Dvadeset godina djelovanja večeras će u zagrebačkoj Tvornici kulture koncertom proslaviti svjetski poznati i nagrađivani sisački bend The Bambi Molesters. Istu postavu od ratne 1994. u Sisku čine gitaristi Dinko Tomljanović i Dalibor Pavičić, basistica Lada Furlan Zaborac i bubnjar Hrvoje Zaborac.
Jeste li očekivali da ćete se toliko održati, a još važnije, postići tako veliki uspjeh prepoznat i od publike i od struke?
Dinko: U početku smo svirali za svoj gušt i nismo imali veće planove, iako smo u svojim pjesmama prepoznavali kvalitetu koju je s vremenom prepoznala i publika, kao i naši suradnici. Nismo kalkulirali koliko će to trajati, ni gdje ćemo sve svirati. U sve smo ušli čista srca i stvaralačkim entuzijazmom i kad tako djelujete, lijepe vam se stvari događaju same od sebe.
Lada: Nismo. Jednim od naših najvećih uspjeha smatram i činjenicu da smo svih ovih godina u istoj postavi. Naravno, uvijek smo bili otvoreni za suradnju. Već nekoliko godina sviramo i u proširenoj postavi, a surađivali smo s mnogo odličnih glazbenika i ljudi.
Hrvoje: Sve je išlo dosta brzo i spontano, što se najbolje vidi po imenu koje smo odabrali. Poklopio nam se dobar omjer sreće, znanja i upornosti.
Koliko je bilo teško prijeći granice Siska i surf rock prenijeti izvan grada i države? Osjećate li se više cijenjenima na domaćem terenu ili u inozemstvu i kakva je sisačka publika?
Hrvoje: Naš peti ili šesti koncert već je bio u Ljubljani s Chrome Cranks. U početku smo više svirali po Sloveniji, Austriji i Njemačkoj nego Hrvatskoj. Sazrijevali smo u kombiju i na cesti, sami, bez velike logistike. Ali od zemljopisnih granica možda je ipak teže bilo prijeći granice samog žanra. Kada smo to uspjeli, pronašli smo svoj put. Zadnjih godina smo i više nego dovoljno prepoznati i kod nas.
Dinko: Nismo razmišljali koliko je teško, već smo samo komponirali pjesme, svirali, putovali i uživali. Mislimo da smo podjednako cijenjeni i vani i kod nas. Sisačka publika je otprilike ista kao i drugdje, na nama je da tu publiku zabavimo i rasplešemo.Lada: Sisačka publika je odlična, kad ju jednom pridobijete.
Unatoč svjetskom uspjehu, ostali ste u Sisku. Je li bilo boljih prilika i bi li vam bilo lakše da ste djelovati nastavili primjerice u Zagrebu ili Americi? Što je presudilo ostanku u gradu iz kojeg toliki odlaze i doživljavaju ga besperspektivnim?
Lada: Granice su samo u glavi. U tom smislu geografski položaj ne znači mnogo. Sisak nije besperspektivan grad, samo što to još ljudi u njemu trebaju osvijestiti. Sigurno bi nam bilo lakše da smo u nekoj zemlji u kojoj se rock and roll smatra kulturom, kao što je slučaj s Engleskom, ali to spada u jedno od onih pitanja na koje nikad nećemo saznati odgovor. Da smo osjetili potrebu, preselili bismo se.
Dinko: Ostali smo ovdje jer su nam tu obitelji i prijatelji.
Kako usklađujete svoja radna mjesta s probama, koncertima i obiteljskim obavezama?
Lada: Uskladiti sve to je skoro najveći izazov. Iako bi to bilo lijepo, baviti se samo glazbom, iz ove mi se perspektive čini kao neka utopija.