Kada se priprema toliko velika i ambiciozna izložba kao što je “Hrvatska svijetu” u organizaciji Večernjeg lista, pravi je izazov pronaći i dopremiti više od 1500 eksponata iz cijele Hrvatske u srce Zagreba, u Dom hrvatskih likovnih umjetnika. Proces je to pun zanimljivosti i anegdota koje nam prepričavaju kustosica Anita Ruso i Damir Kanaet, izvršni producent izložbe koja svoja vrata otvara 12. veljače, a posjetitelje će upoznati s likom i djelom hrvatskih velikana koji su mijenjali svijet.
Svi spremni na suradnju
– S brojnim nacionalnim institucijama i gradskim muzejima i galerijama iz Zagreba, Dubrovnika, Rijeke, Pule, Križevaca, Osijeka... ma nemoguće ih je sve nabrojiti, ali i s vlasnicima brojnih privatnih zbirki iz cijele Hrvatske koji su nam se spremno odazvali, imali smo doista odličnu suradnju – kaže kustosica izložbe Anita Ruso te dodaje kako se na kraju na popisu izložbe nalazi više od četrdeset posuđivača, što muzeja, galerija, arhiva, knjižnica, privatnih zbirki, ali i obrazovnih institucija.
Svi oni ustupili su najraznovrsniju građu – od arhivskih pisama i fotografija do raznih predmeta i umjetnina. Na izložbi će biti prikazana i arhivska građa, odnosno dokumenti, ali i umjetnički portreti osoba te memorabilije koje su bile u njihovu vlasništvu. Pritom je neka građa izrazito vrijedna, neki eksponati imaju velik povijesni ili umjetnički značaj… Tako je iz Muzeja likovnih umjetnosti u Osijeku stigla originalna slika Bele Čikoša-Sesije na kojoj je prikazan Nikola Šubić Zrinski, dok su iz jedne privatne zbirke došle vrijedne, ali manje poznate slike Slavka Kopača.
– Po djela našeg slavnog slikara Slavka Kopača koji je 50-ih i 60ih djelovao u Parizu kao jedan od najzapaženijih slikara pokreta art brut oko kojeg su se okupljali najveći umjetnici tog vremena poput Jeana Dubuffeta, Michela Tapiéa i Andréa Bretona morali smo ići osobno dekan Akademije likovnih umjetnosti Tomislav Buntak i ja. Bio je to dogovor s vlasnicima respektabilne privatne kolekcije kako bismo odabrali najbolje umjetnine iz njihove zbirke – prepričava Damir Kanaet te dodaje kako je bilo od ključne važnosti na izložbi prikazati originalna djela tog poznatog umjetnika čiju likovnu baštinu tek treba zasluženo revitalizirati.
I dok je većina djela i instalacija stigla iz brojnih institucija, dio instalacija, većinom ključnih za scenografiju, napravila je Akademija likovnih umjetnosti baš za taj postav.
– Posebno me veseli uključenost umjetnika, ali i studenata Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu te umjetnika članova HDLU-a na izradi scenografije. To je praksa koju bi trebalo što više njegovati – kaže kustosica Anita Ruso. Autor središnje senzacije izložbe je akademski kipar Marin Marinić, no o čemu se točno radi je dobro čuvana tajna i to će tako ostati sve do početka izložbe. No, može se otkriti da će biti izložene Marinićeve skulpture “Tarara”.
Riječ o skulpturama u prirodnoj veličini čiji je nastanak inspirirala priča o povezanosti Hrvata s polinezijskim narodom Maorima. Oni, naime, Tararama nazivaju Hrvate, koji su početkom 19. stoljeća naselili sjeverne obale Novog Zelanda gdje Maori žive.
Osim 38 velikana koji su mijenjali svijet, kustosica je na izložbi odlučila prezentirati i četiri tematske jedinice: Zagrebačku školu animiranog filma, Nove tendencije, Akademiju likovnih umjetnosti Zagreb i Ljevaonicu ALU kao organizacije koje su donijele promjene i svojim djelovanjem osnažile svjetsku kulturnu scenu. A upravo je iz same ljevaonice došao jedan od neobičnijih eksponata.
– Odlučili smo se prikazati i uporabne predmete kojima su se velikani služili prilikom svog rada pa smo tako pronašli i vitlo iz Ljevaonice Akademije likovnih umjetnosti koje je sam Ivan Meštrović koristio u procesu izrade svojih skulptura od kojih je najveću svjetsku slavu doživio “Spomenik Indijancima” koji se nalazi u Chicagu – govori Damir Kanaet.
Grdosija teška tonu
Pritom ističe da će se na izložbi moći vidjeti i dokumentarac koji prikazuje cijeli proces izrade Meštrovićevih konjanika za “Spomenik Indijancima” i transport iz Ljevaonice ALU u Chicago, a posebno je zanimljivo da iza tog filmskog materijala stoji Meštrovićev veliki prijatelj i obiteljski liječnik Andrija Štampar. Još jedna poznata skulptura koja će se moći vidjeti u “Džamiji” je manja verzija nagrađivanog spomenika Nikoli Tesli koji se nalazi kraj njegove rodne kuće u Smiljanu, a zanimljiva je i priča kako se u našla u sklopu postava.
– Riječ je o aluminijskom odljevu skulpture našeg poznatog akademskog kipara Mile Blaževića. Taj sam odljev toliko puta do sada od umjetnika posudio za razne projekte da mi je sada pokucao na vrata te mi donio skulpturu na trajnu posudbu kako bi nam obojici bilo što lakše u budućnosti. Oduševila me ta njegova gesta! – ističe Kanaet te nastavlja s pričom o tome kako je u Meštrovićev paviljon prije nekoliko dana došao i jedan od najvećih eksponata – pravi torpedo.
– Čim smo spomenuli izumitelja prvog torpeda, Riječanina Ivana Blaža Lupisa Vukića, znao sam da među izlošcima moramo imati pravi torpedo. Kontaktirali smo s Muzejom grada Rijeke te smo nakon dogovora u Meštrovićev paviljon doista dovezli grdosiju tešku jednu tonu, dugu pet i pol metara te promjera 45 centimetara – kaže Kanaet te objašnjava da je torpedo koji će posjetitelji moći vidjeti izrađen u Tvornici motora “Torpedo” 1948. godine.