trezveno i realno. Upravo je to Hrvatskoj potrebno. S druge srane, oni koji su ga jučer napadali nisu govorili trezveno i realno, nego su htjeli od početka stvoriti moralnu paniku i uznemiriti javnost. Je li to odgovorno ponašanje?
Uz dužno poštovanje prema svakome, nisam siguran koliko bi neki naši profesionalni političari, koji su jučer bili vrlo glasni, izdržali u današnjem poslovnom okruženju. Zapravo, stječe se dojam da su vrlo udaljeni od stvarnosti života, te jedino mogu funkcionirati u političkoj areni gdje ponavljaju svoje ideološke floskule. Cijena tog stanja nije mala, jer očito nisu sposobni riješiti stvarne probleme koje svakodnevno tište naše građane. Primjerice, pokušalo se nametnuti teme poput pobačaja i prava istospolnih zajednica, a svi znamo da Hrvatskoj prijeti demografska katastrofa.
Neki su zastupnici ostavili dojam da su pripadnici neke fanatične sekte koji slijepo slijede neke nove “dogme”, a ne umjerene građanske politiičke stranke. Njihov nastup je imao namjeru uzdrmati Oreškovića na samom početku, ali mogli su mu samo otvoriti oči zbog čega Hrvatska tako dugo ne uspijeva ostvariti napredak. Ljudi koji su zarobljeni vlastitom ideologijom nisu više u dodiru sa stvarnošću i zato je to sve bilo tako bizarno, pa i žalosno. Glavna prijetnja politici novog premijera neće doći od strane ljevice, koja je očito “na aparatima”, nego unutar svojih vlastitih redova. Nagla promjena u stavu Ivana Lovrinovića koji je uskratio podršku vladi upućuje na činjenicu da je zadobivena većina vrlo tanka. Naše relativno kratko iskustvo s demokracijom pokazuje da lojalnost nije najjaća odlika hrvatskih političara. Hrvatska je prepuna politikanata i profesionalnih političara od kojih nismo imali puno koristi. S toga, premijerovo iskustvo u vođenju velikih kompanija će biti dragocjeno Hrvatskoj, ali morat će pokazati i dobar politički instinkt, da bi mogao provesti nužne promjene.
>>Bi li predsjednik Vlade na odlasku Zoran Milanović bio dobar ustaša? I te kako!
U preambuli Ustava RH u trinaest točaka navedeni su povijesni događaji koji su prethodili stvaranju danjašnje slobodne Republike Hrvatske. U dvanaestoj točki spominje se ZAVNOH. Antifašizam se, dakle, spominje jedino u nazivu ZAVNOHa. "uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947.) i poslije u ustavima Socijalističke Republike Hrvatske (1963. – 1990.), na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost."