'Političkim progonom Most i HDZ rade mi najbolju kampanju'

HNS-ov Andro Vlahušić u posljednja je tri ciklusa lokalnih izbora izabran za gradonačelnika Dubrovnika. Plan mu je opet pobijediti, ali prije toga čeka ga još jedna bitka, a to je rušenje zakona kojim se pravosudno osuđenima zabranjuje kandidiranje na lokalnim izborima, što znači da se ni on ne može kandidirati jer je pravosudno osuđen na šest mjeseci uvjetno zbog zloporabe položaja i ovlasti.

Zbog vas su mijenjali zakon kojim vam se zabranjuje da budete gradonačelnik, srušili su vam proračun i plan za privremeno financiranje grada. Kako gledate na sve te poteze svojih političkih protivnika?

To je dio političkog progona jednog vrlo uspješnog gradonačelnika. Dva mi je puta ista ekipa rušila proračun – HDZ, Mostov Maro Kristić i Dubrovački demokratski sabor (DDS), a sada su donijeli i zakon kojim mi zabranjuju kandidiranje. Pripremam ustavnu tužbu, kontaktirali smo niz nezavisnih pravnih stručnjaka da nam pomognu napisati tu tužbu i oni su nam rekli da su u posljednjih 70 godina donesena tri zakona imenom i prezimenom: prvi je bio u zaštitu lika i djela druga Tita 1982., drugi je bio lex Perković, a treći lex Vlahušić.

Posljednja tri puta izlazio sam na izbore u Dubrovniku i sva tri puta pobijedio, prvi put u koaliciji sa SDP-om, drugi put samostalno, a treći put nisam bio gradonačelnik jer mi je srušen proračun, ali opet sam pobijedio. Prije toga, u tri saziva Županijske skupštine od 1999., tri sam puta pobijedio HDZ, dakle, u šest izbornih ciklusa HDZ redovito pobjeđujem na jugu Hrvatske, koji je u cijelosti HDZ-ov. Kad su shvatili što im radim, donijeli su zakon kojim mi se zabranjuje kandidiranje samo za poziciju gradonačelnika. Predat ćemo tužbu sigurno ovog mjeseca.

Na snazi je zakon koji vam zabranjuje kandidiranje, a izbori su u svibnju. Kako mislite voditi kampanju kada ne znate ni hoćete li se moći kandidirati?

U povijesti u Dubrovnika, od 1358., bilo je 959 knezova koji su ostvarili prosječno 5,6 mandata, bilo je oko 60 izabranih načelnika i gradonačelnika i sve ih je biralo Gradsko vijeće. Jedini je čovjek kojeg su direktno birali građani Dubrovnika na izborima Andro Vlahušić; 2009., 2013. i 2015. Ne trebam voditi kampanju, što će meni kampanja? Za mene Most i HDZ rade kampanju. Žrtva sam političkog progona, a ljudi ne vole da se progoni netko koga su oni tri puta svojom voljom birali, pa čak i nakon presude za zidine. Pobijedio sam s presudom od šest mjeseci uvjetno za zidine, i to nekoliko mjeseci nakon što je ona donesena. DDS je sada kandidirao suprugu Denisa Orlića, mojega političkog protivnika i jedinog svjedoka protiv mene, za kandidatkinju za gradonačelnika.

Pripremam ustavnu tužbu i pravni su mi stručnjaci rekli da su u 70 godina donesena tri zakona imenom i prezimenom: prvi je bio u zaštitu lika i djela druga Tita 1982., drugi je bio lex Perković, a treći lex Vlahušić

Denis Orlić posudio je novac Peri Vićanu koji mu je ovaj vratio, s privatnog računa na privatni račun, i onda je na sudu Orlić lažno svjedočio. I na temelju toga „obiteljskog posla“ i njihova posuđivanja novca ja sam dobio presudu. Napravio sam proceduralni prekršaj, od toga ne bježim, ali nema tu gradskog novca, nije bilo nikakve štete za Grad, to je njihov obiteljski novac, a DDS sada u znak zahvalnosti kandidira gospođu Terezinu Orlić za gradonačelnicu. Tu je sada, vjerujem, svakome sve jasno. Pa onda opet na temelju toga „obiteljskog posla“ Hrvatski sabor donosi zakon kojim mi zabranjuje kandidiranje. Pa što meni uz sve to treba kampanja?

Ipak ne znate kako će Ustavni sud reagirati na vašu tužbu, priprema li se ipak za svaki slučaj nekoga drugog kandidata?

Naravno, mi smo jaka ekipa ljudi s odličnim rezultatima. I postoji kandidat ili kandidatkinja, kojima neću još otkriti ime, koji će u slučaju da tužba ne prođe predstavljati HNS na ovim lokalnim izborima. Ako ne budem mogao ići na izbore, tražit ću od svih građana da toj osobi daju glas.

Iza vas su tri mandata, istina, ne cijela, na čelu Dubrovnika, što smatrate svojim najvećim uspjehom?

