Nijemci su suspendirali jedan od svojih ponosa – kancelarski sustav. Već mjesec dana Njemačka provodi politički pokus, nezabilježen u razvijenim zapadnim demokracijama – čelnik države nije i vođa najjače stranke. Kancelarka Angela Merkel danas je samo “polukancelarka”. I na to ju je prisililo samo članstvo u najjačoj njemačkoj stranci, Kršćansko demokratskoj uniji (CDU), koja ima oko 426.000 članova.
Iako je to “svijetu i narodu” najmoćnija žena svijeta predstavila kao dobrovoljni odlazak s mjesta predsjednice CDU-a, kojom je postala 11. studenoga 2002., Merkel više nije mogla izdržati pritisak iz vlastite stranke u kojoj se nagomilalo nezadovoljstvo zbog pada rejtinga demokršćana i rasta desnog populističkog pokreta nastalog 2013. u jeku europske financijske krize Alternativa za Njemačku (AfD), koji je počeo jako rasti nakon migrantske krize u ljeto i jesen 2015. AfD je odmah nakon osnutka izišao na izbore i dobio 4,7 posto glasova, čime za dlaku nije ušao u Bundestag. Demokršćani s Merkel na čelu tada su osvojili visokih 41,5 posto. Pet godina poslije, u studenome 2018. CDU je pao na povijesno najnižih 26 posto, a AfD kao već etablirana parlamentarna stranka dosegnuo je podršku od 16 posto birača. AfD je većinu svog biračkog tijela našao među demokršćanima nezadovoljnima migrantskom politikom otvorenih vrata koju je provodila kancelarka Merkel.
Merkel i Merkel light
Udari iz CDU-a postali su sve žešći i tražilo se povlačenje Merkel i s vrha stranke i odstupanje s kancelarske funkcije. Merkel, koju se godinama kritizira da vlada autokratski u provođenju svojih liberalnih odluka ne slušajući nikoga unutar vlastite konzervativne stranke, odlučila se odreći dijela moći da bi ipak sačuvala moć. Odrekla se moći u stranci da bi do kraja “izgurala” svoj četvrti kancelarski mandat, najvišu funkciju u državi koju je osvojila 2015. i koja joj omogućava da kroji i unutarnju i vanjsku politiku Njemačke.
I nakon što je liberalna autokratkinja, da bi mogla mirno vladati i voditi Njemačku tamo kamo je sama zacrtala (ne samo što ju je ekonomski ojačala nego je Njemačka u njezinim mandatima ponovno postala i politička globalna sila), ugušila je svaki mogući demokratski diskurs u stranci, Merkel je sada odlučila otvoriti vrata demokraciji u CDU-u. Ono što je uslijedilo nakon njezina povlačenja s vrha CDU-a slobodno se može nazvati festivalom demokracije. Troje kandidata koji su se prijavili za njezina nasljednika tjednima je kao kazališna družina putovalo Njemačkom i pred članstvom CDU-a, i svim drugim građanima koje zanima politika, predstavljalo svoje ideje zahvaljujući kojima bi zasjeli na čelo stranke. Na kraju je bio pozvan 1001 delegat i za nasljednicu Angele Merkel na čelu CDU-a izabrana je Annagret Kramp-Karrenbauer, žena od najvećega kancelarkina povjerenja koju zovu i “Merkel 2.0” ili “Merkel light”.
AKK, kako su je prozvali njemački mediji zbog uštede prostora, tijesno je pobijedila Friedricha Merza (dobila je samo 18 glasova više) i to je najtjesniji rezultat u povijesti CDU-a koji pokazuje koliko je stranka podijeljena. Za usporedbu – Merkel je 2002. na čelo CDU-a došla gotovo plebiscitarno s 94 posto glasova, pobijedivši upravo Merza. Tada je Merz dignuo ruke od politike i više se posvetio ekonomiji, u kojoj je postigao velike uspjehe i postao multimilijunaš. Na krilima podrške konzervativne i ekonomske struje u CDU-u, Merz se okuražio da pokuša ponovno s politikom i zasjedne na čelo CDU-a kako bi se mogao osvetiti Merkel, prema kojoj nikada nije krio animozitet zbog poraza i kasnijeg njezina skretanja previše ulijevo, te svrgnuti je s kancelarskog trona.
Merz nije uspio pobijediti Kramp-Karrenbauer jer je kancelarka upregla sve svoje snage da bi na njezino mjesto došla žena koja joj je najbliža unutar elite demokršćanske stranke. Pribjeglo se navodno i balkanskim metodama – organizatore izborne konvenciji za vođu CDU-a optužuju da su Merzu za vrijeme njegova završnog govora stišali mikrofon tako da se u nekim dijelovima dvorane njegove poruke uopće nisu čule. Isto tako, vladajuću mašineriju unutar stranke optužilo se da su u posljednji čas pridobili mladež CDU-a da glasa za izabranicu kancelarke. Za nagradu čelnik mladeži Paul Ziemiak, poljski Nijemac, postao je glavni tajnik CDU-a, odnosno došao je upravo na dužnost koju je do tada obnašala Kramp-Karrenbauer.
