‘Politička elita i dio naroda nisu svjesni što smo postigli akcijom’

General bojnik Miljenko Crnjac prije 15 godina je kao zapovjednik Zbornog područja Karlovac vodio vojne postrojbe koje su u akciji Oluja oslobodile Karlovačku županiju. Danas te događaje opisuje povijesnima.

– Sadašnja hrvatska politička elita, ali jednim dijelom i naš narod, nisu svjesni što smo tom operacijom napravili. Što je najvažnije, donijeli smo slobodu i mir, potvrdili RH kao slobodnu i suverenu zemlju. Omogućili smo povratak ljudima koji su bili primorani iseliti se iz okupiranih krajeva. Spojili smo sjever i jug i stvorili temelje razvoja gospodarstva.

Koji su događaji u nas obilježili Oluju i čija je uloga bila presudna?

Ključan je bio treći dan. Uvidjevši da nećemo uspjeti prodrijeti preko Turnja i Slunjskih brda, sve slobodne snage usmjerili smo da se s pripadnicima 137. domobranske pukovnije na jednom kraju spoje sa 14. pukovnijom u Primišlju i nastave napad prema Slunju i drugim pravcem prema Krnjaku. Znali smo da ćemo tim manevrom dovesti neprijatelja na Slunjskim brdima u nezavidnu situaciju, što se i dogodilo. Nakon toga smo sa snagama 1. gardijske brigade nastavili goniti neprijatelja i prisilili ga na predaju. Presudnu ulogu u toj operaciji u našoj zoni odgovornosti imala je 14. domobranska pukovnija, s teškom i zahtjevnom zadaćom, koja je na pet mjesta forsirala Mrežnicu i uspostavila mostobran za uvođenje svježih snaga.

Koja vam je bila najteža odluka tijekom operacije?

Prva je bila što sam morao zaustaviti 14. d.p. u napredovanju, jer su se duboko ‘uklinili’ u neprijateljevu obranu, a ostali ih nisu mogli pratiti. Druga takva odluka je što sam snage 110. d.p. nakon teške situacije kod njih i pada morala morao natjerati da još jednom uz topničku i zrakoplovnu potporu pokušaju zauzeti Slunjska brda.

Kako kao profesionalac cijenite ulogu vojnika s ovih područja u tim akcijama?

Sve svoje znanje i borbeno iskustvo pokušao sam prenijeti na postrojbe i zapovjednike. Moja je ocjena da smo radili dobro. Dokaz tomu je što smo kao pričuvne snage gotovo sami odradili sve postavljene zadaće i više od toga, te nakon četiri godine oslobodili ovaj kraj.

Nakon akcija među vojnicima i građanstvom bilo je puno euforije. Kako je danas?

Bili smo najcjenjeniji ljudi u društvu i zajednici, hvaljeni na svakom koraku, a bilo je i razloga za to. Euforija je ubrzo splasnula i život se nastavio dalje. Branitelji, a posebno istaknuti zapovjednici, kao da su nekome smetali, pa su u vrlo kratkom roku zamalo svi nestali. A oni iz trećeg ili tamo nekog reda zauzeli su njihove pozicije i tako se sustav malo-pomalo urušavao.

Kako danas gledate na status branitelja?

Politika je imala i ima velik utjecaj na braniteljsku populaciju. Kad god se želi skrenuti pozornost sa stvarnih problema u društvu i zemlji, izvlače se pitanja vezana za branitelje. Prisjetimo se samo kako je bilo s generalom Gotovinom. Zbog takvog odnosa prema braniteljima ponekad se osjećam izdan i prevaren od političke elite, ali i danas mislim da smo dijelom za takvo stanje krivi mi zapovjednici.