ODVAŽNI BARANJAC

Postavio samoposlužni štand: Prodaje lubenice na povjerenje i odlično mu ide, dobije i ‘bakšu’

07.08.2021.
u 22:24
Dvaput sam u nedjelju išao brati lubenice. Baš su odlično išle!, kaže Josip dodajući da su mu jednom platili novčanicom iz Zimbabvea
Pogledaj originalni članak

Lubenice koje uzgaja Josip Špoljarec iz baranjskog Grabovca postale su posljednjih dana najpoznatije lubenice u Hrvatskoj, a kupci su na njih doslovno navalili! Rado će za komad izdvojiti čak i više nego je potrebno. “Obične” su to lubenice, no neobičan je njihov način prodaje. Josip ih, naime, prodaje na povjerenje.

U svom je dvorištu u Ulici Republike Hrvatske postavio samoposlužni štand.

“Štand je samoposlužan jer supruga i ja radimo pa ne možemo stajati uz njega. Svaka lubenica je izvagana i ima naljepnicu sa svojom težinom. Novac ubacite u poštanski sandučić, a ako nemate dovoljno novca ili sitniša, slobodno uzmite lubenicu ili dinju pa ćete platiti drugi put”, oglasio je Josip Špoljarec na Facebook stranici svog OPG-a prije manje od tjedan dana i izazvao salve oduševljenja. Slična poruka, u skraćenoj verziji, dočeka i kupce na štandu. Tu je i opaska: “Reklamacije uvažavamo! Ako lubenica nije dobra, slobodno se vratite po drugu.” Jer ne radi se, pojašnjavaju, o mogućoj prijevari, “nego samo o nedovoljnom iskustvu”. Cijena je lubenice, inače, tri kune po kilogramu, a kupci trebaju sami pomnožiti taj iznos s kilažom odabrane lubenice pa u sandučić, pretpostavlja se pošteno, ubaciti potreban iznos.

Zaradi i više od 500 kuna

– I svaka je teža, u prosjeku, barem pola kilograma. Ako je, recimo, 11 kilograma i 900 grama, ja na nju napišem 11, da ne bi netko poslije rekao da je prevaren – započinje 37-godišnji Josip Špoljarec, inače zaposlen kao profesionalni vozač.

– Čitao sam da to tako rade na zapadu, a kako nismo imali drugog izbora, jer smo i supruga Sanda i ja zaposleni, odlučili smo se na samoposlužni štand. A što se tiče povjerenja, zašto ne pokušati? Ima poštenih i časnih ljudi, ima nešto i onih koji nisu takvi, ali oni, ako i odnesu dvije, tri ili pet lubenica, neće me ošteti za neku znatniju svotu novca – razmišlja on.

Svakoga dana zatekne u poštanskom sandučiću između 300 i 500 kuna, pa i više.

– Ne brojim uopće koliko sam ih ostavio na štandu, ali sigurno bude više novca nego što je prodano lubenica. Ostavljaju mi “bakšu”. Dva sam puta u nedjelju morao ići na njivu brati lubenice jer ih nije bilo dovoljno. Baš su odlično išle! – kaže on. Jednom su mu, doduše, “platili” novčanicom iz Zimbabvea.

Na četvrt hektara zemlje zasadio je lubenice, a osim njih, uzgaja i krastavce, rajčicu te paprike.

– Lubenice smo počeli lani uzgajati, iz svojevrsnog revolta. I supruga, i ja, i naše dvije kćerkice obožavamo lubenice, a znali smo ih kupiti u trgovačkim centrima i bile bi baš loše. Rekli smo, idemo ih sami proizvoditi, pa ako 100 ne bude valjalo, dat ćemo ljudima drugih 200. Tko god kupi našu lubenicu i ne bude slatka, bilo što da ne valja, neka slobodno uzme druge dvije – poručuje.

Pokrali mu kruške

Ubrali su lani na svome polju oko pet tona lubenica, a ove sezone očekuju više od 20.

– Odlično su rodile! Nije ih teško uzgojiti, samo treba raditi, a najviše smo se učili putem interneta – dodaje naš sugovornik.

A posla ova mlada obitelj ima pune ruke.

– Ustajem u 4.30 sati svako jutro, odem na njivu pogledati je li sve u redu, ima li kakve štete, jesu li se pojavile bolesti, pa odlazim u firmu, radim do 15 sati, i s posla opet na njivu, gdje ostajem do 22 ili 23 sata. Navodnjavamo, kopamo, beremo... Ja sam mlad i u formi, a ne znam kako bi netko stariji izdržao taj tempo – govori Josip.

Iznenade se kupci kada vide koliko ima godina jer ne očekuju, kaže, da se netko tako mlad bavi poljoprivredom.

– Ja bih se baš želio baviti poljoprivredom! Imamo i hektar voćnjaka, kruški viljamovki, na Banovu brdu u Baranji. Pretprošle su nam godine ukrali doslovce sav urod, no rekli smo kako ćemo to zanemariti i “baciti “ se na lubenice, ali na zemlji koja je bliže našoj kući, kako bismo je imali pod kontrolom – kaže.

Znači, već se “opekao”, bio žrtva krađe, a svejedno vjeruje u poštenje građana?

– Pa da – odgovara.

Kupci su oduševljeni.

– To je demokracija! Trebali bismo svi biti pošteni i pošteno raditi svoj posao. Usudio bih se i ja napraviti isto, zašto ne? Vjerujem ljudima. Ja sam pošten čovjek, pa zašto i drugi ne bi bili? – kaže nam Zvonko Hanžek odlazeći doma s lubenicom pod miškom.

VIDEO Hrvatska obilježava Dan pobjede i Domovinske zahvalnosti

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.