Bauk kruži Lijepom Našom, bauk referenduma o ustavnoj definiciji braka na kojem će se građani očitovati o pitanju: “Jeste li za to da se u Ustav RH unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca?“
Nakon što su protivnici referenduma na Ustavnom sudu izgubili prvu veliku bitku (“Upozorenjem” je neustavnim proglasio tvrdnje Peđe Grbina da nije važno što će narod odlučiti na referendumu, već je važno samo ono što će, nakon proglašenja rezultata referenduma, o promjeni Ustava odlučiti dvotrećinska saborska većina), a svjesni činjenice kako će uvjerljiv poraz doživjeti i 1. prosinca 2013. na referendumu, sada pokušavaju na istom “bojnom polju“ (u sudnici Ustavnoga suda) zapodjenuti drugu bitku. Nadaju se, pokazat ću, uludo, da bi u toj drugoj ustavnopravnoj bitki mogli pobijediti.
Isprazni javni vapaj
Vrlo važni hrvatski politički muževi i žene posljednjih su se dana pridružili tom ispraznom javnom vapaju i zahtjevu malobrojnih aktivista LGBT zajednice (lezbijke, gejevi-homoseksualci, biseksualci, transseksualci) da Sabor, voljom većine, uputi zahtjev Ustavnom sudu da referendumsko pitanje proglasi neustavnim. Potporu im je, među prvima, ali onako fiškalski, s figom u džepu (sigurno ga ne bi previše rastužilo da Ustavni sud još jednom presudi protiv Zorana Milanovića i njegove saborske većine), pružio predsjednik Republike Ivo Josipović: “Kada je riječ o referendumskom pitanju, s obzirom na dileme koje postoje, različitosti i s obzirom na činjenicu da se društvo polariziralo oko toga je li taj referendum prihvatljiv s aspekta ljudskih prava ili nije, mislim kako bi bilo dobro da referendumsko pitanje dođe pred Ustavni sud i da on da svoj pravorijek o tome je li to pitanje umjesno ili nije.
”Istodobno su LGBT aktivisti dobili potporu i od prve potpredsjednice VRH i ministrice vanjskih i europskih poslova dr. Vesne Pusić, potpredsjednice VRH i ministrice socijalne politike i mladih Milanke Opačić, dobrodušnog bivšeg ministra unutrašnjih poslova Šime Lučina, pučke pravobraniteljice Lore Vidović, pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Višnje Ljubičić, europarlamentarca iz redova Hrvatskih laburista Nikole Vuljanića (on je uputio eurozastupničko pitanje Europskoj komisiji o ustavnosti referenduma o definiciji braka, iako je dobro poznato kakav će odgovor dobiti: da se EU time ne bavi jer je u nadležnosti zemalja članica), vrhovnika GONG-a Marine Škrabalo i Dragana Zelića te niza samozvanih liberalnih stavotvoritelja. Na kraju im je osobnu potporu dao i predsjednik Sabora Josip Leko izjavivši: “Mislim da bi trebalo iskoristiti nezavisnost Ustavnog suda i sve demokratske institucije da provjere referendumsku problematiku u cjelini, i s formalnog i sa suštinskog stajališta.” Zanimljivo je, i vrlo važno, da ih nije podržao saborski Klub SDP-a.
Ustav savršeno jasan
Da se taj klub ne namjerava obratiti Ustavnom sudu, javnosti je 5. studenog priopćio predsjednik Sabora Josip Leko: “Koliko znam, Klub SDP-a bio je jučer i nije donio takvu odluku.”Ne treba biti posebno politički mudar da se odgonetne “tajna” zbog koje Zoran Milanović nikako ne želi pred Ustavni sud izići sa zahtjevom o ocjeni ustavnosti referendumskog pitanja o definiciji braka. On naprosto ZNA da bi Ustavni sud presudio kako je referendumsko pitanje ustavno! To je jasno kazao u intervju za HTV 5. studenog 2013.: “Ustavni zakon dopušta mogućnost da Sabor pita Ustavni sud za ustavnost referendumskog pitanja ako to želi, ali hrvatski je Ustav savršeno jasan u vezi s time što je dopušteno, a dopušteno je sve. Nadam se da će ovo biti prvi i zadnji put kako se raspisuje ovakav referendum. Ne opstruiraju se potpisi 750.000 birača iako se s njima ne slažem.
