Dječak koji je u svibnju prošle godine beogradskoj u Osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar" devetero učenika i domara detaljno je opisao kako je isplanirao i počinio masakr. U istrazi protiv njegova oca svjedočio je preko videopoziva te je pristao odgovoriti na sva pitanja, iako mu je rečeno da kao najbliži srodnik ne mora svjedočiti.
"Ja sam ljevoruk, pucam lijevom rukom. Pištolj sam držao jednom rukom. Nisam namjeravao ubiti sve učenike koji su to jutro bili na satu povijesti, ali sam planirao započeti u razredu u koji idem. Cilj su mi bili učenici sedmog razreda. Uzeo sam 92 metka i imao sam želju iskoristiti svu municiju. Planiranje je trajalo dva ili tri tjedna, a konačnu odluku sam donio tog jutra. Htio sam izvršiti ovaj čin. Pucao sam na učenike", ispričao je pred Visokim javnim tužiteljstvom, izvijestio je Blic.
Priznao je da je zločin počinio iz dva očeva pištolja koje je pronašao u ormaru. Dva dana prije pokolja oružje je prebacio u svoju sobu, a potvrdio je da ga je otac vodio u streljanu i bio ponosan na njegovu tehniku i preciznost. Priznao je i da je ideju dobio dok je na YouTubeu gledao dokumentarac na istu temu.
"Ako se dobro sjećam, u 8:02 sam fotografirao oružje u dnevnoj sobi, uzeo sam ruksak, ubacio u njega oružje i krenuo u školu. Planirao sam zakasniti na prvi sat da bi učenici bili u učionicama. Nisam baš zacrtao, ali sam planirao doći pred kraj sata", rekao je dječak.
VEZANI ČLANCI:
Njegov otac Vladimir optužen je za teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti jer je u razdoblju od godinu dana prije masakra obučavao sina da puca i omogućio mu da gađa mete, puni pištolj, objasnio mu kako da stoji i diše dok puca. Optužnica je podignuta i protiv dječakove majke Miljane za neovlašteno držanje municije jer je njezin DNK nađen na čahuri pored kabineta.
Na pitanje je li točno da je prije zločina napravio spisak s imenima djece odgovorio je potvrdno pa je dodao da je odlučio ubiti vršnjake jer se osjećao da ga ne cijene i da su ga odbacili. "Htio sam nastaviti s tim svojim činom tako da sam odlučio napisati imena učenika za koje bi mi bilo okej da ih pogodim, ali se lista produžila na 22 ili 23 imena. Popis sam odbacio i nisam se vodio po njemu, odnosno da imam neke pojedince. Ne znam točno o čemu sam razmišljao tada, ali sam izbjegavao pucati u neke s kojima sam u dobrim odnosima", izjavio je.
Rekao je da mu nije bilo bitno puca li u dječake ili djevojčice, a priznao je i da je oklijevao na trenutak. "Imao sam želju obratiti se majci, da se vratim kući, ali mi je u tom trenutku prišao čuvar i pitao me hoću li ući u učionicu s obzirom na to da su još dvije minute do zvona. Rekao sam mu da ću pričekati, a onda sam bio pod stresom, uspaničio se i vidio ga kao prijetnju", ispričao je.
VEZANI ČLANCI:
Bio je, nastavio je, svjestan da je upucao domara i da je pao mrtav, ali nije vidio krv. Hice je potom ispalio u dvije dežurne djevojčice, potom u djevojčicu koja je stajala na hodniku pa je nastavio prema učionici.
"Ne znam zašto sam pucao u tu djecu, nisam ih poznavao. Pucao sam nasumično, nisam se obazirao na koga pucam. Sjećam se da sam ispalio metak u smjeru djevojčice koja je samo stajala, a koju ne poznajem. Kad sam ušao u učionicu, nisam nikog prepoznavao. Znam da je profesorica bila unutra, rečeno mi je da je ranjena. Imao sam još metaka, ne znam zašto sam prestao pucati. Iskočio sam kroz prozor i pozvao policiju. Mislio sam da je to ispravno, da se predam. Bojao sam se da me netko ne ozljedi ili ubije", objasnio je.
Upitan je i kako se osjeća zbog zločina koji je počinio te je odgovorio da mu je krivo te da je to bio pogrešan potez. Na pitanje kako sad vidi svoju budućnost, kratko je napomenuo: "Nekako drugačije nego normalno, nisam razmišljao". U utorak, 8. listopada, dječaka će odvesti u zgradu Specijalnog suda u Beogradu u kojoj će se održati suđenje njegovim roditeljima. Tada će se prvi put naći u istoj prostoriji s ocem, ali i roditeljima ubijene djece koji prisustvuju suđenjima.
FOTO Apokaliptični prizori iz zraka na Donju Jablanicu: Čitavo selo zatrpano golemim nanosima kamena, pijeska i mulja
Pa, naravno!!! Shvatimo već jednom da roditelji imaju najvažniji utjecaj na psihofizički razvoj djeteta. Ako nemaju, onda bi se oni sami i cijelo društvo u slučaju općenitosti takve pojave, izuzetno zamisliti i nešto poduzeti! A, kada učenici, takvi kakvi jesu, s roditeljima takvima kakvi jesu, koji vole sliku sebe u svojoj djeci, a ne svoju djecu, jer kada bi voljeli svoju djecu, napravili bi ono što je najbolje za njihovo dijete, a ne što je njima lakše, roditelji ne dozvoljavaju učiteljima da im ukažu na pogreške kod njihove djece i da ih zajedno pokušaju ispraviti, jer ih jedino zajedno mogu ispraviti, već se tada na učitelje slijeva sva sila vulgarnih grubih i negativnih reakcija roditelja koji nisu zadovoljni time što čuju, začinjenih s prijetnjama i prijavljivanjima inspekcijama... I, onda se čudimo poplavi odlikaša, čudimo se činjenici da učenici ne znaju napisati esej, da ne znaju čitati, da ne žele čitati! Tek ćemo se čuditi kada nama, roditeljima, učenici počnu uzvraćati na isti način kako smo se mi odnosili prema njima - voleći u nama svoju sliku, a ne nas!!! Tko ruši vrijednosti, a pruža besmislene novosti, tko pljuje po dobrom, ne može očekivati dobru žetvu!!!