Subota 31. prosinca
‘Hercegovački šljam’ poput ocrnjivanja Židova
Po precima sam Hercegovac, ali moji već tri stoljeća žive u imotskom kraju pa sam i neka vrsta Dalmatinca. Dakle, idealna kombinacija za upravo od zaborava oteti i iz jednog intervjua izvađeni rasizam čelnika Nove ljevice Dragana Markovine. Opisujući kako su mu u Splitu “tretirali” obitelj, u kojoj je majka Srpkinja, a otac komunjara i Jugoslaven, reći će da su Dalmatinci “maliciozno podli ljudi” te da “sav taj hercegovački šljam iz Herceg Bosne... živi u Splitu”. Kako, dakle, da doživim tu provalu mržnje prema Dalmatincima i Hercegovcima? Kao prekopirano ocrnjivanje Židova u nacističkoj Njemačkoj.
I zacijelo bi se, kad bi Markovina imao nesputanu vlast i moć, Hrvatima dogodio isti genocid kao Židovima ili ista inačica komunističkog pokolja hrvatskih vojnika i civila poslije Drugog svjetskog rata. Unatoč frazetinama, on nije osnovao nikakvu ni lijevu ni socijaldemokratsku, nego jugonacističku ili jugokomunističku stranku, svejedno. Okićenu nazočnošću uvaženih gostiju kao što su Vjeran Zuppa, Ivo Josipović, Čedo Prodanović, Jadranka Sloković, Nenad Puhovski, Milorad Pupovac i drugi jugoarijevci.
Nedjelja 1. siječnja
Proturječni suživot statistike i vlasti
Evo jedne novogodišnje čestitke Vladi. Statistike kažu da se nezaposlenost povećava i da je povremeno smanjenje broja Hrvata bez posla posljedica napuštanja Hrvatske i zapošljavanja u inozemstvu (prošle se godine iz Hrvatske iselilo više od 30.000 ljudi). Nezaposlenost je osobito porasla poslije turističke sezone. Zlobnici bi rekli – s dolaskom nove vlasti. I bili bi u pravu. Jer, Plenković se prije mjesec dana pohvalio ekonomskim rastom u trećem tromjesečju, kad njega još nije bilo na tronu.
Po njegovim bi se tadašnjim riječima dalo zaključiti da je menadžere i radnike obuzeo entuzijazam zahvaljujući “novom ozračju što su ga stvorili izborni rezultati”. Da plačeš od smijeha! Naravno, ako se hvalio ekonomskim rastom, sada mu ne pada na pamet da govori o spomenutom padu zaposlenosti i porastu iseljavanja. I to pokazuje da bi se mogao nastaviti proturječni suživot sve gore statistike i samohvala vlasti, kakav smo zapamtili i iz prvih mjeseci Račana i Budiše, Sanadera i Milanovića, mjeseci koji su se produljili na cijeli mandat. I da bi se impresioniranost Plenkovića samim sobom mogla isto tako nasukati na mnogo kraćoj impresioniranosti građana njime i novom Vladom.
Ponedjeljak 2. siječnja
Vučića, Nikolića i Dačića poraz peče i danju i noću
Gotovo nema dana a da netko iz vrha srbijanske vlasti ne udara po Hrvatskoj. Ili Vučić, ili Nikolić, ili Vulin, a sad nam opet, nakon stanke od dva, tri dana, psovke s istoka dovikuje ministar vanjskih poslova Ivica Dačić. Te Srbija nema problema s Hrvatskom nego ih ima “Hrvatska sa samom sobom”, te je “danas biti protiv Srbije jedan standard u Hrvatskoj”, te ustaštvo, te ugroženost Srba u Hrvatskoj, te Hrvatska izbjegava razgovore o rješavanju problema između dviju država, itd.
Hrvatsko se političko vodstvo neusporedivo manje bavi Srbijom nego srbijansko Hrvatskom. A sjetimo se, ni izdaleka takvog i tolikog optuživanja Hrvatske nije bilo u Đinđićevoj ili Tadićevoj vlasti – za razliku od njih, trojka Vučić, Nikolić, Dačić pripadala je u ratu agresorskim strankama. Bit će da ih još uvijek peče poraz, da ih muči i danju i noću, ali i da im je neprijateljstvo prema Hrvatskoj vrlo važno za legitimiranje i opravdavanje svoje vlasti pred srbijanskom javnosti. Kako Dačić prijeti i drugim zemljama u “regionu”, jasno je: Milošević jučer, Milošević danas.
Utorak 3. siječnja
Jovanovićevi balvani za nacionalne divove
Bivši SDP-ov ministar obrazovanja Željko Jovanović ima se čime pohvaliti – zakotrljao je podosta balvana prema znanstvenim i spisateljskim veličinama koje su u usporedbi s tim intelektualnim patuljkom nacionalni divovi. Nije štedio ni mrtve! Ukinuo je Vijeće za normu hrvatskog jezika kojemu je na čelu bio znameniti Radoslav Katičić, a obavijest o tom ideološkom nasilju poslao je i pokojnom članu toga Vijeća Tomislavu Ladanu!!! Nedavno je u svom poznatom boljševičkom stilu u Saboru akademika Vladimira Paara, jednog od ustrajnih kritičara Jokićeve reforme školstva, proglasio plagijatorom, prevarantom koji se lažno predstavlja, manipulatorom, itd., na što je sada Paar uzvratio pismom predsjedniku Sabora Boži Petrovu.