”Uz to je iznio i vlastite dvojbe glede izlaska na referendum: “Osobno imam dilemu: izaći na referendum glasati protiv te inicijative, jer joj se protivim, ili ne izaći na referendum i na taj način dati legitimitet toj akciji. Mislim da ću ipak izaći i glasati protiv. ”Kao izvrstan student prava i dobar poznavatelj međunarodnih pravnih normi, Zoran Milanović naprosto ZNA da referendumsko pitanje nije diskriminatorno! Ono ne dovodi u pitanje ustavne odredbe o jednakosti građana pred zakonom, ali ni svjetske i europske, pa i specifične norme Europske unije o temeljnim ljudskim pravima i slobodama! Naime, jednostavna je i neupitna istina da ne postoji nijedna hrvatska ili međunarodna pravna norma koja bi sprječavala tvorce Ustava RH da brak definiraju kao “životnu zajednicu muškarca i žene”. Da je doista tako, pokazat ću citiranjem triju ključnih međunarodnopravnih dokumenta o temeljnim ljudskim pravima.
PRVO: Referendumsko pitanje potpuno je u skladu s člankom 16. Opće deklaracija o ljudskim pravima UN-a (Odluku o njenoj objavi Vlada RH donijela je 12. studenoga 2009.): “Punoljetni muškarci i žene imaju pravo stupiti u brak i osnovati obitelj bez ikakvih ograničenja glede rase, državljanstva ili vjeroispovijesti. Oni su ovlašteni na ista prava prilikom sklapanja braka, u braku i tijekom razvoda.”
DRUGO: Referendumsko pitanje potpuno je u skladu s člankom 12. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (RH je tu konvenciju posebnim zakonom potvrdila 22. listopada 1997.) koji na ovaj način uređuje pravo na brak: “Muškarci i žene u dobi za sklapanje braka imaju pravo stupiti u brak i osnovati obitelj u skladu s domaćim zakonima koji uređuju ostvarenje tog prava.”
Pristašama etiketa talibana
TREĆE: Referendumsko pitanje nije u sukobu ni s člankom 9. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (The Charter of Fundamental Rights of the European Union) koja još uvijek nije službeno prevedena i potvrđena u Hrvatskoj, iako ju je Europski parlament usvojio 7. prosinca 2000., a stupila je na snagu 1. prosinca 2009., stupanjem na snagu Lisabonskog ugovora) koji ovako uređuje ta prava: “Pravo na brak i pravo na zasnivanje obitelji treba biti zajamčeno u skladu s nacionalnim zakonima koji uređuju ta prava.
”U članku 5. Obiteljskog zakona RH brak je definiran kao raznospolna zajednica (“Brak je zakonom uređena životna zajednica žene i muškarca.”), što je potpuno u skladu s pravnom stečevinom Europske unije i s citiranim međunarodnim konvencijama.
Potpuno je, dakle, bjelodano da je referendumsko pitanje ustavno i međunarodnopravno legitimno. Unatoč tome, može se razumjeti pokušaj LGBT-aktivista da oko referendumskog pitanja stvaraju moralnu i političku paniku. Međutim, ono što nas mora zabrinuti jest opasno pravno neznanje koje su u zajedničkom priopćenju za javnost pokazale pučka pravobraniteljica Lora Vidović i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić u svom javnom apelu za ocjenu ustavnosti referendumskog pitanja.
