Sve je to oko referenduma o braku i prava manjina tako konfuzno, zar ne? Potpredsjednica Vlade Vesna Pusić u tomu vidi diskriminaciju, Nenad Stazić tražit će da se referendumom zabrani stranka kojoj se trenutačno sudi (premda stranku može zabraniti samo Ustavni sud), ministar pravosuđa Orsat Miljenić strepi od povratka smrtne kazne, ministar uprave Arsen Bauk pita se tko je sljedeći na redu, Srbi (ćirilica)? Tko bi rekao da se iza tisućljetne definicije braka kao zajednice muškarca i žene krije nešto tako opako i monstruozno.
Zato je razumno što će Sabor raspraviti o intenciji inicijatora referenduma kako bi nam dali svoj sud prijeti li nam Sodoma i Gomora. Bez obzira na to što na web stranici “U ime obitelji” piše kako ustavnim definiranjem braka žele potvrditi ono što zakoni već jamče, a to je da istospolni partneri ne mogu sklapati brak i usvajati djecu. Jer što ako se iza toga krije nešto puno gore? Stoga još nije kasno da vladajući koriste ovlast iz Ustavnog zakona o Ustavnom sudu i zahtijevaju da se utvrdi je li sadržaj referendumskog pitanja u skladu s Ustavom. Jedino tako Ustavni sud može sada ocijeniti ustavnost pitanja. Uzgred, čak i da je definirano da ljudska prava i prava manjina ne mogu biti predmet odlučivanja referendumom opet bi Ustavni sud morao tumačiti što jest, a što nije (ne)dopustivo pitanje. Ipak, čak i ako Sabor, unatoč strahovima, odluči biti pasivan, kad počne referendumski proces njegovu ustavnost nadzire Ustavni sud, pa tada može intervenirati i zbog neustavnog pitanja. Ali, nije to jedini razlog zašto je opravdano pitati se je li strah kod vladajućih opravdan ili hinjen?
Jer, istodobno dok vode nesmiljenu tobožnju akciju za spas prava homoseksualaca, predlažu Zakon o životnom partnerstvu i Obiteljski zakon u kojima istospolnim zajednicama uskraćuju mogućnost na naziv brak kao i da posvajaju djecu. U nacrtu Obiteljskog zakona koji bi mogao 1. srpnja 2014. stupiti na snagu kao prvi uvjet za postojanje braka navodi se “da su nevjesta i ženik osobe različita spola”. Šteta je što se o ta dva zakona i o referendumu ne raspravlja istodobno u Vladi i Saboru, ali i ovako svjedočit ćemo festivalu političke principijelnosti kad se Vesna Pusić, Peđa Grbin, Nenad Stazić... okome na predlagatelje zakona. Potpredsjednica Vlade Pusić sigurno će potpredsjednici Vlade Milanki Opačić sasuti u lice kako njezin prijedlog Obiteljskog zakona s referendumskom definicijom braka, smatra isto tako “velikom pljuskom hrvatskom političkom sazrijevanju i korakom unazad”. I sigurno će pozvati i sve koalicijske partnere da spriječe “diskriminaciju manjine” koju Milanka Opačić potiče poput građanske inicijative “U ime obitelji”. Potpredsjednica Opačić mogla bi joj otpovrgnuti da bi kao ministrica i za europske poslove trebala znati kako brak nije ljudsko pravo niti u tumačenju Europskog suda za ljudska prava. Mogla bi je tražiti i da joj kaže koje je to pravo uskraćeno manjini s obzirom na identičnu dosadašnju zakonsku definiciju braka. Arsen Bauk koji je protiv “referenduma o pederima”, kako ga je nazvao, sigurno će se još energičnije suprotstaviti ministru uprave Arsenu Bauku i njegovu “zakonu o pederima”. Čudno je što se medijski komentatori koji se žestoko obrušavaju na referendumsku inicijativu s istom žestinom ne obrušavaju na predlagatelje dvaju zakona, odnosno vladajuće, koji LGBT zajednici mogu dati sva zakonska prava, ali im u “najboljem interesu djeteta” ipak ne daju ništa više od “U ime obitelji”.
dakako da će ih napasti, tako to radi koalicija kukurikuuuuu