Sličnim stilom u obračunu sa svojim neistomišljenicima, čudovištima koje vode “taština, jal i novac”, služi se i sam Boris Jokić, kojeg je kukuriku vlada imenovala voditeljem reforme školstva, a cilj je bio da se u hrvatske škole uvede, kako je napisala Višnja Starešina, “jugoslavensko obrazovanje na ideološko-političkim zasadama komunizma”. Tako se, kako vrijeme odmiče, reforma sve više brani psovkom, što je i njezin bitni sadržaj – psovka na hrvatsku tradiciju i identitet.
Srijeda 4. siječnja
Kad će se istražiti računi ortaka u prodaji tvrtki
Profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu Jakša Barbić odavno je u dijelu javnosti na zlu glasu kao autor privatizacijsko-pretvorbenog zakona i jedan od glavnih krivaca što su banke budzašto prodane strancima. I kao da je sada okrunio svoj patriotizam – tjednik Nacional piše kako je kao hrvatski predstavnik u arbitražnom vijeću u Ženevi glasovao protiv Hrvatske u sporu s mađarskim MOL-om!!!
No ne bi li sad bila dužnost za to mjerodavnih hrvatskih službi da tu tajnost razotkriju te da Barbić snosi posljedice za nacionalnu izdaju, ako ju je učinio. I nije li odavno bila dužnost tih službi da istraže njegove račune kao i račune njegovih ortaka u prodaji hrvatskih banaka, kao što su Franjo Luković i Božo Prka, koji su se tom prodajom silno obogatili. Naravno, ne bi se mogao zaobići ni Željko Čović iz Plive koji je prema pisanju medija od prodaje te strateške tvrtke “na ime opcija i drugih prava” dobio čak 52 milijuna kuna”. Ako im lisičine na ruke nisu stavili Račan, Sanader, J. Kosor, Milanović i njihovi represivci, mogu li to učiniti Plenković, Orepić, Cvitan... ili su svi oni u istom kolu vlasti koje se samo vrti od izbora do izbora i steže oko vrata Hrvatske!?
Četvrtak 5. siječnja
E, kad bi hrvatske vlasti skijale kao Kostelići...
Bilo je podosta prigovora (ali još više odobravanja) skijanju od katedrale do Trga u Zagrebu, na kojem je, u povodu službenog natjecanja na Sljemenu, sudjelovala svjetska skijaška elita. Građani se imaju pravo i ljutiti i veseliti, ali htio bih naglasiti kako ni sljemenskog ni gradskog spektakla ne bi bilo da prije toga nije bilo svjetskih uspjeha obitelji Kostelić. I to uspjeha koji su, kako je sjajno pokazao i televizijski film Brune Kovačevića, došli nakon rada kakvog u svijetu ima malo, a u Hrvatskoj pogotovo.
Uspjeha koji su Hrvatskoj donijeli neprocjenjivu korist i ugled. E, pa onda takvi uspjesi zacijelo zaslužuju i malo raskoši, što bi rekao Shakespeareov kralj Lear – i svaki siromah ima nešto suvišno. Kad bi se hrvatske vlasti bar malo ugledale na Kosteliće i u (gospodarskom) natjecanju sa svijetom postigle bar desetinu onoga što su oni postigli u skijanju, rekao bih – neka se koliko hoće skijaju od Markova do Jelačićeva trga, od Pantovčaka do Britanca. Ali one više vole biti nasanjkane u Bruxellesu.
Petak 6. siječnja
Višim PDV-om sad ćemo si uništiti i turizam
Sve je zapravo rekao jedan ugostitelj koji je zbog povećanja PDV-a u turizmu i ugostiteljstvu s 13 na 25 posto već otpustio šest radnika, a ostalima će smanjiti plaće. Dakle: “Bio sam zaprepašten najavom povećanja stope PDV-a s 13 na 25 posto. Totalno je suludo da netko gospodarsku granu kakva je turizam i ugostiteljstvo, s takvom stopom rasta i s takvim udjelom u ukupnom gospodarskom prihodu, ide kažnjavati takvim mjerama. Običan harač, prebacivanje iz jedne kese u drugu. Sramotna je i argumentacija da smo jeftiniji od zapadnih susjeda za trideset posto. Pa naravno. To je naš glavni adut privlačnosti i sad si ga sami uništavamo.
Kratkovidne i autodestruktivne mjere!” Pijem sinoć kavu u “svom” kafiću, plaćam, ali stoji više nego prošlog tjedna. Tako je u tisućama lokala i s desecima tisuća njihovih gostiju. Jesu li ministar Marić i premijer Plenković izračunali koju korist donosi to povećanje poreza, a koju štetu, zacijelo najbolniju u obliku otkaza mnoštvu radnika? Bilo bi pošteno da to kažu odmah i što preciznije, ne kažu li, proklinjat će ih i ugostitelji i njihovi gosti. I otpušteni radnici. Ali čini se da je i dosad i sada Banskim dvorima otpuštanje “u krvi”.
