Policajac Trokter: Kćeri mi se rugaju da ima slijepog oca

– Takvi me natpisi ljute. Za sve postoje svjedoci i medicinska dokumentacija. Uspio sam sve to malo potisnuti, a sad se opet moram prisjetiti svega. Ionako mi je teško. Svi misle da ugradnja umjetnog oka estetski izgleda dobro, no ja imam velikih problema zbog toga. Gdje god da idem, moram nositi cijelu medicinsku opremu sa sobom. Kako na umjetnom oku nema izlučivanja, moram ga skidati svaka dva-tri sata i očistiti od gnoja koji se nakupi. S time moram živjeti – kaže 33-godišnji interventni policajac Kristijan Trokter iz Leštakovca nakon što su po Zagrebu osvanuli transparenti “Nema oka, nema svjedoka”.

Ugradit će mu kuglicu

Izgubio je lijevo oko i oštetio sluh osiguravajući utakmicu na maksimirskom stadionu između Dinama i Hajduka 1. svibnja ove godine. Iako je mladi policajac već bio na dvije operacije, očekuje ga i treća u listopadu ove godine. Liječnici mu namjeravaju ugraditi silikonsku kuglicu, ako bi je njegov organizam prihvatio, na koju bi se zalijepio očni mišić koji bi pratio umjetno oko, a zbog boljeg izgleda.

– Psihički sam katastrofalno. Planem za svaku sitnicu i puno se više svađam sa suprugom, djecom i roditeljima s kojima živim, a najčešće i bez ikakva povoda. I na ujaka s kojim sam jako dobar, koji me savjetuje i vozi kad nekamo idem, također ponekad podivljam bez razloga. Razgovarao sam s obitelji i upozorio ih da budu tolerantniji i da mi popuste, čak i ako nisam u pravu, jer se ne mogu kontrolirati – kaže Kristijan te dodaje da uzima lijekove za smirenje i posjećuje psihologa, no unatoč tomu noću ne može spavati. Osim što kasno liježe, često se usred noći ili rano probudi, a ponekad i sav u znoju. Posebno navečer intenzivno razmišlja o tom kobnom događaju te vjerojatno zato i ne može spavati. No, i supruga Ivana, ali i djeca, lošije spavaju nego prije. Kada Kristijana noću muči nesanica, on se digne i šeće po kući, a time ometa san drugih ukućana.

– Moja je budućnost još neizvjesna. Kažu liječnici da će oporavak potrajati do dvije godine. Još sam na bolovanju. Kad me u bolnici posjetio ministar unutarnjih poslova, predložio mi je školovanje, pa sam ove godine bio na prijamnom ispitu i upisao trogodišnji studij kriminalistike. No, bojim se hoću li ga moći i završiti. Cijelo mi je opterećenje na desnom oku, pa kad čitam, vid mi se muti i brzo se umaram – kaže Kristijan te dodaje da su mu u tim najtežim trenucima puno pomogli kolege s posla, ali i njegovi nadređeni te da vjeruje da će poslodavac održati svoju riječ i da neće ostati bez zaposlenja.

Sav krvav

Kristijan kaže da prima punu plaću, no ipak je zakinut za 1000 do 1500 kuna mjesečno, što je zarađivao na noćnim satima ili pak izvanrednim angažmanom kao što je bio i slučaj osiguranja utakmice.

Trenutačno ne može ništa planirati, ali mu je financijski vrlo teško jer otplaćuje kredit od 4600 kuna mjesečno za kupnju i uređenje obiteljske kuće koja je do otplate pod hipotekom banke. Iako je nekada bez problema vozio bicikl, Kristijan danas mora sići s bicikla i dobro pogledati ako želi skrenuti.

– Kad točim iz boce vodu, uvijek prolijem pokraj jer ne mogu točno procijeniti i uliti u čašu. Naučio sam da rub boce moram staviti na rub čaše ako ne želim proliti. Zbog gubitka oka zaradio sam i ozljedu lijeve noge. Nećak me je zamolio da mu nogom dodam loptu koja je bila kod jednog panja na dvorištu, no opet sam pogrešno procijenio i udario nogom u panj te se ozlijedio – kaže Kristijan koji se zasad ne usudi ni voziti auto jer uvijek ima osjećaj da će nekog udariti.

No, nada se da će to s vremenom naučiti. No, i njegova 11-godišnja kćer također je imala u školi problema zbog očeva gubitka oka. Djeca su je zadirkivala da joj je otac slijep, pa je i majka morala upozoriti na problem razrednicu i ravnateljicu škole. Srećom, sada su praznici, no strahuju da se zadirkivanja ne ponove početkom škole. Da podsjetimo, Kristijanu Trokteru tog je kobnog dana topovski udar bačen pred noge, od kojeg je dio nakon eksplozije odletio pod vizir i raznio mu oko. Tada mu je oštećen i sluh. Do sada ga nitko nije nazvao pa ni organizator utakmice da mu se barem ispriča, a istraga tog događaja još traje.