Poslije napada na Kolindu - uvoziti psihijatre da gubitnike liječe od šokova

Ni poslije povratka Kolinde Grabar-Kitarović iz SAD-a nisu prestali napadi na predsjednicu zbog najavljenog i ni po čemu spornog puta. Da bismo vidjeli tko prednjači, za tren ću se vratiti u prošlost. Bilo je ratno vrijeme, uređivao sam tjednik Hrvatski obzor, jednoga me dana nazvala novinarka Slobodne Dalmacije i zamolila za intervju. Pristao sam, došla je i bilo je to sat i više velikosrpskih provokacija, utoliko drskijih što je u jeku bila agresija na Hrvatsku. Nazvao sam glavnog urednika Slobodne i rekao mu da ću, pošto mi ga novinarka pošalje na autorizaciju, vjerojatno zabraniti objavljivanje intervjua. Tako je i bilo i nikad nije objavljen. Kako, takva, u medijima pripada traženom kadru, novinarka je skakutala iz redakcije u redakciju.

U stilu u kojem je mene intervjuirala ocrnila je predsjednicu zbog posjeta Americi, ne prezajući ni od osobnih uvreda. Ali ju je nadmašio jedan novinarski bombaš, koji svoju strast dijeli s bliskim suradnikom Ivom Josipovićem, i koji je predsjednicu nazvao “gadurom lišenom morala”. To je isti onaj, naravno, negdašnji obožavatelj nacizma koji bi sad petokraku branio i svojim tijelom, i koji je sve novinare kojima se Ivo Josipović nije sviđao nazvao - kopiladi. Istodobno dok su novinarski bacači blata tako napadali Kolindu, na sve je strane razglašavano kako su Povjerenstvu za sprečavanje sukoba interesa zbog njezina puta u SAD protiv nje podnesene tri prijave. I te prijave i “komentari” o Kolindinu posjetu SAD-u podudaraju se sa stavovima negdašnjeg diplomata o “netransparentnosti” toga posjeta. Sasvim slučajno, ime toga diplomata resilo je popis suradnika Udbe što su ga mediji svojedobno objavljivali.

O predsjedničinu posjetu Americi nisam previše razbijao glavu, nisam u njemu vidio ništa nenormalno i nemoralno, i siguran sam da je i njime štitila hrvatske nacionalne interese i da nije pravila dodatne troškove “na štetu poreznih obveznika”. Otkad se u medijima pojavila prva vijest o kandidaturi Kolinde Grabar-Kitarović za predsjednicu države, ljevičare je počela obuzimati panika koja je postajala sve veća. Zašto? Zato što u svom kadru nisu mogli naći nikoga ni približno takva formata. Sve njihove žene bile su ispod šarma Milke Planinc, a ni njihove elitne žene ni elitni muškarci nisu joj bili ni do koljena po karijeri, obrazovanju, ugledu u Hrvatskoj i u svijetu, savršenoj kombinaciji zdravog seoskog odgoja i urbane senzibilnosti, uljuđenom nastupu u javnosti... Imali su samo “smrznutu lignju” Ivu Josipovića, čija je predizborna kampanja, početa od prvog dana mandata, trajala pet godina. A po anketama agencija koje su i danas jednako pristrane imao je potporu 80 posto građana, pa ga je ipak porazila Kolinda koja se pojavila tako reći nekoliko tjedana prije izbora.

Od tada do danas traje šok ljevičara, mahom potomaka šumskih partizana, doživljen pred tim jedinstvenim izdankom “seljačke”, “primitivne”, “zatucane” Hrvatske i HDZ-a. Sve njihove ružne građevine i konstrukcije o “desničarima”, sva njihova arhitektura zla, sve se srušilo na kulturni dodir jedne dame koja je sačuvala osobine seoske katolkinje i taj temelj obogatila golemim obrazovanjem, znanjem stranih jezika i drugim znanjima, osobinama i sposobnostima svjetske ličnosti sposobne za najviše dužnosti u vlastitoj zemlji i međunarodnim institucijama. Kad se spomenuta novinarka hoće narugati nekim predsjedničinim, inače vrlo lijepim uspomenama iz zaigranog djetinjstva i mladosti, kad je konvertirani pervertit naziva gadurom lišenom morala, kad je bivši crveni diplomat optužuje za nedržavničko ponašanje, kad je cinkare Povjerenstvu za sprečavanje sukoba interesa, kad je napada svekoliko ljevičarstvo, čine to ne zbog njezinih grijeha nego zbog straha da bi ona mogla Hrvatsku, koja im je dobra samo kad je na koljenima, učiniti boljom i moćnijom, te zbog svoje zavisti i uskraćenosti koja se nadoknađuje zlobom.

Ako nakon trijumfa Kolinde Grabar-Kitarović i Andreja i Plenkovića i na izborima u Zagrebu pobijedi neki kandidat koji nije po ćudi ljevičara, Hrvatska će trebati uvesti tisuće psihijatara da ih liječe od posljedica njihova posljednjeg šoka u konačnom padu.