Naša je osnovna gospodarska grana turizam, Dubrovnik je od 2005. do 2008. u vrijeme velikoga gospodarskog uspona u svijetu stagnirao, imali smo oko 1,7 milijuna noćenja. Ovu smo godinu završili sa 3,712.000 noćenja, dva milijuna više. U međuvremenu nije bilo znatnijeg povećanja kapaciteta, nema ni autoceste, ni Pelješkog mosta, ni lučkog terminala jer je projekt srušila ista ekipa koja ruši i mene. Moj tim i ja u jedan dosadni grad unijeli smo život, otvorili zabavu od Revelina do Zimskog festivala, doveli najveće svjetske kompanije. Dubrovnik je danas Kraljev grudobran u “Igri prijestolja”, okosnica najpoznatije i najgledanije svjetske serije, čija se posljednja sezona i u prosincu snimala u našem gradu. U novom smo nastavku “Star Warsa”, a i Robin Hood je sad došao u grad, već sljedećeg tjedna počinje postavljanje scenografije na Stradunu.

Snimljena su i dva indijska filma s dvojicom njihovih najpopularnijih glumaca, od kojih je jedan i bivši ministar turizma. To je život grada. On rezultira time da od 6000 ležajeva, koliko ih je bilo u privatnom smještaju prije osam godina, danas imamo 19 tisuća kreveta, ljudi zarađuju od svoje imovine i svog rada. Prvi smo put pretekli i Rovinj i Poreč po broju noćenja, šampioni smo turizma i po Večernjem listu, ali i po Ministarstvu turizma. Pa nije mi HDZ dao nagradu jer me voli! Tko hoće raditi, u Dubrovniku može naći posao, a u svakom trenutku pa i danas više od 3000 ljudi iz cijele Hrvatske i BiH radi u Dubrovniku. Prije je od desetero studenata njih polovica ostajala u Zagrebu, a sada ih se devet vraća doma. Sve radim neklasično, ali sve što radim donosi prihod Gradu Dubrovniku. Mi smo 10 posto prihoda države u turizmu.

Grad danas ima 99,65 posto legalizacije, prvi sljedeći grad ima 89 posto, imamo samo 19 predmeta koje nismo riješili zbog žalbi, gradska uprava izdaje dozvole i papire u roku od 24 sata. Umjesto 1200, sada u vrtićima imamo 2100 djece i nema lista čekanja. Naš prirez bio je 15 posto, u Zagrebu 18 posto. U Zagrebu je prirez i danas 18 posto, a nama je posljednje četiri godine 10 posto. Proračun je prije osam godina iznosio 276 milijuna kuna, a predloženi za ovu godinu je 603 milijuna kuna.

A što još treba riješiti u Dubrovniku?

U gradu i dalje postoje socijalno neuključeni, bolesni, invalidi, beskućnici, a ključ je svima pružiti jednake prilike jer smatram da jedan grad ne čini infrastruktura. Postoji toliko gradova duhova u modernom svijetu koji sve imaju, ali ne i stanovnike. Kod nas se rađa više djece nego što umire ljudi, dajemo beskamatne kredite svojim studentima za studije bilo gdje u svijetu, donijeli smo odluku da svima starijima od 65 godina bez mirovine dajemo mjesečnu novčanu pomoć od 300 kuna, otvaraju se vrtići u svakom dijelu grada, prometnu izoliranost riješili smo tako da subvencioniramo prijevoz u druge krajeve Hrvatske. Bavim se potrebama građana, a ne samo cestama i zgradama.

Nacionalna je tema o kojoj svi govore kupnja Ine prodajom dionica HEP-a. Slažete se s tom idejom?

Nemam dovoljno informacija, ali vjerujem da Ivan Vrdoljak, kada kaže da treba kupiti Inu, ima bolje informacije. Naravno, pod uvjetom da je vode najstručnije osobe i da ostvaruje profit kao HEP pod njegovim vodstvom kao ministra. Međutim, ističem da su budućnost prijevoza električna goriva, a ne fosilna, čemu u prilog idu odluke Norveške i Nizozemske da od 2025., a Njemačke da od 2030. zabrane prodaju automobila na fosilna goriva. To je sutra i zato sam i na svom Facebook-profilu prije dva mjeseca objavio vijest da Tesla Gigafactory, tvornica koja uglavnom radi za Tesla Motors, traži tvornicu za proizvodnju električnih baterija u Europi.

Tada sam napisao da bi Hrvatska izgledala potpuno drukčije kada bi se druga tvornica Gigafactory sagradila u Lici, kod Smiljana, rodnog mjesta Nikole Tesle. Bila bi to zemlja najmodernije tehnologije, optimistična, okrenuta budućnosti. Tada sam objavio slike s Mayom Musk, majkom Elona Muska, suosnivača Tesla Motorsa, s kojom sam se susreo u Dubrovniku i u Los Angelesu. Mi smo u Dubrovniku donijeli načelnu odluku da 2022., kada nam istječu zaduženja za nabave autobusa javnoga gradskog prijevoza, dizelske autobuse zamijenimo električnima, i to možemo prodati kasnije. Ako prodajemo Dubrovnik kao baštinu i ekologiju, onda si možemo dopustiti da platimo skuplje autobuse. To je budućnost i, kako sam rekao, ona je već sutra tu.