Iako se formalno zalažu da ocjenu o tom pitanju donese Ustavni sud, one ga, bez ikakve ograde, proglašavaju diskriminacijskim: “Pučka pravobraniteljica i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova ističu kako prijedlog referendumskog pitanja jest protivan članku 14. Ustava kojim se zabranjuje diskriminacija te članku 3. Ustava kojim je propisano da je jednakost (zajedno s nacionalnom ravnopravnošću i ravnopravnošću spolova te poštovanjem prava čovjeka) jedna od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava. Odredba u Ustavu kojom bi se brak definirao kao zajednica žene i muškarca, predstavljala bi dovođenje izvanbračnih i istospolnih zajednica u nepovoljniji položaj.”
Očito je da pravobraniteljice ne poznaju ključne međunarodne norme o temeljnim ljudskim pravima i slobodama, ne razumiju duh i slova Ustava RH, a očigledno nisu pažljivo pročitale ni hrvatski Zakon o suzbijanju diskriminacije (Hrvatski sabor usvojio ga je 9. srpnja 2008. godine) koji, vrlo precizno, u poglavlju “Zabrana diskriminacije i iznimke od zabrane diskriminacije” u članku 9. (točka 10.) određuje da se “pogodovanje braku” NE SMATRA DISKRIMINACIJOM: “Stavljanje u nepovoljniji položaj pri uređivanju prava i obveze iz obiteljskog odnosa kada je to određeno zakonom, a osobito u cilju zaštite prava i interesa djece, što mora biti opravdano legitimnom svrhom, zaštitom javnog morala te pogodovanju braka u skladu s odredbama Obiteljskog zakona”. Zaključiti mi je.
Sretna je okolnost što velika moralna panika koju stvaraju navodni zaštitnici ljudskih prava, pa i prava spolnih manjina, nije pokolebala Zorana Milanovića u uvjerenju kako referendumsko pitanje nije protivno hrvatskom Ustavu i međunarodnim konvencijama o temeljnim ljudskim pravima.
Naime, potpuno je razumljivo i logično da vrhovnice i vrhovnici spolnih manjina javno tvrde kako se o manjinskim ljudskim pravima ne mogu raspisivati referendumi (logično je kad predsjednica Kontre Sanja Juras uporno ponavlja: “Smatramo da se o pitanjima koja se tiču ljudskih prava ne mogu raspisivati referendumi”), ali nije razumljivo i logično kad im potporu javno pruža predsjednik Republike, Sabora, pučka i spolna pravobraniteljica.
>> Jedino Sabor sada može tražiti ocjenu referenduma
U situaciji kad malobrojni, grlati i agresivni protivnici referenduma o definiciji braka sve pristaše referenduma nazivaju “katoličkim talibanima”, “kršćanskim fundamentalistima”, pa i “nacistima”, od spomenutih bi se čuvara ustavnog poretka i pravne države morao očekivati minimum iskrenosti koji je, zasad, pokazao jedino – Zoran Milanović.
"I što bi se dogodilo kada bi naše društvo prihvatilo ideju da brak ne mora biti samo zajednica muškarca i žene ? Pa u prvom trenutku ništa, osim što bi pojedini dijelovi društva slavili činjenicu da smo stali uz bok naprednim zapadnim zemljama koje gaje ideju ljudskih prava, no ubrzo bi se naše DRUŠTVO našlo pred pitanjem kako definirati što je muško, a što žensko, tko je muž, a tko žena, i što znaci biti otac, a što majka (djecu ovdje i ne spominjem, ali to ne znači da je to nebitna tema u ovome kontekstu). Reći da brak NIJE SAMO zajednica muškarca i žene, znači postaviti nanovo pitanje što uopće znače ti pojmovi „muško“, „žensko,“ „muž,“ „žena,“ „otac,“ „majka.“ Jednom kada se „minira“ heteroseksualno poimanje gore navedenih pojmova, priznavanjem istospolne zajednice kao „braka“ slijedi rekonstrukcija svih ostalih zakona u skladu s homoseksualnim viđenjem tih pojmova."mh-sve ovo je razlog referendumu.