Nagađa se da su Merkel i Kramp-Karrenbauer postigli “pakt o nenapadanju” – kancelarka će voditi vanjsku, a šefica stranke unutarnju politiku. I to bi tako trebalo biti sve do isteka četvrtog kancelarskog mandata Angele Merkel 2021. Da Mutti Merkel može mirno, bez stresa i velikih političkih potresa, otići u zasluženu mirovinu.
No mnogi se s pravom pitaju – nije li kancelarka odstupanjem s mjesta čelnice stranke izgubila legitimitet za upravljanje državom? Na to pitanje analitičari i politički influenceri u Berlinu pokušavaju dati odgovor.
Čelnici CDU-a dali su Annagret Kramp-Karrenbauer jedan jedini zadatak za prijamni ispit za kancelarku – već u ovoj godini mora prepoloviti podršku AfD-u na 7 do 8 posto, čime bi CDU opet prešao granicu od 30 posto. Za obračun s populistima iz AfD-a AKK će ove godine imati četiri velike prilike. Izbore za Europski parlament u svibnju i troje pokrajinske izbore u ljeto i jesen (Saksonija, Brendenburg i Tiringija).
Odvajanje izbjeglica i azilanata
Istovremeno, Angela Merkel dobila je od CDU-a dva zadatka za ostatak svog mandata – da na izvorištu zaustavi nove migracijske valove i obuzda populiste unutar eurozone, ponajprije u Italiji koji bi, financirajući svoja predizborna obećanja davanja “šakom i kapom”, mogli Europu ponovno gurnuti u novu financijsku krizu. Merkel ima zadaću ponajprije obuzdati turskog predsjednika Tayyipa Erdoğana, koji je gospodar bliskoistočnih migranata. Također, delegati CDU-a dali su Merkel i Kramp-Karrenbauer zajedničku zadaću – da striktno odvoje izbjeglice, migrante i azilante. Izbjeglice moraju odmah vratiti u matične zemlje čim se za to steknu koliko-toliko sigurni uvjeti, migrante koji su se dobro integrirali u društvo zadržati prema potrebama za radnom snagom, a azilantima koji većinom dolaze živjeti od socijalne pomoći zatvoriti sva vrata.
Kramp-Karrenbauer dobro je počela u ispunjavanju svoje zadaće, pokazuju prvi rezultati. CDU je, prema posljednjim anketama, ponovno na 30 posto podrške (+4 posto u odnosu na tjedan prije njezina izbora), a AfD je sa 16 pao na 14 posto.
Živimo u doba digitalne demokracije u kojem su stvari na političkoj sceni puno dinamičnije nego ranije. Samo jedan tvit političara ili objava na Facebooku mogu puno toga promijeniti. U vrijeme digitalne demokracije i političkih influencera sve je moguće (Trump o tome tvita svakoga jutra). Stoga su i sva tri scenarija kako će se ovo dvovlašća u Njemačkoj rasplesti otvorena. Prvi – da će Merkel ostati kancelarka do kraja mandata, a AKK šefica CDU-a. Drugi – da će AKK svrgnuti Merkel i preuzeti i kancelarsku dužnost. I treći – da će iznimno moćno ekonomsko krilo CDU-a srušiti i AKK i Merkel i postaviti svoga čovjeka Merza, koji ne odustaje od svoje ambicije, a mnogi u vrhu CDU-a i dalje tvrde da je on najbolji čovjek iz redova demokršćana za kancelara.
A možda će ipak presuditi i jedna bizarnost – Annagret Kramp-Karrenbauer sada vodi CDU kao volonterka, ne zarađuje ni jedan euro. Naime, po statutu CDU-a, jedino plaćeno radno mjesto u stranci jest ono glavnog tajnika/ce, što je AKK donedavno obavljala. Nitko u CDU-u nije predvidio da čelnik stranke neće biti ili kancelar ili zastupnik u Bundestagu, a to bivša premijerka Porajnja-Falačke danas nije pa radi bez plaće. Možda će “besparica” presuditi da AKK krene u rušenje svoje prijateljice Merkel.
Pogledajte i video starice koja je zabunom mislila da je Angela Merkel supruga Emmanuela Macrona:
Treba zaustaviti Merkel,a onda će i sa migrantima iz Afrike i Azije biti lakše izaći na kraj.