Put od ideje do realizacije trajao je oko godinu i pol. Korak po korak, strpljivim, radom inženjer Šafranko konstruirao je, prije više od četiri desetljeća, prvi automobil koji su, umjesto benzinskog ili dizelskog motora, pokretala dva elektromotora, zapisano je u našoj arhivi. Zeleni fićo, koji se na prvi pogled ni po čemu nije razlikovao od ostalih pripadnika svoje vrste, proizvedenih u pogonima Zastave, nakon 'kirurških zahvata' u Šafrankovoj radionici, promijenio je neke 'unutrašnje organe', pa su mu ispod poklopca motora bila smještena četiri akumulatora i niz sklopki.
'Novokomponirani' električni fićo, kako je pojasnio njegov tvorac, nije imao mjenjač, hladnjak, zračni i uljni filter, a za zimskih uvjeta, nije mu trebao antifriz.
60 na sat i 60 'u dalj'
Iako je bio jednostavan, preuređeni fićo nije baš tako jednostavno prošao sve potrebne kontrole i testiranja, mali auto s dva motora izazvao je poprilično čuđenje, pa je dosta dugo potrajalo da vlasnik tog prvog, električnog automobila u Hrvata konačno dobije zeleno svjetlo za uključivanje svog fiće u promet. 'Mali zeleni' je mogao 'potegnuti' do maksimalno 60 kilometara na sat, a s jednim je punjenjem Šafrankov auto na struju mogao prijeći šezdesetak kilometara, baš kao i ostala vozila sličnih karakteristika u svijetu, u to vrijeme. No, iako je bio namijenjen isključivo za gradsku vožnju, uštede na gorivu nisu bile zanemarive. Inovator i Večernjakov novinar izračunali su tada da je za šezdesetak prijeđenih kilometara u fići na struju trebalo izdvojiti šest jugo-dinara, što je bilo za jedan dinar manje no što je, u to vrijeme, na kioscima, stajao broj Večernjaka. Iako zadovoljan realiziranim, inovator iz Velike Gorice je planirao svoj elektro-mobil preurediti kako bi ga, umjesto struje iz akumulatora, pokretala solarna energija.
VIDEO Velika Gorica: Zlatko Šafranko prvi je preradio Zastavu 750 u električno vozilo
100 km za 2 kune
Nakon više od četiri desetljeća, koliko je prošlo od rođenja tog prvog, električnog auta, potražili smo i uspjeli pronaći njegova tvorca, velikogoričkog inovatora, inženjera Zlatka Šafranka. U razgovoru nam je otkrio je li zeleni Fićo još uvijek živ, koliko je dugo bio u 'radnom odnosu', koliko je, vozeći ga, uštedio, te je li zaživjela njegova ideja o autu na solarni pogon.
'Taj moj unikatni auto imao vam je dva motora, drugi motor bio je s Vespe i služio je za dopunjavanje akumulatora. Fićo je u pogonu bio dvije godine, no kilometražu nisam mjerio i ne znam točno koliko je prešao, no ušteda koju mi je za to vrijeme donio svakako nije bila mala. Valute su se mijenjale, no izračunao sam da sam u svom autu na struju na 100 kilometara tada trošio oko 2 kune. Budući da je kava, početkom 80-ih, bila jeftina, baš kao i električna energija, sto kilometara sam mogao prijeći za tadašnju cijenu jedne kave', prisjeća se, nakon četiri desetljeća, Večernjakov sugovornik.
Nakon prvog razgovora s našim novinarom, u siječnju 1982.,zeleni je 'fićo na struju', doživio, kako kaže, još jedan 'make over'.
Fićo s akumulatorima MIG-a
'Malog zelenog su najprije pokretala četiri olovna akumulatora, tri su služila za vožnju, a jedan za upravljanje. No, nakon toga je dobio 'pojačanje', snažnije akumulatore iz MIG-ova, koje sam nekako uspio dobiti od vojske. Problem kod tih nikal-kadmijevih akumulatora je pak to što, kada se isprazne, napon odmah padne i vozilo stane, dok se kod olovnih, pri padu napona, auto najprije uspori', pojašnjava inženjer. Na pitanje je li, kako je planirao otišao još korak dalje, odnosno što je bilo s davnom idejom o automobilu na solarni pogon, odgovara kako je sve ipak ostalo samo na ideji, do realizacije nije došlo, u prvom redu zbog tehničkih razloga.
VEZANI ČLANCI
'Ispostavilo se da je površina solarnih panela, koji se mogu postaviti na automobil, premala da bi se proizvelo dovoljno energije koja bi pokretala vozilo. Fićo je, s postavljenim solarnim panelima, težio oko 750 kilograma, što je previše, pa sam od te ideje definitivno odustao', kaže Šafranko. Naglašava kako je glavni problem s električnim vozilima, kako osamdesetih, tako i danas, deponiranje energije. Taj je problem, kako kaže, pokušao riješiti nabavkom generatora s motora jednog švedskog zrakoplova, snage 60 kilovata, no to mu ipak nije pošlo za rukom.
Popularni velikogorički Fićo je do posljednjeg dana vozio pogonjen akumulatorima, no na žalost, upravo ga je kiselina iz akumulatora stajala života, razlila se i nagrizla mu limariju, što je bilo kobno za 'malog zelenog'. Iako je 80-ih bio prava medijska zvijezda, nakon dvije godine vožnje, Fićo je završio na otpadu. Danas živi još samo na fotografijama koje njegov tvorac brižljivo čuva te ih pregledava s primjetnom dozom nostalgije.
iako su od doba njegovog popularnog Fiće prošle 42 godine, inovator iz Velike Gorice ni sada ne miruje u mirovini, nego svakodnevno radi u svojoj firmi. U 21. stoljeću, kada električni automobili na cestama više nisu ni čudo ni rijetkost, a cijene goriva divljaju, Šafranko u svoju garažu ipak nije uselio novog, električnog, limenog ljubimca.
'Električni automobil ipak ne bi bio moj odabir, iz više razloga. Danas bih se svakako odlučio za hibridni automobil, no to je, na žalost, za sada još uvijek preskupa opcija', zaključuje inženjer s kojim smo, inspirirani pričom iz naše arhive, reprizirali razgovor nakon više od četiri desetljeća.
Jad od fiće bio je samo jedna od pljački srba, imali su monopol i nismo mogli uvesti nikakav auto sa zapada