Naš ministar financija Zdravko Marić sportski je tip. Kako sam priznaje, pravi je ovisnik o svakodnevnom trčanju, o igranju tenisa, košarke. Kaže da ga trčanje razbistri i uklanja stres i zato svakodnevno pretrči 6 do 12 kilometara, kad dođe na tenis, zaboravi na sve, vidi samo protivnika i lopticu. U košarci kaže da ima dobar šut te da manjak visine kompenzira brzinom. Naš Zdravko, dakle, vodi zdrav život premda će se i njemu u nastupajućim danima i iskušenjima u tijeku borbe protiv koronavirusa smanjiti mogućnosti za nastavak tog sportskog života.
I njemu, kao i svima nama, slijede stresni, ratni uvjeti i boravak u kućnom pritvoru. Prema izjavama premijera Andreja Plenkovića i postupcima šefa Nacionalnog stožera Davora Božinovića, naciju se upravo pokušava uvjeriti da se ponaša u skladu s opasnostima te da situacija odgovara onoj ratnoj, dubokoj krizi. Kad smo već kod smanjenja stresa, dobar dio moje generacije, koja je ratna, to su 50-godišnjaci, 60-godišnjaci i stariji, u krizna vremena stres je savladavao na drukčiji i ne tako sportski način kao naš ministar financija.
Svi koji su bili u ratu znaju da su sastavni dio vojničkog “paketa” bile cigarete, kava, alkohol i novine, koji su dolazili u vojničkim sljedovanjima. I oni koji su bili zbog rata stjerani u kuće i skloništa okrenuli su se i tim “utjehama” kako bi izbjegli tjeskobu. I ne treba biti psiholog i psihijatar da bi se razumio taj način kontrole stresa. Kad je rat počeo, naš ministar Zdravko imao je 14 godina, a kada je završio, bio je već punoljetan. Čini se da nema poroka, ne puši, ne pije i vjerojatno mu je čaj draži od kave. Tko zna što sve ne radi i ne rabi, a što je radila i rabila generacija njegova oca. Treba dopustiti mogućnost da ministar financija Marić ne zna i ne osjeća ništa od ovoga navedenog iz onih ratnih vremena. Jer, kada bi to osjećao ili se sjećao, vjerojatno ne bi sada u krizi i objavi rata opakom virusu koji ubija ljudima ponovno stjeranim u kućni pritvor priredio uredbu kojom poskupljuje cigarete, kavu, alkohol i razne bezalkoholne kole i slična pića koja sadrže šećer.
On sam izgledno misli da ti napici i cigarete nisu zdravi, da je to vrst djetinjeg užitka i da tjeskobu treba tjerati u teretani ili sklekovima kod kuće, no bit svakog odraslog čovjeka i njegovih sloboda je u tome da može suvereno odlučiti koji će otrov uzimati, pogotovo kad sljedeće tjedne ili mjesece moraš provoditi na balkonu. U ratnim i kriznim situacijama nema prostora za širenje puritanizma. Ljudi su već dovoljno izloženi stvarnoj represiji pa im ne treba još i ona psihološka. Poskupiti sada te osnovne užitke za mnoge, kao skoro jedini ispušni ventil, poskupiti djeci njihove šećerne sokiće onako je s ljudske strane bezosjećajno. Ministre, sada nije vrijeme za to! Ministar financija obrazlaže kako će od, koje li simbolike, 1. travnja (aprila), provesti ova poskupljenja i da to nema nikakve veze s koronavirusom.
To je jednostavno bio plan još od prije godinu dana i povećanje prihoda s tih osnova već je ugrađeno u ovogodišnji proračun. I očekuje da će se tim poskupljenjima u proračun sliti pola milijarde kuna. Treba razumjeti da je pred Marićem kao ministrom financija u ovo ratno, krizno doba velika odgovornost, jer mora nadoknaditi gubitke na koje nije nitko računao, no njemu će za spas hrvatskog gospodarstva sada trebati novi deseci milijardi, a ne pola milijarde kuna. Jedan moj poznanik koji je u Bruxellesu čudi se što to Marić provodi jer kod njega u Belgiji alkohol je upravo pojeftinio.
Kaže da Marić ne razumije da se i u EU sve promijenilo i da brojne EU direktive više ne vrijede. Ni one o ograničenju javnog duga u BDP-u, rastu deficita, “štanca- nju” novca, ni one o penaliziranju nezdravih užitka. Naš ministar je dokazao da se razumije u ekonomiju, u brojke, ali nedostaje mu vještine i znanja iz upravljanja društvenim krizama, a moguće i jača socijalna empatija. Nije u brojkama sve.
Netko iskusniji mogao bi predvidjeti i prognozirati da će poskupljenje kave, cigareta, alkohola i napitaka rezultirati porastom krijumčarenja, što će onda biti izravan udarac onima koji u Vladi pripremaju opću karantenu i zabranu svih vrsta putovanja. Granice su zatvorene, no šverceri će naći mogućnost da prebacuju jeftiniju robu iz drugih država u Hrvatsku, da potom plasiraju tu robu kupcima na kućni prag, dakle radit će ono od čega će se našim epidemiolozima dići kosa na glavi. Samo će se povećati opasnost od daljnjeg širenja koronavirusa. A Marićev proračun ostat će tanak. Ministar je odabrao krivi tajming i bilo bi pametno i odgovorno da primjenu ovih uredbi odgodi za bolja vremena.
Je nek se opijaju u ovim kriznim vremenima.